Dolazak recenzija: kad s izvanzemaljcima ne treba pucati, nego naučiti razgovarati
Najveće pitanje u povijesti čovječanstva možda uopće nije postoji li netko tamo vani, nego hoćemo li mu, kad napokon stigne, uspjeti reći barem dobar dan. Dolazak Denisa Villeneuvea na tom pitanju gradi cijeli film i pritom kopa toliko duboko da ga invazijski spektakli puni eksplozija nikad ne bi mogli dosegnuti. Ovo nije sci-fi uz kokice. Ovo je film nakon kojeg još danima razgovarate sami sa sobom.
Dolazak je jedan od najljepših i najpametnijih znanstvenofantastičnih filmova 2010-ih, priča o jeziku, vremenu i gubitku, u kojoj Amy Adams daje jednu od najsuptilnijih uloga u karijeri.
Podaci o filmu
| Original | Arrival |
|---|---|
| Premijera u Hrvatskoj | 24. 11. 2016. |
| Redatelj | Denis Villeneuve |
| Uloge | Amy Adams, Jeremy Renner, Forest Whitaker, Michael Stuhlbarg, Mark O'Brien, 馬泰 |
| Žanr | Drame, Znanstvenofantastični filmovi, Misteriozni filmovi |
| Trajanje | 116 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Dolazak?
| U pretplati |  HBO Max |
|---|---|
| Za najam |  Amazon Video |
| Za kupnju | Amazon Video |
Dvanaest školjki na nebu: o čemu govori Dolazak?
Postavka je jednostavna i upravo je zato jeziva. Na nekoliko mjesta na Zemlji pojavljuju se i spuštaju golemi, tajanstveni objekti. Nema najave, nema napada, nema ničega. Samo lebde, a svijet čeka zadržana daha. U Americi vojska osniva posebnu jedinicu koja treba otkriti što učiniti. Vojnici se, naravno, pripremaju i za najgore, jer to vojska u takvim trenucima najbolje zna.
U tim su i civili, među njima lingvistica Louise Banks, čiji je zadatak nekako uspostaviti komunikaciju s posjetiteljima. I ona ulazi u jedan od brodova i prisutna je u trenutku kad čovjek prvi put stoji licem u lice s izaslanikom drugog svijeta. Od tada sve više ona oblikuje događaje, a istodobno i nju nose događaji: progone je vizije i sjećanja koja su nekako povezana s najvećom pustolovinom čovječanstva. Hoće li ta pustolovina donijeti mir ili rat, nitko ne zna.
Više od toga unaprijed ni ne vrijedi znati. Dolazak je jedan od onih filmova kojima svaka dodatna informacija oduzme malo čarolije. Ako ga još niste gledali, ne istražujte, ne gledajte još trailera, samo sjednite i pustite ga.
Amy Adams i tišina koja govori više od svakog monologa
Kad bi postojao samo jedan razlog da pogledate Dolazak, to bi bila Amy Adams. Kao Louise Banks igra toliko suzdržano i okrenuto prema unutra da je isprva gotovo nevidljiva, a onda na kraju shvatite da je cijela građevina počivala na njezinim leđima. Adams ne pretjeruje ni s čuđenjem, ni sa strahom, ni s tugom. Jedan pogled, jedan prekinut udah, jedna nedovršena rečenica i već znate što se u njoj događa.
Uz nju je Jeremy Renner kao Ian Donnelly iznenađujuće dobar kontrapunkt. Renner, kojeg mnogi poznaju prije svega iz akcijskih filmova, ovdje igra opuštenog, znatiželjnog i pomalo ironičnog znanstvenika, a dinamika među njima unosi malo ljudske topline u hladan, siv svijet filma. Forest Whitaker kao pukovnik Weber lice je vojne racionalnosti: nije zao, nije glup, samo je čovjek koji mora donijeti odluku, a vrijeme mu curi. Michael Stuhlbarg kao agent Halpern utjelovljuje sumnjičavost koja tinja u pozadini i teško bi bilo naći boljeg glumca za to. Mark O'Brien kao kapetan Marks te lik generala Shanga pojavljuju se u manjim, ali važnim ulogama.
Posebno treba spomenuti dječje glumice koje igraju Hannah u različitim dobima, Abigail Pniowsky i Juliju Scarlett Dan. Zašto je taj lik toliko važan, neću otkriti, ali vjerujte, pratit ćete ga.
Villeneuve, majstor sporo građene napetosti
Denis Villeneuve redatelj je u čijim je rukama tišina oružje. Tko je gledao Zarobljenike ili Sicario, zna koliko dobro zna rastezati scenu dok gotovo fizički ne zaboli. U Dolasku tu vještinu prenosi u posve drugi žanr i rezultat je fascinantan.
Prvi prilazak brodu, primjerice, scena je koju i danas spominjem kad me netko pita što čini dobar sci-fi. U njoj nema nikakvih posebnih trikova, samo vrijeme, prostor, zrak i iščekivanje. Villeneuve ne žuri, ne objašnjava previše i ne boji se da će se gledatelj na trenutak osjećati izgubljeno. Vjeruje nam, a to je danas rijetko blago.
Trajanje od 116 minuta pritom je pogođeno taman: film se ne razvlači, ali ni ne juri. Svaka scena ima težinu, a kad se na kraju dijelovi slože, shvatite da ništa nije bilo slučajno.
Slika i zvuk: magla, sivilo i duboko brujanje
Vizualno Dolazak ne pripada školi blještavog, neonskog sci-fija. Kadrovi su sivi, maglovi i vlažni, kao da se cijeli svijet probudio u kišni ponedjeljak ujutro. Oblik brodova je jednostavan, gotovo geometrijski, a ipak u njemu ima nečeg prastarog i uznemirujućeg. Ne pokušavaju izgledati cool i upravo zato ostaju u sjećanju.
Zvuk je jednako važan. Duboki, brujeći tonovi koji vibriraju u tijelu, čudne vokalne teksture i tišine u kojima čujete vlastito srce. Ako možete, gledajte ga na dobrom ozvučenju ili sa slušalicama, jer je dizajn zvuka barem pola doživljaja. Rijetko dajem desetku glazbi i zvuku, ali ovdje nije bilo dvojbe.
Što ga čini posebnim i kome bi mogao biti previše?
Njegova najveća snaga ujedno je i najveći rizik: Dolazak je film za razmišljanje. Nema laserskih bitaka, nema gradova koji eksplodiraju, nema trenutka u kojem netko viče s krova aviona. Ulog je ipak golem, a napetost stvarna, samo se odvija u glavi i srcu, a ne u krhotinama razbacanima po ekranu.
- Što funkcionira: jezik i komunikacija kao središnja tema, što je u sci-fiju rijetko i svježe; gluma Amy Adams; atmosfera koja vam se gotovo uvuče pod kožu.
- Što bi moglo podijeliti publiku: spor tempo i mnogo kontemplativnih trenutaka. Tko sjedne pred njega umoran nakon dugog dana, lako mu misli odlutaju.
- Što ostaje: emotivna snaga posljednjih dvadesetak minuta. Neću ništa reći, osim da pripremite maramice.
Po žanru je ovo istodobno drama, znanstvena fantastika i misterij, i doista je sve troje. Sci-fi je samo okvir, a srž je duboko ljudska priča o tome kako razumijemo jedni druge i što radimo s onim što nam život daje i uzima.
I deset godina kasnije jednako snažan
Sad kad sam ga ponovno pogledao, poprilično nakon što je 24. studenoga 2016. stigao u hrvatska kina, jedno je sigurno: Dolazak nije nimalo ostario. Možda djeluje i snažnije nego tada. U svijetu u kojem svi viču, a nitko nikoga ne sluša, film o tome da se strpljenjem, znatiželjom i poniznošću može razumjeti i onaj tko je potpuno stran djeluje posebno aktualno.
Villeneuve je u međuvremenu postao jedan od najvažnijih autora velikih znanstvenofantastičnih produkcija, ali po meni je Dolazak ostao njegovo najosobnije i najčišće djelo u tom žanru. Manji je, tiši i upravo zato pogađa tako duboko.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Svima koji vole promišljen, polako građen sci-fi i kojima je pitanje zanimljivije od eksplozije. Za obožavatelje Amy Adams i ljubitelje Villeneuveovih filmova obavezno.
- Radije preskoči ako: Tko želi akcijski film o invaziji, svemirske bitke i brz tempo, bit će razočaran. Ni za umorne večeri ovo nije najbolji izbor.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Contact (1997), Close Encounters of the Third Kind (1977), Interstellar (2014), Ex Machina (2014), Blade Runner 2049 (2017)
Česta pitanja
O čemu govori film Dolazak?
Na nekoliko mjesta na Zemlji spuštaju se golemi, tajanstveni objekti. U Americi vojska osniva posebnu jedinicu u kojoj lingvistica Louise Banks treba uspostaviti kontakt s izvanzemaljcima, dok je progone vizije i sjećanja.
Koliko traje Dolazak?
Dolazak traje 116 minuta.
Kada je Dolazak stigao u hrvatska kina?
Dolazak je u Hrvatskoj premijerno prikazan 24. studenoga 2016.
Tko je režirao Dolazak i tko igra glavne uloge?
Film je režirao Denis Villeneuve. Glavne uloge igraju Amy Adams (Louise Banks), Jeremy Renner (Ian Donnelly) i Forest Whitaker (pukovnik Weber).
Koji je originalni naslov filma Dolazak?
Originalni naslov je Arrival, a riječ je o američkoj produkciji.
Isplati li se sjesti i poslušati što nam gosti žele reći?
Da, i to više puta. Dolazak je onaj rijetki sci-fi koji prvi put gledate zbog priče, a drugi put da biste shvatili što se usput dogodilo vama. Denis Villeneuve ovdje je dokazao da film o izvanzemaljcima može biti istodobno napet, prekrasan i bolno ljudski. Amy Adams pak daje izvedbu koja vam se i godinama kasnije vrti po glavi. Ako ste ikad mislili da je znanstvena fantastika samo svemirski brodovi i eksplozije, ovaj će vas film nježno, ali odlučno razuvjeriti. Za mene je obavezan, i kad mi se neke kišne večeri opet nađe pred očima, ponovno ću ga pogledati.