Argo recenzija: Ben Affleck nas prikuje za sjedalo spašavanjem za koje znamo da se stvarno dogodilo
Postoje oni rijetki trenuci u kinu kad zaboraviš da ti je kokice u ruci i to shvatiš tek kad uz odjavnu špicu napokon duboko izdahneš. Argo je upravo takav film. Ben Affleck kao redatelj od političke krize stare nekoliko desetljeća gradi triler koji te svake minute drži u šaci, i to mu uspijeva.
Pametan, zategnut, odlično napisan i odglumljen politički triler koji i unutar okvira povijesne drame zna ponuditi napetost od koje se grizu nokti.
Podaci o filmu
| Premijera u Hrvatskoj | 22. 11. 2012. |
|---|---|
| Redatelj | Ben Affleck |
| Uloge | Ben Affleck, Bryan Cranston, Alan Arkin, John Goodman, Victor Garber, Tate Donovan |
| Žanr | Drame, Trileri |
| Trajanje | 120 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Argo?
| U pretplati |  Netflix |
|---|---|
| Za najam |  Google Play Movies Amazon Video |
| Za kupnju | Google Play MoviesAmazon Video |
Teheran, 1979.: o čemu je film bez spoilera
Polazište zvuči kao nešto što je scenarist smislio na loš dan, samo što ga je napisala povijest. Godine 1978. iranska revolucija otjerala je prozapadnog vladara i proglašena je islamska republika. Godinu dana kasnije bivši šah otputovao je na liječenje u Ameriku, a na tu vijest 4. studenoga masa je provalila u američko veleposlanstvo u Teheranu. Pedeset i dvoje diplomata koji su ondje radili postali su taoci pobunjenika i počela je talačka kriza koja će trajati 444 dana.
No u tom kaosu šestero ljudi uspjelo je pobjeći i sakriti se. Oni su pravo središte filma: ljudi koji se skrivaju u stranom, neprijateljskom gradu i savršeno dobro znaju da je samo pitanje vremena kad će ih pronaći. Tada na scenu stupa Tony Mendez, CIA-in stručnjak za izvlačenje, s planom spašavanja. Što je točno taj plan i kako ga pokušavaju provesti, neću otkrivati, jer velik dio užitka u filmu dolazi upravo iz načina na koji se stvari razvijaju.
Najveći je podvig to što gledatelj zna da se sve to stvarno dogodilo. Pa ipak ti cijelo vrijeme u želucu stoji pitanje kako će se izvući odande. Malo koji film to može.
Ben Affleck, redatelj koji napetost shvaća ozbiljno
Affleckovo ime dugo se češće spominjalo u tabloidima i uz neujednačenu glumačku karijeru, a onda je kao redatelj tiho dokazao da itekako zna što radi. Nakon filmova Gone Baby Gone i The Town, Argo je naslov kojim se konačno izvukao iz kategorije „zgodna holivudska zvijezda koja bi se sad malo okušala u režiji”.
Ono što mi se u režiji najviše sviđa: Affleck ne žuri. Pušta scene da dišu, tišinu da pritišće, a jedan dugi pogled da kaže više od bilo kakve eksplozije. U dva sata filma gotovo da nema spektakularne akcije u klasičnom smislu, a napetost ipak neprestano raste, poput pritiska u zatvorenom ekspres loncu.
Usput savršeno pogađa i razdoblje. Atmosfera kasnih sedamdesetih, odjeća, naočale, uredi puni cigaretnog dima, sve djeluje uvjerljivo. Nema tu nostalgičarenja ni kulisa, nego živa sredina u kojoj vjeruješ da ti ljudi ondje doista žive.
Glumačka postava u kojoj je svatko na svom mjestu
Affleck je sam sebe postavio u ulogu Tonyja Mendeza i ta se odluka isplatila. Njegov Mendez je suzdržan, umoran, pomalo tužan čovjek koji ne želi biti heroj, nego jednostavno obaviti gotovo nemoguć posao. Nije to najživopisnija izvedba u filmu, ali ne mora ni biti: on je mirna točka oko koje se svi ostali okreću.
Sporedni glumci, s druge strane, redom su izvrsni:
- Bryan Cranston kao Jack O'Donnell donosi onu napetu, pomalo nervoznu energiju koju od njega očekujemo još od Breaking Bada. U svaku scenu unosi frustraciju birokracijom.
- Alan Arkin kao Lester Siegel i John Goodman kao John Chambers sol su ovog filma. Dva iskusna veterana koji očito uživaju u svakoj rečenici i usred mračne teme znaju nasmijati.
- Victor Garber u ulozi Kena Taylora unosi u priču tiho dostojanstvo.
- Tate Donovan (Bob Anders), Clea DuVall (Cora Lijek) i Scoot McNairy (Joe Stafford) kao članovi skrivene skupine sjajno prenose osjećaj zatočenosti, straha i međusobne ovisnosti. Posebno se pamti McNairyjev lik, u kojem je sumnje najviše.
Ovo je ona vrsta podjele uloga u kojoj nema slabe karike i u kojoj se i iza najmanje uloge osjeti pravi čovjek.
Zašto toliko dobro funkcionira: anatomija napetosti
Velika zamka trilera je u tome što napetost ispari ako gledatelj zna kako sve završava. Argo to zaobilazi tako što se ne oslanja na pitanje „što će se dogoditi”, nego na pitanje „kako”. Svaki mali korak nosi golem ulog: krivo ispunjen papir, sumnjičav pogled, telefonski poziv koji kasni. Film zna da pravi strah stanuje u svakodnevnim sitnicama.
Druga velika vrlina je izmjenjivanje tonova. Tu je ozbiljna politička drama, tu je napetost špijunskog filma, a ima i iznenađujuće mnogo humora. Taj humor ne razbija napetost, nego je upravo naglašava: kad se dobro nasmiješ, u idućoj sceni želudac ti se stisne još jače.
I glazba radi pametno. Ne trešti i ne diktira što trebaš osjećati, nego ti se podmuklo uvlači pod kožu i u pravim trenucima ubrzava puls.
Gdje malo posrće
Savršenog filma ipak nema, pa ni ovaj nije bez slabijih točaka. Iranska strana uglavnom se pojavljuje kao bezlična masa, kao utjelovljenje prijetnje, a film ne pokazuje osobitu želju da dublje zaviri u njihovu perspektivu. Razumijem da je ovo priča o spašavanju iz američkog kuta, ali nijansiranija slika bi mu dobro došla.
Privatni život Tonyja Mendeza također je ostao pomalo skiciran. Osjeti se da mu film želi dati emotivnu pozadinu, ali ti su trenuci slabiji od glavne niti. A tko poznaje holivudsku dramaturgiju, neće se iznenaditi ni time što se film pred vrhunac ne libi malo pojačati napetost. Mene to nije smetalo, dapače, uživao sam u svakoj sekundi, ali ljubitelji suzdržanijih povijesnih drama mogli bi podići obrvu.
Sat povijesti ili kino doživljaj?
Oboje, i to je u njemu najbolje. Nakon Arga vjerojatno ćete i sami potražiti što se zapravo dogodilo u Teheranu 1979., a to je najveća pohvala koju film s povijesnom temom može dobiti. Pritom nikad nemate osjećaj da vas netko želi poučiti. Ovo je prije svega zabavan film koji računa na pametnog, odraslog gledatelja.
Tema je teška, osjećaj ugroženosti prisutan je cijelo vrijeme, a neke su scene izrazito napete. S manjom djecom ga ne bih preporučio, no tinejdžerima može biti odlična vrata u svijet moderne povijesti.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Za one koji vole zategnute političke trilere, drame temeljene na stvarnim događajima i filmove za odrasle s izvrsnom glumačkom postavom. Odličan je izbor i za zajedničko večernje gledanje.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje brzu akciju, pucnjavu i eksplozije, mogao bi se razočarati. Neće se svidjeti ni onima koji od povijesnih filmova traže potpuno neutralan prikaz koji svaku stranu predstavlja s nijansama.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Tinker Tailor Soldier Spy (2011), Munich (2005), Svi predsjednikovi ljudi (1976), Most špijuna (2015), The Town (2010)
Česta pitanja
Kada je Argo počeo igrati u hrvatskim kinima?
Film je u Hrvatskoj premijerno prikazan 22. studenoga 2012.
O čemu govori Argo?
Tijekom talačke krize u Teheranu 1979. šestero američkih diplomata bježi iz zauzetog veleposlanstva i skriva se. CIA-in stručnjak za izvlačenje Tony Mendez smišlja plan kako ih izvući iz zemlje.
Koliko traje Argo?
Film traje 120 minuta.
Je li Argo prikladan za djecu?
Prije svega je namijenjen odraslima i starijim tinejdžerima. Zbog teške teme i napetih scena nije za manju djecu.
Tko je režirao Argo i tko u njemu glumi?
Film je režirao Ben Affleck, koji igra i Tonyja Mendeza. Uz njega glume Bryan Cranston, Alan Arkin, John Goodman, Victor Garber, Tate Donovan, Clea DuVall i Scoot McNairy.
Koji je izvorni naslov filma Argo?
Izvorni naslov ovog američkog filma je isti: Argo.
Isplati li se i danas ponovno pogledati Argo?
Svakako da. Argo spada među filmove koji ne stare, jer se ne oslanjaju na trikove, nego na dobro napisanu napetost i sjajne glumce. Ben Affleck je ovdje kao redatelj doista pokazao što zna, a sporedni glumci priređuju takvu paradu da bi se film isplatilo pogledati već i zbog njih. Ako ga još niste vidjeli, nadoknadite, a ako jeste, pogledajte ga ponovno: iznenadit ćete se koliko vam se i drugi put znoje dlanovi.