Elvis recenzija: blistavi, zaglušujući rock and roll delirij Baza Luhrmanna
Baz Luhrmann nije snimio klasičan biografski film, nego dva i pol sata dug koncert okupan neonom, u kojem su Kraljevi bokovi prava atomska bomba. Elvis nije tih, nije suzdržan i nije pun poštovanja, i upravo zato funkcionira. U njegovu je središtu čudan, otrovan odnos: zvijezda i čovjek koji ga je stvorio, a zatim ga polako progutao.
Glasan, pretjeran i ponekad zamoran, ali Austin Butler donosi izvedbu zbog koje se film isplati pogledati i kad ne bi bilo ničeg drugog.
Podaci o filmu
| Redatelj | Baz Luhrmann |
|---|---|
| Uloge | Austin Butler, Tom Hanks, Olivia DeJonge, Helen Thomson, Richard Roxburgh, Kelvin Harrison Jr. |
| Žanr | Glazbeni filmovi, Povijesni filmovi, Drame |
| Trajanje | 159 min |
| Zemlja | Australski filmovi, Američki filmovi |
Gdje gledati Elvis?
| Za najam |  Google Play Movies Amazon Video |
|---|---|
| Za kupnju | Google Play MoviesAmazon Video |
O čemu je riječ? Zvijezda viđena očima prevaranta
Filmova i dokumentaraca o Elvisu Presleyju toliko je da ih je gotovo nemoguće pobrojati, pa Luhrmann pametno ne ide utabanim stazama. Priču ne pripovijeda Elvis, nego njegov tajanstveni menadžer Tom Parker, koji je inzistirao da ga zovu samo "Pukovnik". Ta perspektiva ključ je cijelog filma: sve što vidimo prolazi kroz filter čovjeka koji ima itekako razloga malo uljepšati vlastitu ulogu.
Odnos dvojice muškaraca trajao je više od dvadeset godina, a film prati tu promjenjivu vezu koja je čas nalikovala prijateljstvu, čas otvorenoj mržnji. Tu smo na samom početku, kad je Elvis tek neobičan mladić koji se kreće i pjeva drukčije od svih ostalih. Tu smo kad se uzdiže do dotad neviđene slave. I tu smo kad upoznaje najvažniju ženu svog života, Priscillu. U pozadini Amerika odlazi u rat, gubi nevinost, a cijeli se svijet mijenja.
Spojlera se zapravo ne treba bojati, jer većina zna kako je Elvisov život završio. Uzbuđenje filma krije se u tome kako je ta priča ispričana i tko je pripovijeda.
Austin Butler ne imitira, on postaje Elvis
Krenimo od najvažnijeg: Austin Butler je fenomenalan. Kod ovakvih uloga uvijek postoji opasnost da glumac postane uvježbani Elvisov imitator, savršen u pokretima, intonaciji i podignutoj usnici, ali bez duše iza svega toga. Butler tu zamku izbjegava. Njegov je Elvis sramežljiv i ranjiv, a na pozornici doslovno isijava struju, i prijelaz između ta dva stanja djeluje nevjerojatno prirodno.
Tek se u koncertnim scenama vidi što sve zna. Reakcija mase, vrištanje, publika koja gotovo pada u trans: Butler to ne glumi, on nas u to uvjeri. Iz njegove izvedbe postaje jasno zašto je Elvis u svoje vrijeme bio istodobno skandalozan i neodoljiv. Ako iz filma ponesete samo jednu stvar, bit će to ova uloga.
Uz njega Olivia DeJonge kao Priscilla dobiva manje prostora nego što zaslužuje, ali i u malobrojnim scenama donosi tihu snagu koja uravnotežuje ludilo oko nje. Helen Thomson i Richard Roxburgh kao Gladys i Vernon Presley unose obiteljsku toplinu i krhkost, a lik Gladys posebno mnogo pridonosi Elvisovoj emocionalnoj pozadini. Kelvin Harrison Jr. kao B.B. King kratkom, ali upečatljivom pojavom dočarava glazbeni svijet iz kojeg je Elvisov glas crpio snagu.
Tom Hanks kakvog nikad nismo htjeli vidjeti
Tom Hanks već desetljećima je američki omiljeni ujak: dobronamjerni, pouzdani, simpatični junak od Forresta Gumpa do Spašavanja vojnika Ryana. Ovdje pak glumi sumnjiv, manipulativan lik kojem je vlastita korist iznad svega, skriven iza debelog sloja šminke i neobičnog naglaska.
Iskreno, ono što radi dijeli publiku. Nekima je ta gluma na rubu karikature briljantan izbor, jer je Parker ionako bio teatralni prevarant koji se vješto prodavao. Meni je povremeno bilo previše: zbog proteza i naglasaka ponekad vidim kostim, a ne čovjeka. S druge strane, najzanimljivije pitanje filma jest koliko menadžer vlastitom naracijom pokušava oprati svoje ime, i tu Hanks dobro funkcionira: nikad do kraja ne znamo kada mu smijemo vjerovati.
Napetost između Butlera i Hanksa okosnica je filma. Kad su njih dvojica zajedno u sceni, film odjednom postaje tiši i opasniji, a ti su trenuci često snažniji od velikih show brojeva.
Baz Luhrmann i umjetnost pretjerivanja
Tko je gledao Moulin Rouge!, Romea i Juliju ili Velikog Gatsbyja, točno zna što ga čeka. Luhrmann ne poznaje pojam suzdržanosti. Brzi rezovi, podijeljeni ekrani, kamera koja se vrti, sjaj u neograničenim količinama i tempo kao da je cijeli film reklama za energetski napitak iz šezdesetih.
U slučaju Elvisa to temi pristaje mnogo bolje nego što bismo očekivali. Elvis je i sam bio pretjerivanje: njegova pojava, utjecaj, karijera i pad. Luhrmannov stil vraća upravo taj doživljaj, pa u prvih sat vremena jedva dolazimo do daha, toliko film nosi. Redatelj usto hrabro miješa staro i novo i u glazbi, pa od Elvisa ne radi muzejski eksponat, nego živ lik koji pulsira.
- Što funkcionira: koncertne scene, vizualni svijet, energija glazbe i Butler.
- Što manje: tempo je u drugoj polovici neujednačen, a ponekad imamo dojam da gledamo montažu, a ne dramu.
Gdje film puca ispod šljokica
159 minuta je dugo, i to se osjeti. Ritam filma toliko je nabrijan u prvoj polovici da promjena tempa, kad se priča okrene mračnijim godinama, ponekad izbacuje iz ritma. Neka životna razdoblja doslovno proletе, a druga se možda bez pravog razloga odužе.
Drugi je problem to što film toliko zanosi vizualni spektakl da su sporedni likovi, prije svega Priscilla, često tek dio scenografije. Od biografske drame čovjek bi očekivao koji tihi, ljudski trenutak više, a Luhrmann ih ponekad jednostavno pregazi novom velikom scenom.
Ipak, te mane uglavnom proizlaze iz toga što film želi sve, i to odjednom. A bolje hrabar, pretjeran i ponekad zamoran film nego još jedan sterilni, dosadni biopic odrađen po popisu.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Obožavateljima Elvisa, ljubiteljima glazbenih filmova i svima koji vole bučni, raskošni stil Baza Luhrmanna. Zbog Austina Butlera i onima koji jednostavno žele vidjeti veliku glumačku izvedbu.
- Radije preskoči ako: Onima koji očekuju tih, suzdržan, dokumentaristički biografski film ili koje već unaprijed odbijaju brzi rezovi i trajanje od gotovo tri sata.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Bohemian Rhapsody (2018), Rocketman (2019), Walk the Line (2005), Moulin Rouge! (2001), The Great Gatsby (2013)
Česta pitanja
Koliko traje film Elvis?
Film traje 159 minuta, dakle gotovo dva sata i četrdeset minuta.
Tko glumi Elvisa u filmu?
Elvisa Presleyja glumi Austin Butler, a njegova menadžera, pukovnika Toma Parkera, Tom Hanks.
Tko je režirao film Elvis?
Film je režirao Baz Luhrmann, a riječ je o australsko-američkoj produkciji.
O čemu govori Elvis?
O životu Elvisa Presleyja ispričanom očima njegova menadžera Toma Parkera, s naglaskom na njihov burni odnos koji je trajao više od dvadeset godina.
Isplati li se sjesti pred Kralja na gotovo tri sata?
Da, ali znajte u što se upuštate. Elvis nije film koji gledate jednim okom dok listate mobitel: glasan je, brz, preplavljuje vas, i upravo zato postaje doživljaj. Luhrmannov stil ponekad zgnječi dramu, Hanksova uloga dijeli publiku, a trajanje se pred kraj osjeti. No Austin Butler puni platno takvom energijom da sve te mane uz njega gotovo nestaju. Ako volite glazbu, velike geste i filmove koji se ne boje pretjerati, ovo će biti vaša večer. Pojačajte do daske.