Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj, recenzija: film Alexa Garlanda koji udara poput bljeska u mraku
Postoje filmovi nakon kojih ni minutama poslije odjavne špice ne želite progovoriti, a Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj upravo je takav. Alex Garland ništa ne objašnjava i ne drži propovijedi. Jednostavno vas posjedne u auto pokraj nekoliko ratnih izvjestitelja i provoza kroz Ameriku koja se raspala. Rezultat je sirov, neugodan i jako ga je teško izbaciti iz glave.
Napeta, okrutno iskrena ratna drama koja ne pita tko je na pravoj strani, nego što se dogodi čovjeku koji sve to mora gledati do kraja.
Podaci o filmu
| Original | Civil War |
|---|---|
| Redatelj | Alex Garland |
| Uloge | Kirsten Dunst, Wagner Moura, Cailee Spaeny, Stephen McKinley Henderson, 李志傑, Nick Offerman |
| Žanr | Ratni filmovi, Akcijski filmovi, Drame |
| Trajanje | 109 min |
| Zemlja | Finski filmovi, Britanski filmovi, Američki filmovi |
O čemu se radi, bez spojlera?
Postavka je jednostavna i baš zato zastrašujuća. Nalazimo se u bliskoj budućnosti, Sjedinjene Države razdire građanski rat, a umjesto svakodnevnog reda tu su oružje, kontrolne točke i nepovjerenje. U takvom svijetu mala ekipa ratnih novinara pokušava preživjeti i pritom raditi ono čemu su se zakleli: izvještavati o istini.
I to je to. Nema dugih političkih objašnjenja, nitko ne sjeda pred kartu da bi nam rekao tko je s kim. Meni je to zapravo vrlina. Film ne želi biti udžbenik nego iskustvo, a gledatelj situaciju slaže iz krhotina, baš kao i likovi. Tko na temelju najave očekuje veliki akcijski spektakl prepun eksplozija, bit će iznenađen. Akcije ima, naravno, ali ovo je ponajprije drama u kojoj akcija stalno vreba iza sljedećeg zavoja.
Alex Garland, majstor neugodnih pitanja
Garlandovo ime za mene je i dosad bilo jamstvo da neću dobiti ugodnu zabavu. Nakon Ex Machine i Anihilacije i ovdje radi ono u čemu je najbolji: hladnim, discipliniranim kadrovima gradi atmosferu iz koje se ne može izaći.
Njegova je najveća hrabrost, po mom mišljenju, to što gledatelja ne drži za ruku. Nema jasnog moralnog kompasa ni poruke koja viče. Tijekom 109 minuta Garland vas neprestano tjera da budete promatrač, točno kao i glavni likovi. A ta pozicija nakon nekog vremena postaje vrlo neugodna. Kada treba pritisnuti okidač fotoaparata, a kada bi kameru trebalo spustiti? Film ne nudi gotov odgovor, ali pitanje postavlja takvom snagom da o njemu razmišljate danima.
Činjenica da je nastao u finsko-britansko-američkoj suradnji donekle se osjeti i na platnu: iz njega ne progovara uobičajeno holivudsko ratno domoljublje, nego hladniji pogled sa strane.
Kirsten Dunst i izgorjele oči
Kirsten Dunst kao Lee donosi jednu od najjačih uloga u karijeri i to ne govorim iz pretjerivanja. Lee nije junakinja u klasičnom smislu. Prije je netko tko je vidio previše da bi je išta još iznenadilo, a Dunst to igra gotovo bez riječi. Na licu joj je sav umor, svaki potisnuti osjećaj. Tko je zna samo iz filmova o Spider-Manu ili iz Djevičanskih samoubojstava, sada će vidjeti posve drugu njezinu stranu.
Uz nju je Cailee Spaeny kao Jessie savršena protuteža: mlada, zanesena, još vjeruje u ono što radi. Dinamika između njih dvije emocionalna je kralježnica filma, a najbolji trenuci često nastaju u tišini. Wagner Moura kao Joel unosi opušteniju, adrenalinsku energiju bez koje bi ekipa bila previše mračna, a Stephen McKinley Henderson kao Sammy najtoplija je i najljudskija prisutnost u filmu. Za njegov sam se lik najviše vezao.
Nick Offerman u ulozi predsjednika dobiva malo prostora, ali njegova je pojava čudno uznemirujuća. U manjim ulogama pojavljuju se i Jefferson White kao Dave te Evan Lai kao Bohai.
Što savršeno funkcionira: zvuk, slika, napetost
Ako moram izdvojiti jednu stvar, to je zvuk. Ovo je jedan od rijetkih filmova u kojima su pucnji doista zastrašujući. Nije to uobičajeno, u miksu ispeglano pucketanje, nego oštar, zaglušujući prasak od kojeg se trgnete u kino sjedalu. Tišine su jednako važne: Garland zna da napetost ne gradi buka, nego iščekivanje.
Vizualni dojam jednako je snažan. Poznati krajolici raspadnute Amerike, ceste, benzinske postaje, gradići, zastrašujuće su svakodnevni. U tome je poanta: rat se ne vodi u nekoj dalekoj, prašnjavoj zemlji, nego na mjestima koja poznajemo iz tisuću filmova. Fotografska perspektiva povremeno zamrzne pojedini trenutak, što je jedna od najupečatljivijih stilskih ideja filma.
- Dizajn zvuka: jedan od najjačih godine, u kinu obavezno.
- Fotografija: istodobno lijepa i užasna.
- Ritam: poput road movieja, epizodan, ali napetost drži gotovo do kraja.
Gdje posrće
Neće svima sjesti način na koji film zaobilazi politiku. Razumijem tu odluku i uglavnom se slažem s njom, ali ponegdje sam ipak osjetio da je namjerna nejasnoća više oprez nego hrabrost. Tko očekuje oštar komentar aktualne politike, bit će razočaran: Garland mnogo više govori o novinarstvu i učinku nasilja nego o tome kako jedna zemlja može dospjeti dovde.
I epizodna struktura ima dvije oštrice. Neke su postaje genijalno napete, druge udaraju malo slabije, a pojedini sporedni likovi više su funkcija nego pravi karakteri. No to su sitne ogrebotine na inače iznimno snažnom filmu.
Zašto je ovaj film važan i danas?
Vrijeme nije istrošilo Građanski rat, naprotiv. Film govori o tome što znači biti svjedok u svijetu u kojem se sve raspada, a to pitanje nažalost nikad ne zastarijeva. Rijetko nastaje film o ratnim izvjestiteljima koji je istodobno toliko pun poštovanja i kritičan: Garland pokazuje i njihovu hrabrost i otupjelost u koju bježe kako bi preživjeli.
Nekoliko je scena teško ne zbog spektakularnog nasilja, nego zato što su gotovo nepodnošljivo napete i okrutne. Ovo nije film za opuštanje uz večeru.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole napete ratne drame koje tjeraju na razmišljanje i cijene kad im film ne servira poruku na pladnju. Za obožavatelje Kirsten Dunst obavezno.
- Radije preskoči ako: Onima koji žele brz, lagan akcijski film ili jasnu političku poruku te onima koje opterećuje sirovo, realistično nasilje.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Bloody Sunday (2002), Children of Men (2006), The Hurt Locker (2008), Nightcrawler (2014), Sicario (2015)
Česta pitanja
O čemu govori Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj?
U bliskoj budućnosti, u Sjedinjenim Državama razorenim građanskim ratom, skupina ratnih novinara pokušava preživjeti i izvještavati o istini.
Koliko traje Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj?
Film traje 109 minuta.
Je li film prikladan za djecu?
Nije, film sadrži teške, napete i okrutne scene i namijenjen je odrasloj publici.
Tko je režirao Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj?
Film je režirao Alex Garland.
Tko glumi u filmu?
U glavnim ulogama su Kirsten Dunst (Lee), Wagner Moura (Joel), Cailee Spaeny (Jessie), Stephen McKinley Henderson (Sammy) i Nick Offerman (predsjednik).
Možete li izdržati gledati ono što je Lee vidjela?
Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj nije ugodan film i to ni ne želi biti. Garland je snimio hladan, precizan i duboko uznemirujući film u kojem Kirsten Dunst pruža jednu od najboljih uloga u životu, a dizajn zvuka doslovno prodire do kostiju. Ima nekoliko slabijih epizoda, a ni politička nejasnoća neće se svidjeti svima, no to blijedi pred onim što film ostavi u gledatelju. Ako podnosite mučne filmove koji tjeraju na razmišljanje, pogledajte ga, i to po mogućnosti što glasnije. Za mene snažno, nezaboravno djelo.