The Penguin Lessons recenzija: Steve Coogan, pingvin umrljan naftom i razred buntovnika u Argentini
Pingvin koji čovjeka uči kako biti čovjek. Na prvu zvuči kao recept za sladunjavi film za nedjeljno poslijepodne. The Penguin Lessons srećom želi više od toga, a redatelj Peter Cattaneo zna kako u istom filmu držati i smijeh i knedlu u grlu. Film nije bez mana, ali nudi toplinu kakve je danas u kinima sve manje.
Simpatična britanska drama koja grije srce. Ponekad je previše oprezna, ali Steve Coogan i jedan pernati sporedni lik bez muke je nose na leđima.
Podaci o filmu
| Redatelj | Peter Cattaneo |
|---|---|
| Uloge | Steve Coogan, Vivian El Jaber, Björn Gustafsson, Alfonsina Carrocio, David Herrero, Jonathan Pryce |
| Žanr | Filmske drame |
| Trajanje | 111 min |
| Zemlja | Engleski filmovi |
O čemu govori The Penguin Lessons, bez spojlera?
Početna situacija je jednostavna i upravo zato funkcionira. Tom, razočarani Englez, 1976. odlazi predavati u Argentinu. Očekuje mirne godine bez ikakvih događanja, posao kakav čovjek prihvati upravo zato da se ne bi morao baviti ničim ozbiljnim. Umjesto toga našao se usred podijeljene zemlje, pred razredom koji bi i najdobronamjerniji kolege nazvali tek "zahtjevnim", a zapravo ga je nemoguće išta naučiti.
A onda dolazi pingvin. Tom spašava životinju s plaže zagađene naftom i od tog trenutka život mu se okreće naglavačke. Kako točno, neću otkrivati, a nije ni potrebno. Snaga filma nije u iznenađenjima, nego u tome kako se ogorčen čovjek polako otvara.
Scenarij se oslanja na istinitu priču i to se osjeti. Ne pokušava biti veći od vlastitog materijala i ne pravi se da će jedan pingvin spasiti svijet. Mijenja svijet jednog čovjeka, i to je sasvim dovoljno.
Steve Coogan, veliki majstor mrzovoljnih Engleza
Ako postoji glumac koji bi zajedljivog, zatvorenog i pomalo samosažaljivog Britanca odigrao i probuđen usred noći, to je Steve Coogan. Čovjek koji je stvorio Alana Partridgea desetljećima brusi taj lik, a od Philomene znamo i da iza cinizma zna prošvercati osjećaje, a da to ne djeluje jeftino.
Ovdje je potrebna upravo ta dvojnost. Coogan ne pretjeruje s promjenom i ne pretvara se iz scene u scenu u nasmiješenog dragog učitelja. Pukotine u oklopu vidimo u njegovu pogledu i glasu. Upravo ta suzdržanost čini podnošljivima i sentimentalnije trenutke filma.
I ostatak glumačke postave je jak. Već sama prisutnost Jonathana Prycea daje filmu težinu, a uz njih sliku zaokružuju Vivian El Jaber, Björn Gustafsson, Alfonsina Carrocio i David Herrero. Neću ulaziti u to tko koga glumi i što radi, ali ansambl je dobro složen i nitko ne iskače iz tona.
Peter Cattaneo, koji je i striptizom znao rasplakati
Ime Petera Cattanea mnogima je poznato zbog filma The Full Monty, i to s razlogom. I taj je film govorio o hrpi razočaranih Engleza koji se bore sa sudbinom, a bio je smiješan bez da se ijednom narugao svojim junacima. To znanje Cattaneo donosi i u The Penguin Lessons.
Njegova velika vrlina je što se ne boji topline, ali se u njoj ni ne kupa. Humor kod njega uvijek proizlazi iz likova, a ne iz potrebe za poantom. Ipak, upravo ovdje osjećam i najveći oprez: režija ponegdje toliko izbjegava rizik da film postaje više ugodan nego nezaboravan. To je istodobno snaga i slabost škole "lijepo izrađene britanske drame".
Što stvarno funkcionira?
- Pingvin. Možete se tome smijati, ali životinja na platnu ili funkcionira ili ne. Ovdje funkcionira i ne svodi se na običnu maskotu.
- Kontrast. Ciničan Englez i podijeljena zemlja, hladan čovjek i čudno malo stvorenje: film gradi upravo na tim trenjima, i to dobro.
- Učionica. Motiv "nepopravljivih učenika" je poznat, ali ovdje priču ne guraju veliki govori, nego sporo građenje povjerenja.
- Coogan. To se ne može dovoljno puta ponoviti: on je motor filma.
Svidjelo mi se još nešto: film ne zaboravlja gdje se i kada odvija. Argentina 1976. nije egzotična kulisa, nego okruženje čija napetost prodire u priču. Zbog toga je pingvin više od slatke ideje.
Gdje zapinje?
Najveća mi je zamjerka igranje na sigurno. The Penguin Lessons točno zna kakav film želi biti i rijetko izlazi iz tog okvira. Tko je vidio nekoliko priča tipa "učitelja mijenjaju njegovi učenici", dramaturgiju će prepoznati, a korake predvidjeti.
Ni trajanje od 111 minuta nije uvijek opravdano. Film se mjestimično zadržava tamo gdje bi čvršća montaža dobro došla. Glazba je korektna, ali ne ostaje u sjećanju, više prati emocije nego što ih oblikuje.
Postoji i suptilna napetost između laganog, feel good tona i ozbiljnije teme u pozadini. Ponekad sam imao dojam da se film ne usuđuje ići dovoljno duboko jer se boji za vlastitu dragost. Zbog toga nije loš, ali ga to sprječava da bude zaista velik.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Za one koji vole tople britanske drame, zajedljiv humor Stevea Coogana i priče u kojima jedna sitnica preokrene cijeli život. Idealan film za odrasle i za zajedničko gledanje sa starijim tinejdžerima.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje napetu, nepredvidljivu priču ili tvrdu političku dramu, bit će razočaran. Ovaj film više miluje nego što kopa po ranama.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: The Full Monty (1997), Philomena (2013), Društvo mrtvih pjesnika (1989), Dva pape (2019)
Česta pitanja
O čemu govori The Penguin Lessons?
O razočaranom engleskom učitelju Tomu koji 1976. odlazi predavati u Argentinu, gdje ga čekaju podijeljena zemlja i razred koji je nemoguće išta naučiti. Nakon što s plaže zagađene naftom spasi pingvina, život mu se okreće naglavačke.
Je li The Penguin Lessons snimljen prema istinitoj priči?
Da, film je inspiriran istinitom pričom jednog Engleza.
Koliko traje The Penguin Lessons?
Film traje 111 minuta.
Može li se The Penguin Lessons gledati s djecom?
Za manju djecu nije idealan jer se u pozadini bavi ozbiljnim temama, ali sa starijim tinejdžerima može biti dobar zajednički izbor.
Tko je režirao The Penguin Lessons i tko glumi?
Redatelj je Peter Cattaneo, a glume Steve Coogan, Jonathan Pryce, Vivian El Jaber, Björn Gustafsson, Alfonsina Carrocio i David Herrero.
Isplati li se provesti dva sata s pingvinom?
Da, ako znate na što idete. The Penguin Lessons nije revolucionaran film, neće promijeniti pravila žanra, a predvidljivost mu je teško oprostiti. No iskren je, ljudski i pun ljubavi, a Steve Coogan tako suptilno igra otapanje ogorčenog čovjeka da se film isplati već zbog toga. Cattaneo ponovno dokazuje da i male priče imaju snagu ako su dobro ispričane. Moja ocjena: čvrsta sedmica, uz jedan pingvin dodatnog srca.