Priscilla recenzija: Sofia Coppola otvara vrata zlatnog kaveza u Gracelandu
O Elvisu znamo sve, ili barem tako mislimo. Film Sofije Coppole okreće kameru na drugu stranu. Umjesto pozornice gledamo tišinu iza vrata spavaće sobe. Priscilla je tih, mekan i povremeno zagušljiv film o djevojci koja se zaljubila u legendu i polako shvatila koliko ta ljubav košta.
Profinjen, osjećajan i namjerno suzdržan film koji stoji ili pada na izvedbi Cailee Spaeny. Srećom, stoji, i to vrlo čvrsto.
Podaci o filmu
| Redatelj | Sofia Coppola |
|---|---|
| Uloge | Cailee Spaeny, Jacob Elordi, Ari Cohen, Dagmara Dominczyk, Tim Post, Lynne Griffin |
| Žanr | Drame, Romantični filmovi |
| Trajanje | 113 min |
| Zemlja | Talijanski filmovi, Američki filmovi |
O čemu govori Priscilla, bez spojlera?
Polazište je jednostavno: tinejdžerica Priscilla Beaulieu na jednoj zabavi upoznaje Elvisa Presleyja, koji je tada već zvijezda rock 'n' rolla u punom zamahu. Iznenađenje nije u tome što se u najvećeg slavnog čovjeka na svijetu možeš zaljubiti, nego u tome što je Elvis u privatnim trenucima posve drukčiji. Nježan je, pažljiv, gotovo prijatelj, saveznik u samoći i djevojčina prva velika ljubav.
Odatle kreće priča koja stiže sve do burnog braka Elvisa i Priscille. Film ne zanimaju koncertne dvorane, nego ono što je ostalo izvan svjetla reflektora: nevidljiva strana velikog američkog mita. Upravo taj kut gledanja daje filmu snagu i čini ga nečim više od još jedne Elvisove biografije.
Važno je znati da oni koji traže dinamičan biografski film pun događaja trebaju potražiti nešto drugo. Ovdje je naglasak na atmosferi, izolaciji i odnosima moći koji se polako mijenjaju, a ne na velikim dramskim preokretima.
Cailee Spaeny: tiha glavna junakinja koja krade film
Ako postoji jedan razlog da pogledate Priscillu, to je Cailee Spaeny. Dobila je ulogu u kojoj lik gotovo cijelo vrijeme reagira, promatra i čeka, a to je najteži glumački zadatak. Spaeny ipak igra Priscillu na putu od tinejdžerice do odrasle žene tako da se u svakom sitnom pokretu lica vide zanesenost, nesigurnost, a kasnije i umor.
Posebno je dobro kako se mijenja njezina tjelesna prisutnost. Na početku se gotovo gubi u golemim prostorima i uz mnogo višeg, karizmatičnog muškarca, a kasnije sve jasnije osjećamo da ta djevojka razvija vlastitu volju. Ne radi to bučnim scenama na suze, nego preciznim, suzdržanim sredstvima. To je izvedba koja raste naknadno; danima kasnije sjetite se nekog njezinog pogleda.
Elvis Jacoba Elordija: ne legenda, nego muškarac
Jacob Elordi na prvu je mogao djelovati kao smion izbor, ali funkcionira upravo zato što ne pokušava imitirati ikonu. Njegov Elvis nije scenski fenomen s razigranim bokovima, nego drag, ponekad nesiguran, a ponekad nepredvidiv čovjek čijim se raspoloženjima okolina mora prilagođavati. Zbog perspektive filma i njega vidimo Priscillinim očima, a Elordi to pametno koristi: čas je šarmantan i zaštitnički, čas dalek i uznemirujuć.
Od sporednih uloga, Ari Cohen i Dagmara Dominczyk kao Priscillini roditelji, Captain Beaulieu i Ann Beaulieu, dobivaju nekoliko važnih trenutaka, a Tim Post pojavljuje se kao Vernon Presley. Oni prije svega postavljaju okvir svijeta, dok je srce filma jasno u središnjem paru.
Sofia Coppola i kavezi usamljenih djevojaka
Tko poznaje ranije radove Sofije Coppole, poput filmova Izgubljeni u prijevodu, The Virgin Suicides ili Marie Antoinette, odmah će se osjećati kao kod kuće. Coppola desetljećima priča istu priču: o mladim ženama koje žive u prekrasnim, blistavim prostorima, a ipak se osjećaju zatočeno. Priscilla savršeno pristaje u taj niz, možda je čak i najčišća formulacija te teme.
Redateljica ne sudi otvoreno i ne drži predavanja. Pokazuje lijepe haljine, frizure i scenografiju te pušta gledatelja da sam osjeti koliko sve to može biti prazno kad danima samo čekaš. Nekima će taj pristup biti frustrirajuć jer film rijetko izgovara što bismo trebali misliti. Meni je upravo u tome njegova hrabrost.
Pastele, sjaj i zagušljiva tišina: vizualni svijet
Vizualno je Priscilla prava poslastica. Scenografija, kostimi, frizure i šminka pojačavaju onaj sanjiv, pomalo nestvaran ugođaj u kojem se tinejdžerica useljava u vlastitu slikovnicu. Sve je lijepo, sve je mekano, sve je u redu, barem na površini.
Atmosferu gradi i glazba, a tu slijedi važno upozorenje: ne očekujte paradu Elvisovih hitova. Zvuk filma više prati unutarnji svijet junakinje nego pjesme legende. To djeluje kao svjesna odluka i uklapa se u koncept, ali oni koji bi u kino otišli zbog Elvisove glazbe mogli bi se razočarati.
Gdje čarolija posustaje?
Najveća vrlina Priscille ujedno je i njezina slabost. Tempo je spor, epizodna struktura povremeno postaje jednolična, a u 113 minuta ima trenutaka kad se čini da nam film treći put pokazuje isti osjećaj. Coppola namjerno izbjegava velike dramske vrhunce, što je dio koncepta, ali od gledatelja traži strpljenje.
I Elvisov lik nužno ostaje fragmentaran jer vidimo samo onoliko koliko vidi Priscilla. Tko očekuje cjelovit, zaokružen portret zvijezde, mogao bi ostati zakinut. Ja to ne smatram greškom, nego dosljednim izborom, ali činjenica je da neće svakome sjesti.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Obožavateljima Sofije Coppole, ljubiteljima sporih, atmosferičnih drama i svima koje zanima kako je izgledao život uz legendu, daleko od reflektora.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje dinamičan glazbeni biografski film, puno Elvisovih hitova i spektakularne koncertne scene, vjerojatno će se dosađivati.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Elvis (2022), Marie Antoinette (2006), Izgubljeni u prijevodu (2003), Spencer (2021), The Virgin Suicides (1999)
Česta pitanja
O čemu govori Priscilla?
Film prikazuje upoznavanje, ljubav i burni brak tinejdžerice Priscille Beaulieu i Elvisa Presleyja iz Priscillina kuta, otkrivajući nevidljivu stranu velikog američkog mita.
Kada je izašao film Priscilla?
Film je izašao 2023. godine.
Koliko traje Priscilla?
Film traje 113 minuta.
Tko je režirao Priscillu?
Film je režirala Sofia Coppola.
Tko glumi u filmu Priscilla?
Priscillu glumi Cailee Spaeny, a Elvisa Jacob Elordi. U ostalim ulogama su Ari Cohen, Dagmara Dominczyk i Tim Post.
Koje su zemlje producirale film?
Priscilla je talijansko-američka koprodukcija.
Isplati li se ući kroz vrata Gracelanda uz Priscillu?
Mislim da se isplati, ako znate na što pristajete. Priscilla nije slavlje rock 'n' rolla, nego tih, prekrasan i mjestimično težak film o tome koliko košta voljeti nekoga koga cijeli svijet smatra svojim. Sama izvedba Cailee Spaeny vrijedna je jedne večeri, a Sofia Coppola ponovno dokazuje da nitko bolje od nje ne zna prikazati blistavu samoću. Spor je, da. Ponekad i previše suzdržan, da. Ali rijetko koji biografski film tako hrabro govori o osobi koja je ostala u sjeni. Od mene snažna preporuka, uz čašu vina i jednu mirnu večer.