Na putu do zvijezda recenzija: komedija bez instrumenata koja vam se i danas uvlači u uši više nego što mislite
Tko bi rekao da će vam film o studentskim a cappella grupama i toliko godina kasnije ostati u ušima? Na putu do zvijezda na papiru je obična tinejdžerska komedija, a u praksi jedan od najdražih glazbenih filmova koje je Hollywood izbacio u proteklih desetak i više godina. Nije bez mana, ponekad je i prilično blesav, ali sve radi s toliko energije da mu je teško zamjeriti.
Duhovita komedija snažne glazbe i bogatih likova, kojoj šarm glumačke ekipe i odlične pjevačke scene obilato nadoknađuju šablonski okvir.
Podaci o filmu
| Original | Pitch Perfect |
|---|---|
| Redatelj | Jason Moore |
| Uloge | Anna Kendrick, Anna Camp, Brittany Snow, Skylar Astin, Rebel Wilson, Ester Dean |
| Žanr | Komedije, Glazbeni filmovi, Romantični filmovi |
| Trajanje | 112 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Na putu do zvijezda?
| U pretplati |  SkyShowtime |
|---|---|
| Za najam |  Google Play Movies Amazon Video |
| Za kupnju | Google Play MoviesAmazon Video |
Slušalice na ušima, zidovi prema svijetu: o čemu se radi?
Beca Mitchell je cura koju smo svi poznavali iz srednje ili s faksa: slušalice na glavi, skeptičan poluosmijeh na licu i dojam da ona sve zna bolje od tebe. Radije sluša ono što joj svira u ušima nego ono što joj ti imaš za reći. Kad stigne na fakultet, brzo postane jasno da se ne uklapa ni u jednu kliku, a i ne trudi se previše.
Sudbina (i malo nagovaranja) ipak je odvede u a cappella grupu sastavljenu isključivo od djevojaka. Taj trenutak je motor cijelog filma: djevojka koja se kune u vlastiti glazbeni ukus upadne u svijet bez instrumenata, u kojem postoje samo glasnice, koreografija i gomila ega. Kako to sam film kaže, ovo će biti ili najseksi ili najluđa stvar ikad. Bez spoilera mogu reći samo ovo: uglavnom oboje.
Struktura priče neće iznenaditi nikoga tko je ikad gledao sportski film o stvaranju ekipe ili tinejdžersku komediju. Dolazi autsajder, ekipa se razilazi, slijede trzavice, male drame i malo romantike. Snaga filma Na putu do zvijezda nije u tome što priča, nego kako to priča.
Anna Kendrick i cure koje kradu show
Anna Kendrick je kao Beca savršen izbor. Ima u sebi onaj opor, pomalo distanciran humor bez kojeg bi lik jednostavno bio iritantan. Kendrick, međutim, igra durljivu autsajdericu tako da cijelo vrijeme osjećamo kako ta cura iznutra mnogo više želi negdje pripadati nego što bi priznala. Usto zna pjevati, a to ovdje nije nebitno.
Pravo tajno oružje filma ipak je Rebel Wilson kao Fat Amy. Svaku scenu prisvaja za sebe, a većina njezinih fora stiže s toliko samopouzdanja da se uhvatite kako se smiješite unaprijed čim se pojavi na ekranu. To je ona vrsta sporednog lika od kojeg bi u lošijem filmu ostala jedna šala, a ovdje je jedan od stupova cijele atmosfere.
Anna Camp kao Aubrey Posen igra grčevitu, perfekcionističku vođu grupe i iritantna je točno onoliko koliko treba. Brittany Snow kao Chloe Beale predstavlja topliju, otvoreniju stranu, a kontrast među njima dobro funkcionira. Ester Dean (Cynthia Rose) i Hana Mae Lee (Lilly Onakuramara) ostavljaju trag i u manjim ulogama, potonja posebno svojim tihim, čudnim upadicama, kojima sam se smijao barem koliko i velikim, glasnim forama.
Na muškoj strani Skylar Astin kao Jesse Swanson je simpatičan, pomalo psećeg šarma dečko koji polako, ali sigurno ruši Becine zidove. Adam Devine kao Bumper Allen savršen je samodopadni kreten kojeg je užitak mrziti. Devine se toliko unosi u ulogu da karikatura lika postaje gotovo genijalna.
Jason Moore i glazba: zvijezda ovdje nije radnja
Redatelj Jason Moore očito je točno shvatio što je bit ovog filma. Ne želi raditi duboku društvenu dramu niti komplicirati unutarnji svijet likova. Umjesto toga, svu energiju ulaže u to da glazbene scene budu udarne, a fore da se vrte.
I tu dolazimo do glavnog: a cappella scene su jednostavno sjajne. Ima nešto očaravajuće u tome kad se cijela pop pjesma složi samo od ljudskih glasova, a film tu čaroliju iskorištava do kraja. Obrade, mashupi i pjevački dvoboji su živahni i puni zamaha, i iako znaš da su ih u studiju izglancali do sjaja, učinak itekako djeluje. Nije slučajno što sam u kategoriji glazbe i zvuka dao najvišu ocjenu.
Vizualno film ne pokušava reći ništa veliko. Studentski kampus, prostorije za probe i pozornice su u redu, ali ništa posebno. Ovo nije film koji ćete gledati zbog fotografije. A i ne treba mu to.
Što stvarno funkcionira i zašto ga uvijek iznova gledamo?
Ono što Na putu do zvijezda izdvaja iz mase šablonskih tinejdžerskih komedija jest stil humora. Film zna da je pomalo smiješan, jer odrasli ljudi smrtno ozbiljno shvaćaju tko bolje može pjevušiti bas dionicu. No tu smiješnost ne ismijava, nego je s ljubavlju grli. Zato je istovremeno parodičan i iskren.
- Kemija glumačke ekipe: cure stvarno funkcioniraju kao ekipa, i osjeti se da glumci uživaju u međusobnom društvu.
- Glazbeni brojevi: zarazni, energični i nikad nemate dojam da samo popunjavaju vrijeme.
- Opor, ponekad baš drzak humor: nije uvijek suptilan, ali je često jako smiješan.
- Becin razvoj: nije revolucionaran, ali je uvjerljiv i drag.
Nije slučajno što ga mnogi gledaju svake godine, a njegove pjesme i danas iskaču na playlistama. Ima u njemu nešto udobno i toplo, poput dobre deke u kišnoj večeri.
Gdje glas zvuči lažno?
Jer nije baš sve čisto. Priča je predvidljiva, i ako imate i malo iskustva sa žanrom, otprilike u prvih petnaest minuta možete ispisati note za ostatak. Romantični rukavac je simpatičan, ali više obavezan element nego zaista uzbudljiv dio filma.
Dio humora je osjetno grublji, mjestimice i toaletni, i iako je meni uglavnom sjeo, razumijem ako je nekome previše. Osjeti se i trajanje od 112 minuta: srednji dio ponekad posustane, a neke scene više služe kao spojnica među glazbenim dijelovima nego što imaju vlastitu težinu.
Neki sporedni likovi, koliko god bili smiješni, više su karikature nego stvarni ljudi. U komediji to prolazi, ali ako tražite dublju karakternu dramu, ovdje je nećete naći.
Godinama kasnije: kako je ostario?
Gledan danas, mnogo godina nakon premijere, film se iznenađujuće dobro drži. Naravno, neke fore danas slijeću malo drugačije, a prikaz pojedinih likova vjerojatno bi bio drukčiji da se film snima sada. No osnovna atmosfera, ljubav prema glazbi i želja za pripadanjem ekipi bezvremenske su teme.
Film je postigao toliki uspjeh da su uslijedila dva nastavka, što dobro pokazuje koliko je pogodio u nešto. Po meni je prvi dio ostao najsvježiji i najuravnoteženiji od sva tri, jer je ovdje još sve bilo novo i iznenađujuće.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Svima koji vole živahne glazbene komedije, priče o stvaranju ekipe i opor humor. Za cureške večeri s prijateljicama gotovo obavezan naslov.
- Radije preskoči ako: Ako ne podnosite mjuzikl brojeve, klišeje tinejdžerskih komedija ili glasniji, ponekad toaletni humor, ovo nije film za vas.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Pitch Perfect 2 (2015), Pitch Perfect 3 (2017), Sister Act (1992), Hairspray (2007), Bridesmaids (2011)
Česta pitanja
O čemu govori Na putu do zvijezda?
Beca, zatvorena djevojka zaljubljena u glazbu, na fakultetu se ne uklapa ni u jednu kliku, ali na kraju ipak završi u a cappella grupi sastavljenoj samo od djevojaka, gdje se sve okrene naglavačke.
Koliko traje Na putu do zvijezda?
Film traje 112 minuta.
Je li Na putu do zvijezda prikladan za djecu?
Humor je mjestimice grublji i ponekad toaletni, pa film više odgovara tinejdžerima i odraslima nego mlađoj djeci.
Tko glumi u filmu Na putu do zvijezda?
Glavnu ulogu Bece Mitchell igra Anna Kendrick, a uz nju glume Anna Camp, Brittany Snow, Skylar Astin, Rebel Wilson, Ester Dean, Hana Mae Lee i Adam Devine.
Ima li Na putu do zvijezda nastavak?
Da, film su slijedila dva nastavka: Pitch Perfect 2 (2015) i Pitch Perfect 3 (2017).
Isplati li se izvući Na putu do zvijezda u kišnoj večeri?
Apsolutno. Na putu do zvijezda ne želi spasiti svijet, a i ne treba. To je dobro napisana, odlično otpjevana komedija puna dragih likova, koja točno zna što hoće i to samouvjereno isporučuje. Opor šarm Anne Kendrick, neobuzdana energija Rebel Wilson i zarazne a cappella pjesme zajedno daju doživljaj kojeg se i godinama kasnije rado sjetite. Priča je možda predvidljiva, ali melodija vam sigurno ostane. Upalite ga, pojačajte zvuk i nemojte se iznenaditi ako i sami zapjevušite dok teku odjavni naslovi.