Zvižduk recenzija: jedan puhnuti dah i po tebe dolazi vlastita smrt
Ima nečeg djetinjasto genijalnog u tome da središnji predmet jednog horora nije lutka ni ogledalo, nego zviždaljka, nešto što bi svaki tinejdžer kojem je dosadno odmah prinio ustima. Zvižduk se oslanja upravo na taj refleks: puhneš jer zašto ne, i od tog trenutka tvoja te vlastita smrt zove po imenu. Film Corina Hardyja neće promijeniti svijet, ali rijetko se vidi tinejdžerski horor koji tako jasno zna što želi.
Pošteno režiran tinejdžerski horor sagrađen na jednostavnoj i zloćudnoj ideji. Klasik neće postati, ali za petak navečer u kinu dovoljno je glasan.
Podaci o filmu
| Original | Whistle |
|---|---|
| Redatelj | Corin Hardy |
| Uloge | Percy Hynes White, Nick Frost, Dafne Keen, Sophie Nélisse, Ali Skovbye |
| Žanr | Horor filmovi |
| Trajanje | 97 min |
| Zemlja | Kanadski filmovi, Irski filmovi |
O čemu se radi, bez spojlera: predmet koji nitko nije smio podići
Postavka je klasična i film se toga uopće ne srami. Skupina pomalo neodgovornih, pomalo izgubljenih tinejdžera u školi nailazi na drevni astečki predmet. Nemaju pojma što drže u rukama, i baš je to dobro: ni gledatelju ne treba dugo objašnjavati, jer je naslov već sve rekao. Riječ je o prokletoj zviždaljki smrti. Kad u nju puhnu, zvuk koji ispušta nije samo jeziv, nego doziva onu smrt koja bi po njih ionako jednog dana došla.
Prijatelji postupno, kroz sve strašnija iskustva, shvaćaju kako cijela stvar funkcionira. A kako se oko njih gomilaju mrtvi, kreću u očajničku istragu: odakle je relikvija stigla i postoji li ikakav način da se zaustavi lanac događaja koji su sami pokrenuli. Više od toga ne vrijedi znati unaprijed, jer dio snage filma leži upravo u tome što pravila učimo zajedno s likovima.
Taj zvuk: zašto koncept toliko dobro funkcionira
Većina horora o prokletstvima oslanja se na sliku: nešto vidiš i toga se bojiš. Zvižduk pak gađa ravno u uši, i to mi je njegov najpametniji potez. Od zvuka ne možeš okrenuti glavu niti zatvoriti oči. Ozvučenje kinodvorane ovdje zaista igra ulogu, zato i kažem da ovaj film ne treba gledati na laptopu, sa slušalicama i napola posvećenom pažnjom.
U tome ima i nečeg iskonskog: smrt koju vlastitim rukama pozivamo k sebi. Ne dolazi nikakav nepoznati ubojica, ne bira demon nasumce, nego likovi sami daju znak. Zbog toga je krivnja jednako važan pokretač kao i strah, i zato priča radi bolje od obične varijante "nešto nas progoni".
Naravno, koncept je ujedno i zamka. Tako jednostavan sustav pravila brzo se prozre, a u drugoj polovici filma osjeća se da scenarij ponekad kruži oko vlastite ideje. Tko je pogledao nekoliko horora o prokletstvima, naslutit će ritam.
Corin Hardy, redatelj koji zna gdje stanuje tama
Corin Hardy nije nepoznato ime u žanru. Još od filma The Hallow, smještenog u irske šume, vidi se da voli folklor i opipljive, gotovo fizičke strahote, a s filmom The Nun okušao se i na terenu velikog studijskog horora. Zvižduk se smjestio negdje između: ima u njemu mainstream sjaja, ali Hardy ne dopušta da sve sklizne u jeftin tempo jump scareova.
Ono što mu uvijek ide dobro jest atmosfera i baratanje prostorom. Ne žuri, daje napetosti vremena da se slegne u scenama i zna da pola straha leži u onome što ne pokaže. Ako bih mu nešto zamjerio, onda je to da se mjestimice previše oslanja na zvučne efekte, a tišina, koja bi u ovakvom konceptu mogla biti pravo oružje, ostaje pomalo neiskorištena.
Trajanje od 97 minuta zato je pravi blagoslov. Ništa nije razvučeno, nema niza suvišnih epiloga nakon trećeg čina, film zna kad treba stati.
Glumačka postava: Wednesday, Logan i Yellowjackets u istom razredu
Tko prati mladu generaciju glumaca, tome bi već i popis imena mogao biti dovoljan razlog za kupnju ulaznice. Percy Hynes White bi vam mogao biti poznat iz serije Wednesday, Dafne Keen još je od Logana dokazala da jednim pogledom može prenijeti i prijetnju i ranjivost, a Sophie Nélisse je od Yellowjacketsa jedno od najboljih lica tinejdžerske krize i straha za goli život. Uz njih mladu ekipu upotpunjuje Ali Skovbye.
Najbolje je to što ova družina nije uobičajena horor postava sterilnih ljepotana. Uvjerljivo donose onu pomalo zapuštenu, pomalo raštrkanu energiju neodgovornih klinaca, pa je lakše povjerovati da bi baš oni zaista puhnuli u neki nepoznati predmet.
A tu je i Nick Frost. Još od Shaun of the Dead znamo da se na granici horora i humora osjeća kao kod kuće, i već njegova prisutnost daje do znanja da film ne želi biti grčevito mračan od početka do kraja. On je glumac čije scene donesu malo zraka prije nego što se sve ponovno smrači.
Gdje posrće
Ne želim se pretvarati da je Zvižduk besprijekoran. Obavezni žanrovski krugovi i ovdje su prisutni: istraživačka linija ponekad više odrađuje korake s popisa nego što gradi zaista uzbudljivu misteriju. Astečko podrijetlo dobro izgleda kao egzotično pakiranje, ali film ne kopa uvijek dovoljno duboko da to postane nešto više od kulise.
Drugi problem je serijska priroda smrti. Kad jednom shvatiš pravilo, film se pretvara u svojevrsni red čekanja: tko je sljedeći i kako. To je vječna boljka horora tipa Final Destination, a ni Zvižduk je se ne riješi do kraja. S druge strane, ljubiteljima žanra to je prije feature nego bug, pa je stvar perspektive.
- Što radi: prokletstvo sagrađeno na zvuku, Hardyjeva atmosfera, mlada glumačka postava, zbijeno trajanje.
- Što manje radi: predvidljiva struktura, pomalo površna mitologija.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole tinejdžerske horore sagrađene na pravilima, u stilu Final Destinationa ili Talk to Me, i rado sjednu u dobro ozvučenu kinodvoranu da se malo preplaše.
- Radije preskoči ako: Onima koji traže spori, duboki psihološki horor ili koje odbijaju krvaviji trenuci.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Final Destination (2000), Talk to Me (2022), The Ring (2002), Ouija (2014), The Hallow (2015)
Česta pitanja
O čemu govori Zvižduk?
Skupina tinejdžera u školi pronalazi drevni astečki predmet koji je zapravo prokleta zviždaljka smrti: njezin zvuk doziva smrt koja ih čeka. Kako umire sve više ljudi, počinju istraživati podrijetlo relikvije kako bi zaustavili događaje.
Koliko traje Zvižduk?
Film traje 97 minuta.
Tko je režirao Zvižduk i tko su glavni glumci?
Redatelj je Corin Hardy, a u glumačkoj postavi su Percy Hynes White, Nick Frost, Dafne Keen, Sophie Nélisse i Ali Skovbye. Film je kanadsko-irska koprodukcija.
Isplati li se puhnuti u ovu zviždaljku?
Ako ste ljubitelj horora, isplati se. Zvižduk ne pokušava iznova napisati žanr, nego uzima jednostavnu, zloćudnu ideju i provodi je do kraja kao pošten majstor svog zanata. Corin Hardy zna kako se gradi tama, mlada postava daleko je jača od žanrovskog prosjeka, a Nick Frost stiže kao bonus. Predvidljivost oduzima nešto od konačnog dojma, ali 97 minuta je ugodno bojati se onoga što čujemo. Moj savjet: u kinu, s dobrim ozvučenjem, i neka poslije nitko ne zviždi na putu kući.