Slagalica strave recenzija: horor koji je iz jedne kupaonice krenuo u osvajanje svijeta
Što bi sve učinio da preživiš? To jednostavno pitanje, od kojeg se želudac steže, pokreće Slagalicu strave, horor Jamesa Wana koji je u hrvatska kina stigao 17. ožujka 2005. godine. I s odmakom od dva desetljeća iznenađuje koliko je ovaj film zbijen, prljav i nemilosrdno učinkovit, čak i kad mu se spojevi ponekad osjetno klimaju.
Sirov, tjeskoban i domišljat horor kriminalistički film koji je s malo novca stvorio nešto trajno. Unatoč neujednačenoj glumi, obavezno gledanje za ljubitelje žanra.
Podaci o filmu
| Original | Saw |
|---|---|
| Premijera u Hrvatskoj | 17. 3. 2005. |
| Redatelj | James Wan |
| Uloge | Leigh Whannell, Cary Elwes, Tobin Bell, Danny Glover, Ken Leung, Dina Meyer |
| Žanr | Horor filmovi, Misteriozni filmovi, Krimići |
| Trajanje | 103 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Slagalica strave?
| Za najam |  Google Play Movies |
|---|---|
| Za kupnju | Google Play Movies |
O čemu govori Slagalica strave, bez spojlera?
Osnovna ideja Slagalice strave toliko je jednostavna da graniči s genijalnošću. Poremećeni, sadistički serijski ubojica poznat kao Jigsaw otima svoje žrtve i tjera ih u jezive igre. Ulog je uvijek isti: njihov vlastiti život. Ubojici nije cilj samo mučenje, nego nešto mnogo bolesnije. Opsesivno želi onima koje odabere pokazati koliko vrijedi život.
Više od toga o radnji zapravo ne treba znati prije nego što sjedneš pred ekran. Snaga filma leži u tome što gledatelj pipa po istom mraku kao i likovi. Svaka mrvica informacije, svaka nova spoznaja još je jedan zupčanik u mehanizmu, a taj bi mehanizam propao kad bismo unaprijed otkrili sve karte. Dovoljno je reći ovo: film ne popušta, a pitanje što bi učinio za preživljavanje nije nimalo retoričko.
Jigsaw, negativac s vlastitom filozofijom
Veliki horor negativci uglavnom su nijeme mašine ili duhovi. Jigsaw je drukčiji. Iza njegovih ubojstava stoji teorija, izopačen moralni sustav prema kojem nas tek bol i strah od smrti nauče cijeniti ono što imamo. Upravo ga to čini istinski neugodnim likom: ne želimo ga razumjeti, a ipak nehotice preživamo njegovu logiku.
Tobin Bell je duša ovog lika. Kod njega nije bitno koliko je minuta na platnu, nego prisutnost, glas i ona hladna smirenost kojom i najstrašnije stvari izgovara kao obične činjenice. Malo je horor negativaca čije ime toliko ljudi zna i izvan kina, a za to je najzaslužniji upravo Bell.
Glumci: snažni trenuci, scene koje škripe
Gluma je najspornija točka filma, i to s razlogom. Cary Elwes kao Lawrence Gordon mjestimice donosi posve uvjerljiv očaj, a mjestimice je toliko prenaglašen da te izbaci iz priče. Tko Elwesa pamti kao romantičnog junaka iz Princeze nevjeste, bit će zanimljivo vidjeti ga ovako raspadnutog.
Leigh Whannell kao Adam nervozan je, sarkastičan i ljudski, pa lijepo služi kao protuteža Elwesovu liku. Danny Glover kao detektiv David Tapp kralježnica je kriminalističke linije. Nakon serijala Smrtonosno oružje svi znaju da mu uloga policajca nije strana, no ovdje pokazuje mnogo opsesivnije i mračnije lice. Uz njih se pojavljuju Ken Leung kao Steven Sing i Dina Meyer kao Kerry, a od sporednih glumaca spomen zaslužuju Mike Butters (Paul) i Paul Gutrecht (Mark).
- Prednost: Tobin Bell i napetost klaustrofobičnih situacija s dva lika.
- Slabost: pojedine scene su preglumljene, pa danas nehotice mogu izmamiti osmijeh.
James Wan, mladi redatelj koji je od oskudice napravio vrlinu
Danas znamo da je James Wan postao jedan od najvažnijih autora modernog horora, dovoljno je sjetiti se Prizivanja zla ili filmova Insidious. Slagalica strave je točka na kojoj je sve počelo i na njoj se vidi glad. Wan se ne oslanja na velik budžet, nego na prostor, montažu, ritam i živce gledatelja.
Vizualno je film prljav, zelenkast i hladan, gotovo da osjetiš plijesan i hrđu. Ubrzani, trzavi rezovi danas možda djeluju pomalo zastarjelo i podsjećaju na spotovsku estetiku sredine dvijetisućitih, ali učinak im je neupitan: stvaraju tjeskobu i ne daju ti da se udobno smjestiš u fotelju. Upravo zbog te sirove energije film je mnogo više od jeftinog krvoprolića.
Zvuk, glazba i ona poznata tema
Ako postoji element po kojem se Slagalica strave odmah prepoznaje, to je glazba. Pulsirajuća glavna tema, pomiješana s industrijskim zvukovima i sve bržim ritmom, postala je jedna od najupečatljivijih melodija u povijesti horora, a u posljednjim minutama jednostavno diže dlake na rukama. I zvučna kulisa radi odlično: kapanje, škripa, metalni udarci, sve to pojačava osjećaj da smo se našli na jako lošem mjestu.
Vrijedi istaknuti koliko je pametna odluka da film gradi na napetosti, a ne na spektakularnoj brutalnosti. Ima tu tvrdih i neugodnih trenutaka, ali tko očekuje samosvrhovite scene mučenja kojih je u nastavcima bilo sve više, mogao bi se iznenaditi. Prvi dio mnogo je više psihološki triler i krimić nego parada krvi i utrobe.
Gdje mehanizam škripi?
Recenzija ne bi bila iskrena da ne kažem: Slagalica strave nije bez mana. Osim već spomenute neujednačene glume, scenarij ponekad želi previše odjednom, a skakanje između istražne linije i središnje zagonetke povremeno lomi zamah. Poneki dijalog je baš nespretan i ima trenutaka kad se osjete skromne mogućnosti.
Samo što te mane nekako pripadaju karakteru filma. Slagalica strave je poput pomalo zahrđale, ali smrtonosno precizne zamke: nije lijepa ni profinjena, ali radi točno ono za što je napravljena. U 103 minute praznog hoda gotovo da nema, a najvažnije je ovo: nakon završnice o pitanju koje postavlja čovjek razmišlja još danima.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole tjeskoban, zagonetan psihološki horor i krimić te rado gledaju kako mali film gradi nešto veliko iz jedne snažne ideje. Za sve koje zanima povijest horora, obavezno.
- Radije preskoči ako: Tko ne podnosi okrutne scene koje sugeriraju fizičku bol i mučenje, ili očekuje profinjenu glumu, bolje da ga zaobiđe u širokom luku.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Sedam (1995), Kocka (1997), Prizivanje zla (2013), Kad jaganjci utihnu (1991), Insidious (2010)
Česta pitanja
O čemu govori Slagalica strave?
Sadistički serijski ubojica Jigsaw otima svoje žrtve i tjera ih u igre na život i smrt kako bi ih naučio koliko vrijedi život.
Kada je Slagalica strave izašla u Hrvatskoj?
Film je u hrvatska kina stigao 17. ožujka 2005.
Koliko traje Slagalica strave?
Film traje 103 minute.
Tko je režirao Slagalicu strave?
Film je režirao James Wan.
Tko glumi Jigsawa u Slagalici strave?
Jigsawa glumi Tobin Bell.
Hoćeš li ući u Jigsawovu igru?
Slagalica strave i danas funkcionira iz istog razloga kao nekad: postavlja jednostavno pitanje koje udara ravno u želudac i ne pušta te iz stiska. Ima slabih točaka, mjestimice je preglumljena i pomalo izlizana, ali zbog napetosti, glazbe i zastrašujuće smirenosti Tobina Bella itekako zaslužuje svoje mjesto u kanonu horora. Ako imaš jake živce i nisi dijete, ugasi svjetlo i igraj.