어쩔수가없다 recenzija: Park Chan-wook od nezaposlenosti radi crnu komediju koja boli baš dok se smijemo
Dođe trenutak kad je rata kredita za stan strašnija od bilo kojeg horora, i Park Chan-wook točno u tu ranu stavlja prst. 어쩔수가없다 je na papiru komedija, a u praksi smijeh koji nam zastane u grlu. Lee Byung-hun igra otpuštenog radnika tvornice papira i kroz njega nam pokazuje cijelo lice modernog kapitalizma.
Okrutno duhovita, prekrasno izvedena crna komedija Park Chan-wooka o čovjeku iz srednje klase koji ostaje bez posla. Malo predugačka, ali je teško izbaciti iz glave.
Podaci o filmu
| Redatelj | Park Chan-wook |
|---|---|
| Uloge | Byung-hun Lee, Ye-jin Son, Hee-soon Park, Sung-min Lee, Hye-ran Yeom, Seung-won Cha |
| Žanr | Komedije |
| Trajanje | 139 min |
| Zemlja | Južnokorejski filmovi |
Gdje gledati 어쩔수가없다?
| U pretplati |
|---|
Korejski san s bonsaijem i kreditom
Man-su, kojeg igra Lee Byung-hun, desetljećima je cijenjeni radnik lokalne tvornice papira. On je čovjek iz reklama: supruga, dvoje djece, dva psa, prostrana obiteljska kuća i hobi koji je gotovo meditacija, pažljivo orezivanje bonsai stabala. Sve je na svom mjestu, svaka grančica raste točno tamo gdje treba.
A onda stiže novi vlasnik, stiže modernizacija, a s njom i otpuštanja. Man-su se nađe na ulici. Isprva odlučno traži posao, kako i priliči pristojnom ocu obitelji, no početni polet polako zamjenjuje očaj. Odjednom je cijena hrane za pse jednako velika briga kao mjesečna rata. Niz poniženja na kraju ga gura prema potezima kojima prelazi svaku granicu.
Kakvim točno potezima, neću otkriti, i iskreno, to je jedan od najvećih užitaka ovog filma: gledati kako sasvim običan čovjek, slijedeći logiku očaja, stiže tamo gdje nikad ne bi pomislio da će stići.
Lee Byung-hun, lice slomljene srednje klase
Većina Lee Byung-huna poznaje kao tajanstveni lik iz Igre lignje, ali tko je gledao njegove ranije korejske uloge, zna da ovaj glumac može gotovo sve. Ovdje je dobio možda najteži zadatak: odigrati čovjeka koji cijelo vrijeme pokušava sačuvati dostojanstvo dok mu ga svijet skida komad po komad.
Leejeva izvedba djeluje ovako dobro jer nikad ne pretjeruje. Man-su nije karikatura, nije klaun i nije čudovište. Komika proizlazi iz toga što svoje probleme rješava s istom poniznom, preciznom predanošću s kojom šiša bonsai. Upravo ga to čini istodobno smiješnim i zastrašujućim. Ima scena u kojima jednim trzajem lica kaže više o poniženju nego mnogi filmovi cijelim monologom.
Uz njega Son Ye-jin kao supruga daje protutežu, a u sporednim ulogama pojavljuju se snažni korejski karakterni glumci poput Park Hee-soona, Lee Sung-mina, Yeom Hye-ran i Cha Seung-wona. Već sama ta postava jamči da nijedna scena neće biti prazna.
Park Chan-wook, koji režira čak i smijeh
Za filmofile ime Park Chan-wook znači stil. Još od Oldboya znamo da korejski redatelj i najokrutnije teme pakira u tako precizne, slikarske kadrove da se istodobno ježimo i divimo. Nakon Sluškinje i Decision to Leave sada se okrenuo komediji, ali tko od njega očekuje laganu obiteljsku zabavu, jako je promašio adresu.
Kod Parka je humor uvijek mračan, pa ni ovdje nije drukčije. Film svoje šale gradi od ponižavajuće svakodnevice nezaposlenosti, apsurda razgovora za posao i grčevite obrane statusa srednje klase. Kamera je pritom jednako pažljiva kao Man-su sa svojim bonsaijima: svaki je kadar promišljen, svaki rez na mjestu. Upravo ta kontrola daje filmu neobičnu napetost, jer se savršeni red režije i raspadajući život junaka neprestano sudaraju.
Gdje film zaista zagrize
Najveća vrlina filma 어쩔수가없다 jest to što ne propovijeda. Lako je mogla nastati ljutita društvena drama o zlom kapitalu i nemoćnom radniku, ali Park je pametniji od toga. Umjesto toga pokazuje kako čovjek upije logiku sustava i kako konkurencija, učinkovitost i preživljavanje postaju njegov vlastiti moralni kompas.
- Satira: jezik modernizacije i otpuštanja toliko je poznat da se u njemu može prepoznati svatko, ne samo u Koreji.
- Detalji: psi, bonsai stabla i kuća sve su to simboli, ali nikad nametljivi.
- Ton: film balansira između smiješnog i užasnog tako da ponekad ni sami ne znamo smijemo li se smijati.
Ta nesigurnost pravi je trik filma. Iza hihotanja u dvorani krije se neugodno pitanje: dokle bismo mi išli?
Gdje se nit malo rasteže
Trajanje od 139 minuta za komediju je hrabar izbor i ne isplati se uvijek. U srednjem dijelu ima dionica u kojima se film kao da predugo divi vlastitoj preciznosti, pa napetost mjestimice popusti. Tko je navikao na brze komedije koje nižu šalu za šalom, ovdje će mu strpljenje biti ozbiljno na kušnji.
Uz to, žanrovska etiketa lako može zavarati. Tko zbog riječi komedija očekuje opuštenu večernju zabavu, razočarat će se, jer ovaj film više uznemiruje nego oslobađa. To mu ne zamjeram kao manu, nego navodim kao upozorenje: treba znati za što se kupuje ulaznica.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Obožavateljima Park Chan-wooka, ljubiteljima crne komedije i korejskog filma te svima koji vole kad im film i kroz smijeh postavlja neugodna pitanja.
- Radije preskoči ako: Tko želi laganu, bezbrižnu komediju ili teško podnosi sporiji ritam i dugo trajanje, neka radije odabere nešto drugo.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Parazit (2019), Oldboy (2003), Sluškinja (2016), Decision to Leave (2022), Burning (2018)
Česta pitanja
O čemu govori 어쩔수가없다?
Man-su je desetljećima cijenjeni radnik tvornice papira kojeg otpuste zbog rezova novog vlasnika. Neuspjesi u traženju posla i poniženja na kraju ga potaknu na poteze kojima prelazi svaku granicu.
Koliko traje 어쩔수가없다?
Film traje 139 minuta.
Tko je režirao 어쩔수가없다 i tko glumi?
Južnokorejski film režirao je Park Chan-wook. Glavnu ulogu igra Lee Byung-hun, a uz njega glume Son Ye-jin, Park Hee-soon, Lee Sung-min, Yeom Hye-ran i Cha Seung-won.
Isplati li se novac za ulaznicu potrošiti baš na ovo?
Da, ali ne zato što ćemo iz dvorane izaći dobre volje. Park Chan-wook ponovno dokazuje da su mu žanrovi samo izgovor, a 어쩔수가없다 je zapravo elegantno, okrutno zrcalo onoga što nesigurnost čini čovjeku. Lee Byung-hun pruža jednu od najboljih izvedbi u karijeri, slike su prekrasne, a humor reže kao tek naoštrene vrtne škare. Film je mogao biti kraći, ali ono što dobivamo itekako nadoknađuje to. Ako možete, nemojte ga propustiti, a poslije malo drukčije pogledajte i vlastito radno mjesto.
