Flash recenzija: Keaton se vraća, a stvarnost se raspada
Postoji trenutak kad Michael Keaton ponovno navuče plašt i cijela generacija u kinodvorani dobije trnce. Flash gradi upravo na toj nostalgiji, ali usput priča i iznenađujuće osobnu priču o mladiću koji bi dao sve da popravi prošlost. Šteta što se tijekom 144 minute ne može uvijek odlučiti što zapravo želi biti.
Superjunački film pun srca i pretjerane nostalgije, u kojem najbolji trenuci vrijede mnogo, ali ga oni slabiji ozbiljno vuku prema dolje.
Podaci o filmu
| Original | The Flash |
|---|---|
| Redatelj | Andy Muschietti |
| Uloge | Ezra Miller, Sasha Calle, Michael Keaton, Michael Shannon, Ron Livingston, Maribel Verdú |
| Žanr | Akcijski filmovi, Znanstvenofantastični filmovi, Pustolovni filmovi |
| Trajanje | 144 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Flash?
| Za najam |  Google Play Movies |
|---|---|
| Za kupnju | Google Play Movies Amazon Video |
O čemu govori Flash bez spojlera?
Barry Allen, odnosno Flash, brži od najbržeg, otkriva da ga njegova moć može nositi ne samo kroz prostor nego i kroz vrijeme. Plan mu je jednostavan i duboko ljudski: otrčati u prošlost i pomoći roditeljima kako bi sudbina njegove obitelji krenula boljim putem. Problem je u tome što se s vremenom ne može petljati bez posljedica. Barry mijenja sadašnjost i budi se u sasvim drugačijoj stvarnosti.
U tom novom svijetu vraća se general Zod, koji se sprema uništiti Zemlju, samo što ovaj put nema superjunaka koji bi mu stali na put. Barry mora okupiti one koji mu mogu pomoći, ali ne pronalazi baš one na koje je računao. A ulog nije samo spas svijeta, nego i pitanje može li se vratiti u budućnost u kojoj želi živjeti.
Upravo je ta polazišna situacija, po mom mišljenju, najveća snaga filma. Iza superjunačkog spektakla krije se priča o tugovanju, otpuštanju i odgovornosti, a to je puno zanimljivije od gledanja još jednog smaka svijeta na platnu.
Dva Barryja, jedan Ezra Miller
Ezra Miller kao Barry Allen ima pune ruke posla i jasno se vidi da je ovo njegov film. Lik je naporno brbljav, užurban, vječito se opravdava, i takvog ga ili volite ili nikako ne podnosite. Ja sam bio negdje između: ima scena u kojima njegov humor stvarno funkcionira, a ima i onih u kojima je jednostavno previše.
Gdje je pak zaista dobar, to su obiteljske scene. Maribel Verdú kao Nora Allen i Ron Livingston kao Henry Allen i s malo prostora donose topao, uvjerljiv roditeljski par, i baš zato toliko boli razlog zbog kojeg Barry sve to radi. Da ti trenuci ne sjednu, film bi se srušio kao kula od karata. Ovako ima emocionalni temelj na kojem se može graditi.
Kiersey Clemons kao Iris West nažalost je uglavnom samo prisutna, njezin lik nikad ne dobije pravu težinu.
Keatonov Batman i nova Supergirl
Nije tajna da su mnogi kupili kartu zbog Michaela Keatona. On je bio Bruce Wayne u dva Batmana Tima Burtona, a Flash bez imalo srama igra na tu uspomenu. I stvar je u tome da to funkcionira. Keaton donosi starijeg, umornijeg i ciničnijeg Brucea Waynea, ali kad krene u akciju, njemu pripada jedan od najzabavnijih dijelova filma. Ima u njemu neke vedre samouvjerenosti koja se ne može naučiti, nego je jednostavno imaš.
Drugi veliki adut je Sasha Calle kao Kara Zor-El, odnosno Supergirl. Ona je jedno od ugodnih iznenađenja filma: čvrsta, zatvorena, karizmatična, i iskreno je šteta što joj scenarij ne daje više prostora. Rado bih je gledao još.
Na strani zlikovaca vraća se Michael Shannon kao general Zod, uz njega Antje Traue kao Faora-Ul. Shannon donosi prijetnju poznatu iz Čovjeka od čelika, ali ovaj put lik služi tek kao funkcija: tu je jer treba neka opasnost, a ne zato što u njemu ima išta novo.
Andy Muschietti i prenatrpani multiverzum
Andy Muschietti je dvodijelnim hororom To pokazao da zna pričati o traumama iz djetinjstva i o obitelji, i to se osjeća i ovdje. Najbolje scene u Flashu su one u kojima likovi razgovaraju jedni s drugima, a ne one u kojima se superjunaci sudaraju.
Problem su velike akcijske sekvence. Dio vizualnih, osobito računalnih efekata meni je bio izrazito ružan i plastičan, što iznenađuje kod filma s ovolikim budžetom. Uz to se treći čin toliko zaljubi u vlastite nostalgične namige da usput izgubi nit. To je dio u kojem sam trajanje od 144 minute itekako osjetio.
Glazba i zvučna kulisa su, s druge strane, zahvalne, pogotovo kad se uključe dobro poznati Batmanovi motivi. Tu sam se iskreno cerio.
Što funkcionira, a što ne
Ukratko sam skupio što mi je ostalo u dobrom, a što u lošem sjećanju:
- Funkcionira: povratak Michaela Keatona, Supergirl Sashe Calle, emotivna snaga odnosa majke i sina.
- Funkcionira: osnovna ideja putovanja kroz vrijeme, koja superjunačkom filmu daje osobni ulog.
- Ne funkcionira: dio vizualnih efekata, koji izravno izbacuje iz filma.
- Ne funkcionira: razvučeno finale i pretjerana potraga za nostalgijom.
- Stvar ukusa: Barryjevo neprestano zbijanje šala.
Ovo nije superjunački film namijenjen najmlađima, pa roditelji neka računaju na to.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji se s nostalgijom sjećaju Batmana Michaela Keatona i vole DC filmove, osobito ako im se sviđaju priče o putovanju kroz vrijeme i alternativnim stvarnostima.
- Radije preskoči ako: Onima koje smetaju slabiji vizualni efekti i dugačka, prenatrpana finala, ili koji su se već umorili od multiverzumskih superjunačkih filmova.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Batman (1989), Čovjek od čelika (2013), Spider-Man: Put bez doma (2021), Povratak u budućnost (1985), Liga pravde (2017)
Česta pitanja
Koliko traje Flash?
Film traje 144 minute.
Tko je režirao Flash?
Film je režirao Andy Muschietti.
Tko glumi Batmana i Supergirl u filmu?
Bruce Waynea, odnosno Batmana, glumi Michael Keaton, a Karu Zor-El, odnosno Supergirl, Sasha Calle.
O čemu govori Flash?
Barry Allen trči u prošlost kako bi pomogao roditeljima, ali time mijenja sadašnjost. Završava u stvarnosti u kojoj general Zod prijeti uništenjem Zemlje, a nema superjunaka koji bi ga zaustavili.
Isplati li se zbog njega otrčati u prošlost?
Flash nije superjunački film koji će spasiti žanr, ali nije ni katastrofa kakvom su ga neki proglasili. Ima srca, ima snažnu emotivnu jezgru i ima Michaela Keatona, koji sam vrijedi cijene ulaznice. Ako mu oprostite ružne efekte i razvučeno finale, dobit ćete zabavnu, mjestimice baš dirljivu večer. Ako pak očekujete zategnut, dorađen blockbuster, vjerojatno ćete se razočarati. Moj savjet: jednom svakako, pogotovo ako se i kod vas nostalgija lako upali.