Lilo i Stitch recenzija: plavi kaos preselio se u svijet od krvi i mesa i iznenađujuće mu dobro stoji
Malo je Disneyjevih likova koje je teže prenijeti u igrani film od plavog, šestonogog stroja za uništavanje koji slini na sve oko sebe. Lilo i Stitch ipak se upustio u taj pothvat, a najveće iznenađenje je da rizik nije bio u izvanzemaljcu, nego u pitanju hoće li film sačuvati srce originala. Dobra vijest: većim dijelom jest.
Ne nadmašuje animirani klasik iz 2002., ali među Disneyjevim remakeovima jedan je od najtoplijih i najiskrenijih.
Podaci o filmu
| Original | Lilo & Stitch |
|---|---|
| Premijera u Hrvatskoj | 22. 5. 2025. |
| Redatelj | Dean Fleischer Camp |
| Uloge | Maia Kealoha, Sydney Agudong, Chris Sanders, Zach Galifianakis, Billy Magnussen, Courtney B. Vance |
| Žanr | Obiteljski filmovi, Znanstvenofantastični filmovi, Komedije |
| Trajanje | 108 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Lilo i Stitch?
| U pretplati |  Disney Plus |
|---|
Ohana u novom ruhu: o čemu film govori bez spojlera
Polazište će biti poznato svakome tko je crtić gledao 2002. ili bilo kada nakon toga. Lilo je usamljena, pomalo čudna djevojčica s Havaja čija se obitelj raspala. Život joj se okrene naglavačke kada naleti na izvanzemaljsko stvorenje, Stitcha, koji je izvorno stvoren za razaranje. Da, dobro ste pročitali: glavni junak filma zapravo je živo oružje koje jedna djevojčica smatra psom.
Iz tog nemogućeg para rađa se bit priče: posebna veza koja ne mijenja samo Stitcha, nego pomaže i da se Lilina razbijena obitelj ponovno složi. Film ne skriva da su znanstvena fantastika i slapstick samo ambalaža. Prava tema je što nekoga čini obitelji i što znači kad nitko ne ostaje iza.
U detalje radnje ne bih ulazio, prvo zato što nema potrebe, a drugo zato što snaga filma nije u preokretima. Ona je u tihim trenucima kada dva bića koja se nigdje ne uklapaju shvate da možda ipak imaju mjesta jedno uz drugo.
Djevojčica koja nosi cijeli film: Maia Kealoha i ekipa
Reći ću otvoreno: najveći adut filma je Maia Kealoha kao Lilo. Graditi igrani remake oko dječjeg glumca uvijek je ruski rulet, jer ako mališan nije uvjerljiv, cijela se kula od karata ruši. Kealoha, međutim, ne glumi slatkoću, nego donosi stvarno pomalo povrijeđenu, pomalo tvrdoglavu, pomalo čudnu djevojčicu iza čijeg se prkosa krije samoća. Upravo to Lilo treba.
Sydney Agudong kao Nani emocionalna je okosnica filma. Ona je ta s kojom će odrasli gledatelji najviše suosjećati: mlada žena koja je prerano dobila preveliku odgovornost. Sestrinski odnos njih dvije najbolje je napisana nit filma.
U sporednim ulogama okupila se dobra postava:
- Zach Galifianakis kao Jumba donosi onu blago šašavu energiju zbog koje ga volimo.
- Billy Magnussen kao Pleakley komični je dodatak koji ponekad malo pretjera, ali to pristaje prirodi lika.
- Courtney B. Vance kao Cobra Bubbles unosi autoritet i suhi humor, što je za ovaj lik obavezno.
- Amy Hill kao Tūtū i Tia Carrere kao gospođa Kekoa lijep su mig obožavateljima, jer je Carrere u originalnoj animaciji posudila glas Nani.
I naravno, tu je Chris Sanders, koji se vraća kao glas Stitcha. On je jedan od autora originalnog filma i Stitchu je glas davao već 2002., pa bolju odluku Disney nije mogao donijeti. Stitch bez Sandersa bio bi kao Darth Vader bez onog disanja.
Nakon školjke, čudovište: režija Deana Fleischera Campa
Izbor redatelja isprva se činio neobičnim. Dean Fleischer Camp većini je poznat po filmu Marcel the Shell with Shoes On, malenom, duboko ljudskom filmu ručno rađenog šarma. Na prvu je to velik skok prema Disneyjevom stroju, no što dulje gledate, izbor se čini sve logičnijim.
Camp očito razumije da animirano biće u stvarnom okruženju funkcionira samo ako se ne razmećemo tehnologijom, nego likom. Kod njega Stitch nije CGI atrakcija, nego lik sa sitnim reakcijama i gestama. U svojim najboljim scenama film je više malen i intiman nego grandiozan.
Ruka studija ipak se osjeti u većim akcijskim i znanstvenofantastičnim dijelovima. Oni su pomalo generički, kao da se od redatelja očekivalo da isporuči obaveznu dozu blockbustera. Nisu loši, ali po njima film nećete pamtiti.
Što funkcionira: Havaji, humor i mala plava zvijer
Prije svega sam Stitch. U igranim remakeovima realistični životinjski likovi često su prazni i ukočeni, dovoljno je sjetiti se Kralja lavova iz 2019. Kod Stitcha srećom cilj nije bio fotorealizam, nego karakter. Izražajan je, nestašan, ponekad stvarno zastrašujuć i baš toliko sladak da ne postane kičast.
Drugo, Havaji. Lokacija nije kulisa, nego duša filma, a stvarno okruženje ovdje je prava prednost. Sunce, more i prisutnost lokalne zajednice mnogo su opipljiviji od bilo koje nacrtane pozadine.
Treće, humor. Film je često zaista smiješan, osobito kada se Stitch sudari sa svakodnevnim ljudskim svijetom. Djeca će se smijati kaosu, a odrasli suhim šalama sporednih likova.
I na kraju, emocije. Remake se ne boji zaboljeti. Obiteljska priča, napetost i ljubav između sestara obrađeni su ozbiljnije nego što biste očekivali od ovakvog projekta. Bio je trenutak kada je odrasla osoba pored mene u kinu šmrcala, i to ne zbog kokica.
Gdje posrće: sjena prokletstva remakeova
Najveći problem isti je onaj koji progoni gotovo svaki Disneyjev igrani remake: pitanje zašto je ovo uopće trebalo. Originalni film iz 2002. i danas odlično funkcionira, a njegov stil, ručno slikane akvarelne pozadine i specifičan humor teško je nadomjestiti. Nova verzija je dobra, ali rijetko donosi nešto što je originalu nedostajalo.
Trajanje od 108 minuta također se osjeti. Ima dionica, osobito u srednjoj trećini, u kojima film malo sjedne, a sporedne niti ne vraćaju uvijek zamah.
Vrijedi znati i da film, iako nije grub, sadrži znanstvenofantastičnu akciju i obiteljske traume, pa je s najmlađima dobro biti oprezan ili barem sjediti uz njih.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji su voljeli originalni crtić i zanima ih novo tumačenje snimljeno sa srcem, te obiteljima sa starijom djecom koje žele zajednički odlazak u kino uz smijeh i poneku suzu.
- Radije preskoči ako: Onima koji iz principa ne podnose Disneyjeve remakeove ili očekuju nešto potpuno novo, jer je ovaj film više vjeran omaž nego hrabra reinterpretacija.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Lilo & Stitch (2002), E.T. the Extra-Terrestrial (1982), Paddington (2014), Aladdin (2019), Marcel the Shell with Shoes On (2021)
Česta pitanja
Kada je Lilo i Stitch izašao u Hrvatskoj?
Film je u hrvatska kina stigao 22. svibnja 2025.
Koliko traje igrani Lilo i Stitch?
Film traje 108 minuta.
Može li se Lilo i Stitch gledati s djecom?
Može, ali zbog znanstvenofantastične akcije i obiteljskih trauma najmlađima je bolje biti uz njih i film gledati zajedno.
Tko je režirao remake filma Lilo i Stitch?
Film je režirao Dean Fleischer Camp.
Tko posuđuje glas Stitchu u novom filmu?
Stitchu glas posuđuje Chris Sanders, koji je to radio već u originalnom animiranom filmu.
O čemu govori Lilo i Stitch?
O usamljenoj havajskoj djevojčici Lilo koja se sprijatelji s izvanzemaljcem Stitchem, stvorenim za razaranje, a njihova veza pomaže da se Lilina razbijena obitelj ponovno složi.
Isplati li se ponovno primiti Stitcha u obitelj?
Da, isplati se. Lilo i Stitch neće istisnuti original iz vašeg srca, a to ni ne pokušava. Više je poput dragog rođaka koji istu obiteljsku priču prepričava ponovno, malo drukčije, ali s jednakom ljubavlju. Maia Kealoha i Sydney Agudong nose ga na svojim leđima, a glas Chrisa Sandersa jamči da Stitch ostane pravi Stitch.
Ako je većina Disneyjevih igranih remakeova bila školski primjer nostalgije koja miriše na novac, ovo je onaj rijedak naslov za koji se osjeća da je nekome uistinu bilo stalo. Nije savršen, ponekad je predug, ponekad igra previše na sigurno, ali na kraju ostaje ono najvažnije: ohana znači da nitko ne ostaje iza. A ni ovaj film ne ostavlja gledatelja iza sebe.