Sam u kući recenzija: božićni film koji i nakon 35 godina pobjeđuje konkurenciju
Postoje filmovi koje ne gledamo, nego ih slavimo, a Sam u kući je upravo takav. Komedija Chrisa Columbusa iz 1990. odavno nije samo film, nego prosinački ritual, poput bakalara na Badnjak ili obiteljske svađe oko kićenja bora. Pogledao sam je ponovno, odraslim i kritičnim očima, i moram priznati: mali Kevin još uvijek sve stavlja u džep.
Bezvremenski, drsko smiješan i iznenađujuće dirljiv božićni klasik koji i nakon 35 godina bez problema drži formu.
Podaci o filmu
| Original | Home Alone |
|---|---|
| Redatelj | Chris Columbus |
| Uloge | Macaulay Culkin, Joe Pesci, Daniel Stern, John Heard, Roberts Blossom, Catherine O'Hara |
| Žanr | Komedije, Obiteljski filmovi |
| Trajanje | 103 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Sam u kući?
| U pretplati |  Disney Plus |
|---|---|
| Za najam |  Google Play Movies |
| Za kupnju | Google Play Movies |
Umjesto Pariza samoća, a onda rat u dnevnom boravku
Osnovna ideja toliko je jednostavna da je gotovo genijalna: Kevinovi roditelji spremaju se za veliki obiteljski Božić, i to ne bilo gdje, nego u Parizu. U kaosu polaska, dok svi jure, viču i traže kofere, kod kuće na kraju zaborave samo jednu stvar: samog Kevina. Da, dijete.
I tu dolazi obrat zbog kojeg film nije postao drama, nego bezbrižna komedija: dječak se uopće ne slomi. Naprotiv. Cijela golema kuća je njegova, nema tko da mu prigovara, nema dosadnog brata, nema pravila. To je tajni san svakog djeteta, i film ga u prvom dijelu savršeno ispunjava.
A onda, baš kad se Kevinu počne pomalo dosađivati, kroz prozor se pokušaju uvući dvojica nespretnih provalnika. Od tog trenutka film prelazi u svojevrsnu kućnu opsadu u kojoj se mali na stotinu lukavih i domišljatih načina obračunava s lopovima. Kako točno, neću otkrivati. Tko je gledao, ionako zna, a onima koji nisu bilo bi šteta pokvariti doživljaj.
Macaulay Culkin, klinac kojeg je nemoguće ne voljeti
Graditi film oko dječjeg glumca uvijek je rizik. Jedan loš trenutak, jedna usiljena grimasa i sve se raspada. Macaulay Culkin kao Kevin, međutim, platnom vlada s takvom prirodnošću da čovjek ponekad zaboravi kako je riječ o dječaku koji zapravo sam nosi cijeli film na leđima.
Culkinov Kevin istodobno je drzak, pametan, usamljen i ranjiv. Kad uživa u slobodi, smijemo se s njim. Kad shvati da mu obitelj ipak nedostaje, to itekako pogodi u srce. Upravo ta dvojnost daje filmu dušu, a bez nje bi Sam u kući bio tek lakrdija puna šamara.
Uz njega Catherine O'Hara kao majka Kate čini drugi emocionalni stup filma. John Heard kao Peter, Devin Ratray kao naporni Buzz i Angela Goethals kao Linnie upotpunjuju veliku obitelj bez čije zbrke cijela postava ne bi ni funkcionirala. A Roberts Blossom kao Marley je onaj tip lika kojeg se isprva bojiš, a onda ga spominješ desetljećima.
Harry i Marv: najjadniji kriminalci u povijesti filma
Rijetko kažem da su negativci u komediji potrebni jednako kao i glavni junak, ali ovdje je upravo tako. Joe Pesci kao Harry i Daniel Stern kao Marv čine par koji je izravni nasljednik tradicije Laurela i Hardyja.
Pesci, kojeg je publika do tada poznavala iz uloga tvrdih momaka, ovdje igra gunđavog lopova koji samo što ne eksplodira, ali je beznadno nespretan, i vidi se da u tome uživa. Sternov Marv je tupaviji od njih dvojice, a njegova mimika jednostavno je zlata vrijedna. Fizička komedija ove dvojice, lica izobličena od boli i očajnički krikovi donose najviše glasnog smijeha u filmu.
Ono što je stvarno dobro: film od njih nikad ne radi zastrašujuće likove. Dovoljno su prijeteći da stvar ima ulog, ali nikad toliko da bi dijete zbog njih imalo noćne more. Pogoditi tu ravnotežu nije mala stvar.
Chris Columbus i recept za božićnu čaroliju
Režija Chrisa Columbusa ne pokušava biti umjetnički film, i to joj je najveća vrlina. Točno zna kakav film radi: obiteljski, topao, takav koji pred televizor posjedne sve, od bake do najmlađeg unuka. Tempo je čvrst, u 103 minute gotovo da nema praznog hoda, a humor nikad ne postaje zloban.
Božićna atmosfera ovdje nije kulisa, nego tkivo filma. Snijeg, lampice, okićena kuća i scene u crkvi pojačavaju onaj toplo nostalgičan osjećaj zbog kojeg mu se iz godine u godinu vraćamo. A tu je i glazba bez koje je prosinac danas nezamisliv: čim krene, čovjek se automatski prebaci u blagdanski način rada.
Columbus vješto miješa slapstick ludiranje sa stvarnim emocijama. Film govori o samoći, o obitelji, o tome koliko nam nedostaje netko koga smo dotad uzimali zdravo za gotovo. Ti trenuci čine kičmu filma, a zamke su samo šlag na torti.
Gdje je čarolija ipak malo izblijedjela
Ne bih bio pošten da ne kažem: odraslim očima neke stvari danas djeluju čudno. Logiku je najbolje ostaviti na vratima, jer ako počneš brojati koliko bi teških ozljeda dvojica ljudi morala preživjeti, sve se raspada. Ali to je crtićka logika s pravim glumcima, i upravo je zato smiješno.
Neki članovi obitelji prilično su nepodnošljivi, što je naravno namjerno, ali prvih pola sata zna biti više iritantno nego zabavno. Tko ga danas gleda prvi put, osobito današnja djeca, mogao bi uvod doživjeti sporijim od aktualnih brzih obiteljskih filmova.
Ni vizualno nije riječ o vrhunskoj tehnologiji, film se oslanja na praktične trikove i glumu. Meni je to prije prednost, jer upravo zato nije ostario kao mnoge tadašnje produkcije oslonjene na efekte. Ali tko očekuje blještavi vizualni spektakl, ovdje ga neće dobiti.
Zašto ga svake godine gledamo ponovno?
Odgovor je jednostavan: zato što Sam u kući nije samo film, nego zajednička uspomena. Na njemu su odrasle generacije, a mnogima od nas Božić se neraskidivo vezao uz Kevinovo lice dok vrišti pred ogledalom.
- Vječna tema: dječja želja da barem jednom budemo sami kod kuće i spoznaja da nam obitelj ipak treba.
- Besprijekoran casting: trio Culkin, Pesci i Stern teško bi se mogao nadmašiti.
- Humor za sve generacije: djeca se smiju zamkama, odrasli suptilnijim šalama.
- Božićni ugođaj: malo koji film tako sigurno dočarava blagdane.
Rijetka je komedija koja i nakon toliko godina funkcionira, i to ne samo iz nostalgije. Ovaj film je školski primjer obiteljske zabave.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Svima koji traže siguran izbor za zajedničku obiteljsku večer, od djece do nostalgičnih odraslih. Obavezan božićni program za ljubitelje fizičkog humora i toplih priča.
- Radije preskoči ako: Onima koje živcira potpuno nelogičan, crtićki slapstick i koji mogu uživati samo u realističnim komedijama. A tko mrzi božićni ugođaj, za njega je ovo čisti pakao.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Sam u kući 2: Izgubljen u New Yorku (1992), National Lampoon's Christmas Vacation (1989), Mrs. Doubtfire (1993), How the Grinch Stole Christmas (2000), Zapravo ljubav (2003)
Česta pitanja
Iz koje je godine film Sam u kući?
Film je snimljen 1990. godine.
O čemu govori Sam u kući?
Kevinova obitelj putuje u Pariz za Božić, ali u metežu kod kuće zaborave dječaka. Kevin ostaje sam u golemoj kući, a kad mu u kuću pokušaju provaliti dvojica nespretnih provalnika, obračunava se s njima lukavim zamkama.
Koliko traje Sam u kući?
Film traje 103 minute.
Tko je režirao film Sam u kući?
Film je režirao Chris Columbus.
Tko glumi Kevina i provalnike?
Kevina glumi Macaulay Culkin, a dvojicu provalnika, Harryja i Marva, Joe Pesci i Daniel Stern.
Može li se Sam u kući gledati s djecom?
Riječ je o obiteljskoj komediji snimljenoj upravo za zajedničko gledanje. Fizički humor je crtićki, a provalnici su više smiješni nego zastrašujući, no s najmlađima ga je dobro gledati zajedno.
Hoće li Kevin i ovog Božića biti domaćin?
Naravno. Sam u kući je onaj rijedak film koji ne stari, nego postaje sve draži. Nevjerojatna dječja izvedba Macaulayja Culkina, očajničko klaunovanje Joea Pescija i Daniela Sterna, sigurna režija Chrisa Columbusa i nezaboravna glazba zajedno daju doživljaj koji nijedan moderni božićni film nije uspio istinski zamijeniti. Možda već sve šale znaš napamet, ali upravo je u tome ljepota. Kakao, deka, cijela obitelj na kauču i neka dođe Kevin. Provalnici, drhtite, prosinac je opet naš!