Crni Panter recenzija: Marvelov film u kojem i negativac možda ima pravo
Neke superherojske filmove zaboravimo pet minuta nakon odjavne špice, a onda postoji Crni Panter, o kojem se raspravlja i godinama kasnije. Ryan Coogler je u svom filmu iz 2018. ušuljao dramu prijestolonasljednika u Marvelov stroj i to mu je iznenađujuće često uspjelo. Film nije bez mana, ali ima karakter kakav rijetko viđamo u stripovskim adaptacijama.
Snažni glumci, negativac kojeg pamtite i svijet s vlastitim glasom: Crni Panter spada među one Marvelove filmove koji zaista žele nešto reći, čak i ako ga završni CGI vrtlog malo povuče prema dolje.
Podaci o filmu
| Original | Black Panther |
|---|---|
| Redatelj | Ryan Coogler |
| Uloge | Chadwick Boseman, Michael B. Jordan, Lupita Nyong'o, Danai Gurira, Martin Freeman, Daniel Kaluuya |
| Žanr | Akcijski filmovi, Pustolovni filmovi, Znanstvenofantastični filmovi |
| Trajanje | 134 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Crni Panter?
| U pretplati |  Disney Plus |
|---|
Povratak u skriveno kraljevstvo
Polazište je klasična kraljevska drama: nakon očeve smrti T'Challa se vraća u Wakandu, izoliranu afričku zemlju koja je tehnološki daleko ispred ostatka svijeta, i mora preuzeti prijestolje. To bi samo po sebi bilo dovoljno za cijeli film, jer je riječ o mladom vladaru koji istovremeno mora tugovati, odlučivati i dokazivati se. A onda se pojavi moćan neprijatelj iz prošlosti i od tog trenutka T'Challa je na kušnji dvaput: kao kralj i kao Crni Panter.
Ono što mi se posebno sviđa jest da ulog nije samo tko jače udara. Usred izdaja i opasnosti mladi vođa mora okupiti saveznike i odlučiti što zapravo znači štititi vlastiti narod. To je pitanje puno zanimljivije od uobičajene formule "spasimo svijet od plavog snopa svjetlosti", iako se i ovdje na kraju igra sudbina svijeta. Bez spojlera, reći ću samo ovoliko: sukob je slojevitiji nego što bi ovakav sažetak dao naslutiti.
Chadwick Boseman, tihi kralj
Chadwick Boseman predstavio je T'Challu publici još u filmu Kapetan Amerika: Građanski rat, ali ovdje napokon dobiva glavnu ulogu i ne bira glasno rješenje. Njegov kralj je suzdržan, dostojanstven, pomalo zatvoren lik kod kojeg više govori pogled nego veliki monolozi. Ponekad mi se to čini nezahvalnim zadatkom, jer su ljudi oko njega glasniji i upečatljiviji, no Boseman je ipak kičma filma.
Gledano danas, iz 2026., teško ga je pratiti bez emocija. Boseman je preminuo 2020. i zbog toga svaki mirni, mudri trenutak u filmu dobiva još veću težinu. Ne treba tu biti sentimentalan: to je jednostavno dobra izvedba koja se ne trudi svidjeti pod svaku cijenu, i upravo zato ostaje u sjećanju.
Killmonger i ostali: glumačka ekipa koja krade predstavu
Kad bih morao navesti samo jedan razlog za gledanje Crnog Pantera, to bi bio Erik Killmonger Michaela B. Jordana. Jordan i Coogler već su ranije surađivali (Fruitvale Station, Creed) i to se povjerenje osjeti: Killmongerov bijes, bol i karizma dolaze do gledatelja takvom snagom da vam ponekad postane nelagodno, jer ga razumijete. Zaboravljivi negativci vječna su slabost Marvelovih filmova, a ovdje je baš protivnik onaj o kojem pričate na izlasku iz dvorane.
Od sporednih likova gotovo svatko dobiva svoj trenutak:
- Danai Gurira kao Okoye je tvrda, odana ratnica, svaka njezina scena je pun pogodak, a i humor joj je suh i precizan.
- Letitia Wright kao Shuri je srce i smijeh filma, a njezina energija osvježavajuća je protuteža Bosemanovoj suzdržanosti.
- Lupita Nyong'o kao Nakia nije ukras uz kralja, ima vlastita uvjerenja i to filmu puno donosi.
- Winston Duke kao M'Baku ostaje upamćen i u manjoj ulozi, s jednom ili dvije scene izvuče više nego mnogi u cijelim filmovima.
- Daniel Kaluuya kao W'Kabi i Martin Freeman kao Everett K. Ross dobivaju manje prostora, ali obojica su sigurni oslonci.
Rijetko se dogodi da je u blockbusteru istovremeno toliko snažnih glumaca, a da nijednog ne osjećamo protraćenim. Dobro, Kaluuyu ipak malo.
Ryan Coogler, koji nije dopustio da ga stroj samelje
Coogler je ovamo stigao nakon Creeda i vidi se da ga prvenstveno zanimaju likovi, a ne franšizna čvorišta. Veći dio filma ne funkcionira kao predsoblje sljedećih Osvetnika, nego kao samostalna priča s vlastitom mitologijom, ritualima i obiteljskim tajnama. Wakanda nije samo kulisa, nego živo mjesto u kojem tradicija i futuristička tehnologija idu ruku pod ruku.
Neke akcijske scene stvarno sjednu, osobito kad kamera ostane blizu likova i fizičke borbe. Coogler je najjači u užim, osobnijim obračunima, tamo se ulog osjeti. U velikim digitalnim spektaklima nit se ponekad izgubi i tada film na trenutak postane kao bilo koja druga Marvelova produkcija.
Gdje posrće: CGI i obavezni krug
Ne želim se praviti da je film bez greške. Veći dio od 134 minute sam uživao, ali prema završnom obračunu film se sve više pokorava obaveznim pravilima žanra. Dio digitalnih efekata nije bio besprijekoran ni 2018., a danas još više strši, posebno tamo gdje se likovi tuku potpuno računalno generiranim tijelima. U tim trenucima osjećaj težine i rizika jednostavno ispari.
Istina je i da struktura radnje ne donosi revoluciju: povratak, prijestolje, izazivač, pad, ponovno ustajanje. Tko je vidio nekoliko kraljevskih drama ili nekoliko superherojskih filmova, naslutit će velike lukove. Snaga Crnog Pantera nije u iznenađenjima, nego u tome koliko živih likova i koliko teških pitanja smjesti na dobro poznati kostur.
Zvuk koji nosi puls Wakande
Atmosfera zaslužuje posebnu riječ. Glazbeni svijet filma snažno se oslanja na afričke instrumente i ritmove koji se miješaju s modernim elektroničkim i hip hop elementima, pa Wakanda djeluje istodobno drevno i futuristički. Ta dvojnost određuje cijeli identitet filma, a zvuk je možda njezin najbolji izraz.
Vizualni dio prati istu liniju: kostimi, boje i scenografija hrabro odstupaju od uobičajene sivo plave dosade superherojskih filmova. Nije svaki kadar savršen, ali rijetko imate osjećaj da gledate svijet po šabloni.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Za one koji vole superherojske filmove usmjerene na likove i kojima je drago kad i negativac ima što reći. Također za sve koji cijene rad Bosemana, Jordana ili Cooglera.
- Radije preskoči ako: Tko se zbog velikih CGI scena automatski isključi ili mu je dosta Marvelove formule, i ovdje će na nju naići. Ni oni koji traže potpuno nepredvidljivu radnju neće dobiti puno.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Kapetan Amerika: Građanski rat (2016), Creed (2015), Thor: Ragnarok (2017), Osvetnici: Rat beskonačnosti (2018), Wonder Woman (2017)
Česta pitanja
Koliko traje Crni Panter?
Film traje 134 minute.
O čemu govori Crni Panter?
Nakon očeve smrti T'Challa se vraća u Wakandu kako bi preuzeo prijestolje, ali pojava moćnog neprijatelja iz prošlosti stavlja ga na kušnju i kao kralja i kao Crnog Pantera, dok se igra sudbina Wakande i cijelog svijeta.
Tko je režirao Crnog Pantera?
Film je režirao Ryan Coogler.
Tko glumi u Crnom Panteru?
Chadwick Boseman (T'Challa / Crni Panter), Michael B. Jordan (Erik Killmonger), Lupita Nyong'o (Nakia), Danai Gurira (Okoye), Martin Freeman (Everett K. Ross), Daniel Kaluuya (W'Kabi), Letitia Wright (Shuri) i Winston Duke (M'Baku).
Isplati li se i danas vratiti u Wakandu?
Da, i to ne samo iz nostalgije. Crni Panter jedan je od rijetkih Marvelovih filmova koji stoje i sami za sebe, s vlastitim svijetom, vlastitim glasom i protivnikom nakon kojeg ostali filmski negativci djeluju pomalo kartonski. Zbog pretjeranog digitalnog sjaja u završnici i predvidljive strukture ne smatram ga savršenim, ali Bosemanova tiha snaga, Jordanov bijes i nevjerojatna sporedna ekipa to više nego nadoknađuju. Ako ga još niste gledali, nadoknadite propušteno; ako jeste, pogledajte ga ponovno, sada će vam značiti puno više.