96 Sati recenzija: Liam Neeson i telefonski poziv koji je promijenio akcijski film
Postoji jedan telefonski razgovor koji zna gotovo svatko, čak i oni koji film nikad nisu pogledali. 96 Sati pretvorio je glumca u pedesetima, poznatog po dramskim ulogama, preko noći u akcijskog junaka i usput pokrenuo cijeli podžanr. I nakon ponovnog gledanja iznenađuje koliko je ovih 93 minute zategnuto, okrutno i učinkovito.
Zategnut, nemilosrdan i jednostavan poput dobro odmjerenog udarca: 96 Sati je mjerilo modernih filmova o osveti jednog oca, sa svim svojim manama.
Podaci o filmu
| Original | Taken |
|---|---|
| Redatelj | Pierre Morel |
| Uloge | Liam Neeson, Maggie Grace, Famke Janssen, Olivier Rabourdin, Katie Cassidy, Nicolas Giraud |
| Žanr | Akcijski filmovi, Trileri |
| Trajanje | 93 min |
| Zemlja | Francuski filmovi, Američki filmovi |
O čemu je riječ? Otac koji svoj posao zna i previše dobro
Bryan Mills (Liam Neeson) nekoć je bio jedan od najboljih agenata tajne službe, ali se povukao kako bi bio blizu sedamnaestogodišnjoj kćeri Kim (Maggie Grace) koja živi u Kaliforniji. Kim živi s majkom Lenore (Famke Janssen) i njezinim imućnim novim suprugom Stuartom, a Bryan se u tom svijetu doima pomalo kao uljez: trudi se, pokušava biti prisutan, ali osjeća se da ne zna gdje mu je mjesto.
Onda stiže velika molba: Kim s najboljom prijateljicom Amandom (Katie Cassidy) želi otputovati u Pariz. Bryan nevoljko pristaje. Službeni sažetak filma to zaključuje jednom suho prijetećom rečenicom: bolje da nije. Više od toga ne treba znati unaprijed, a naslov ionako otkriva u kojem smjeru idemo.
Ono što je u toj postavi zaista dobro jest to da film ne žuri. Prvi dio je namjerno svakodnevan, mjestimice gotovo neugodno obiteljski, i upravo zato djeluje tako snažno kad se ton u trenu okrene.
Liam Neeson, akcijski junak kojeg nitko nije očekivao
Najveći adut filma 96 Sati je podjela uloga. Liama Neesona do tada smo poznavali prije svega po ozbiljnim, teškim ulogama, i nakon Schindlerove liste nitko ne bi pomislio da će jednog dana postati najstrašniji tata na velikom platnu. A ipak: film funkcionira jer Neeson ne pozira. Ne ceri se, ne baca duhovite dosjetke, ne razmeće se mišićima. Počinje kao umoran, pomalo nespretan otac, a kad se prebaci u profesionalca, nema nikakve spektakularne preobrazbe. Iz njega jednostavno izađe netko tko je cijelo vrijeme bio tu.
Njegov glas, njegova smirenost, način na koji izgovori pojedinu rečenicu: to je pravi as u rukavu ovog filma. Neeson igra Bryana kao čovjeka kojem je svaki korak uvježbana rutina, i upravo je zato zastrašujući. Ne bjesni, nego radi svoj posao.
Od sporednih glumaca Famke Janssen dobiva nezahvalniji zadatak, Lenore je više funkcija nego lik, ali Janssen u nju unosi dovoljno napetosti da povjerujemo u stare rane. Kim u izvedbi Maggie Grace namjerno je pomalo naivna i djetinjasta, što zna iritirati, ali priči treba upravo to. Olivier Rabourdin kao Jean-Claude Pitrel te Leland Orser i Jon Gries kao Bryanovi stari kolege upečatljivi su i na malom prostoru.
Pierre Morel, precizna ruka
Režija Francuza Pierrea Morela pravi je pokretač filma. Ovdje nema ničeg suvišnog: montaža je oštra, akcija kratka i ide do kosti, a tučnjave nisu koreografirani balet, nego brzi, brutalni i praktični pokreti. Bryan se ne bori, on neutralizira. Taj je stil kasnije dobio gomilu imitatora, ali ovdje je još djelovao svježe i zastrašujuće učinkovito.
Francusko-američka koprodukcija vidi se i u slici: Pariz ovdje nije sjajni grad s razglednica, nego mračan, sumnjičav i nepredvidiv teren. Morel vješto koristi činjenicu da gledatelj u taj svijet ulazi očima turista i brzo shvaća da ispod površine vrijede sasvim druga pravila.
Tempo zaslužuje posebnu pohvalu. 93 minute, a gotovo nijedna nije potrošena uzalud. Film zna što hoće i traje točno onoliko koliko taj zamah drži.
Što funkcionira: jednostavnost, bijes, tempo
Tajna filma 96 Sati jest u tome što ne želi biti pametniji nego što jest. Pokreće ga jedan jedini motiv, otac čija je kći u opasnosti, i taj je motor dovoljno snažan da nosi cijeli film. Nema zamršene zavjere, nema petnaest preokreta, samo ravna crta kojom Bryan ide do kraja, a svatko tko mu stane na put osjeti što to znači.
- Tempo: od drugog čina praktički nema zaustavljanja.
- Neesonova prisutnost: u svakoj sceni vjerujemo da je on najopasniji čovjek u prostoriji.
- Emocionalni ulog: film ne skriva da se ponajprije oslanja na roditeljske strahove, i to gledatelja nemilosrdno zgrabi.
Ima nečeg vrlo iskonskog u zadovoljstvu koje ovaj film pruža. Grešan užitak? Možda. Ali iskren.
Gdje posrće? Crno-bijeli svijet i sporedni likovi tanki kao papir
Koliko je jednostavnost snaga filma, toliko mu je i slabost. Svijet je ovdje često previše crno-bijel: postoje dobri i postoje bezlični loši, koje ne treba razumjeti, samo pobijediti. Inozemstvo, strani veliki grad, ovdje je prije svega prijetnja, a takav pogled danas djeluje jednostranije nego u vrijeme kad je film izašao.
I ženski likovi uglavnom su rekviziti. Kim je više meta radnje nego njezin sudionik, a Lenore je tu ponajprije da zrcali Bryanovu krivnju i osjećaj da ne pripada. To nije kobna pogreška, ali osjeća se da film svu pažnju usmjerava na glavnog junaka.
I naravno, ima trenutaka u kojima uvjerljivost ustupa mjesto efektu. Tko očekuje realističan špijunski film, bit će razočaran. Tko prihvati pravila igre, odlično će se zabaviti.
Zašto ga i dalje gledamo?
Malo je akcijskih filmova ostavilo takav trag na žanru. Nakon filma 96 Sati odjednom su svi tražili ostarjelog, ali smrtonosno učinkovitog junaka, a i Neesonova je karijera krenula novim smjerom. Danas, gotovo dva desetljeća kasnije, film iznenađujuće dobro podnosi ponovno gledanje: montaža, zamah i čvrsta akcija nisu izblijedjeli, a Neesonova izvedba jednako je snažna kao i prvi put.
Što se tiče mlađe publike, bio bih oprezan: tema filma, ton nasilja i atmosfera prijetnje puno su primjereniji tinejdžerima i odraslima. S malom djecom ga nikako ne bih gledao.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Svima koji vole zategnute, izravne i nemilosrdne akcijske filmove i rado gledaju kako profesionalac mirna glasa razmontira sve što mu se nađe na putu.
- Radije preskoči ako: Tko traži nijansiran, realističan triler ili složene likove i smeta mu crno-bijela slika svijeta, neka potraži nešto drugo.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: John Wick (2014), The Equalizer (2014), Man on Fire (2004), The Bourne Identity (2002), Léon (1994)
Česta pitanja
O čemu govori film 96 Sati?
Bryan Mills, bivši tajni agent, povlači se kako bi bio blizu sedamnaestogodišnjoj kćeri Kim. Kad Kim s prijateljicom otputuje u Pariz, Bryan je nevoljko pusti, a uskoro zbog toga zažali.
Koliko traje film 96 Sati?
Film traje 93 minute.
Kada je izašao film 96 Sati?
Premijera filma bila je 18. veljače 2008.
Tko je režirao film 96 Sati?
Film je režirao Pierre Morel, a riječ je o francusko-američkoj koprodukciji.
Tko glumi Bryana Millsa u filmu 96 Sati?
Bryana Millsa glumi Liam Neeson, njegovu kćer Kim igra Maggie Grace, a bivšu suprugu Lenore Famke Janssen.
Biste li se još jednom javili na telefon Bryanu Millsu?
Da, i nećete požaliti. 96 Sati nije kompliciran film, niti to želi biti: jedan otac, jedan cilj i nevjerojatno učinkovita metoda, sabijeni u 93 minute. Liam Neeson ovdje je stvorio lik koji je otad kopiran bezbroj puta, ali rijetko ovako čisto. Ako za kišnu večer tražite napetost, katarzu i malo iskonske zadovoljštine, teško ćete naći bolji izbor. Samo ćete možda nakon toga dvaput razmisliti koga puštate samog u Pariz.