Everest recenzija: kad planina odlučuje tko se vraća kući
Postoji trenutak kad je mećava na platnu toliko stvarna da nesvjesno navučete rukave preko šaka. Everest Baltasara Kormákura upravo je takav film. Nije herojski ep o osvajanju vrha, nego nemilosrdan izvještaj o tome što se dogodi kad priroda jednostavno kaže ne. Dvije ekspedicije, jedna brutalna oluja i skupina ljudi kojima se strast u nekoliko minuta pretvara u borbu za goli život.
Vizualno impresivna, disciplinirana i mučno uvjerljiva drama preživljavanja u kojoj su glumci podređeni planini, a ne obrnuto.
Podaci o filmu
| Redatelj | Baltasar Kormákur |
|---|---|
| Uloge | Jason Clarke, Josh Brolin, Jake Gyllenhaal, Elizabeth Debicki, Keira Knightley, Sam Worthington |
| Žanr | Pustolovni filmovi, Drame, Povijesni filmovi |
| Trajanje | 121 min |
| Zemlja | Islandski filmovi, Britanski filmovi, Američki filmovi |
Gdje gledati Everest?
| U pretplati |  SkyShowtime |
|---|---|
| Za najam |  Google Play Movies Amazon Video |
| Za kupnju | Google Play MoviesAmazon Video |
O čemu govori Everest, bez spojlera?
Postavka je jednostavna i upravo je zato zastrašujuća. Dvije planinarske ekspedicije kreću prema najvišem vrhu svijeta i obje upadaju u jednu od najžešćih snježnih oluja koje je čovjek ikad doživio. Od tog trenutka nema govora o slavi, fotografijama na vrhu ili pobjedničkom mahanju zastavom. Izdržljivost penjača na kušnju stavljaju najokrutnije sile na planetu, a prepreke pred njima gotovo su nesavladive.
Žanrovski je to istovremeno pustolovni film, drama i povijesni film, i ta se trostrukost osjeti. Ne želi biti akcijski spektakl u kojem se junak u zadnji čas ležerno izvuče. Situaciju gradi polako i metodično, da bi nas u drugoj polovici bez milosti zasuo olujom. Tko očekuje brzu, duhovitu avanturu, promašio je adresu. Tko pak voli film koji se osjeti u želucu, ovdje će se osjećati kao kod kuće.
Plejada zvijezda koju je progutao snijeg
Rijetko se na jednom plakatu nađe toliko poznatih lica, a ipak, začudo, nitko ne krade predstavu. To djeluje kao svjesna odluka, i to dobra. Jason Clarke kao Rob Hall moralno je središte filma: smiren, odgovoran vođa čija prisutnost daje sigurnost, sve dok planina ne odnese i nju. Clarke ne radi velikim gestama, nego tihim autoritetom, i to ovdje savršeno funkcionira.
Jake Gyllenhaal kao Scott Fischer donosi opuštenu, karizmatičnu protutežu. Na platnu je manje nego što biste prema plakatu očekivali, ali u svakoj sceni nosi svoju prepoznatljivu energiju. Josh Brolin kao Beck Weathers možda je najljudskiji lik u ekipi: malo bučan, malo nespretan, i baš zato njegova sudbina toliko potresa.
Ni oni koji ostaju u podnožju nisu tek kulisa. Keira Knightley kao Jan Arnold i Robin Wright kao Peach Weathers nose bol bližnjih koji strepe iz daljine, a obje imaju barem jednu scenu nakon koje je teško progutati knedlu. Emily Watson kao Helen Wilton tihi je heroj baznog logora koja uz radio pokušava držati na okupu situaciju koja se raspada. Elizabeth Debicki kao Caroline Mackenzie i Sam Worthington kao Guy Cotter manji su, ali važni kotačići tog stroja.
Baltasar Kormákur, majstor hladnoće
Islandskog redatelja mnogi poznaju po američkim akcijskim trilerima, ali tek se u Everestu vidi koliko mu leže surovi, ledeni krajolici. Kormákur ne sentimentalizira. Kamera često izdaleka, gotovo ravnodušno, promatra sićušne ljude pred golemim stijenama, a ta udaljenost govori više od bilo koje dramatične glazbene podloge.
Ono što posebno cijenim: od svojih likova ne radi junake. Svi griješe, svi su umorni, svi su samo ljudi. Odluke koje će kasnije imati težinu u tom trenutku često izgledaju kao sitnice, a film tu napetost vrlo vješto dozira. Kao islandsko-britansko-američka koprodukcija film ima međunarodne razmjere, a opet u njemu postoji neka europska suzdržanost koja mu dobro stoji.
Prizori zbog kojih je trebalo ići u kino
Recimo to otvoreno: Everest je prije svega doživljaj, a tek onda priča. Planina ovdje nije pozadina, nego glavni lik, i to one najstrašnije vrste. Zavijanje vjetra, ledeni kristali u bradama, bijela praznina u kojoj se gubi svaki osjećaj za smjer: sve to dolazi s takvom snagom da vam u drugoj polovici 121 minute zaista postane hladno.
- Panorame oduzimaju dah i nisu same sebi svrha: svaki veliki plan podsjeća koliko je čovjek malen.
- Dizajn zvuka jednako je zastrašujući kao slika. Oluja je gotovo fizički prisutna.
- Krupni planovi iscrpljenih, promrzlih lica djeluju jednako snažno kao veliki pejzaži.
Ako ga gledate ponovno na televiziji, preporučujem najveći mogući ekran i dobar zvučni sustav. Ovaj film živi od veličine.
Gdje se korak spotiče
Nije savršen film, a slabosti mu proizlaze upravo iz vrlina. Zbog goleme glumačke postave dio likova ostaje tek skiciran. U prvom satu ima puno imena i lica, a zamotane penjače s naočalama za sunce u oluji ponekad je teško razlikovati. Bilo je trenutaka kad sam se ozbiljno pitao tko se to upravo muči na ekranu.
I uvod je mogao biti zbijeniji. Razumljivo je da film želi izgraditi odnose prije nego što nastane pakao, ali dio scena iz baznog logora djeluje kao obavezni krug. Tko očekuje klasični film preživljavanja usredotočen na jednog junaka, toj bi se mozaičnoj strukturi mogao činiti hladnijim nego što treba, i ovdje ne mislim na vremenske prilike.
S druge strane, tu se hladnoću može čitati i kao vrlinu. Film nam ne želi reći koga moramo voljeti, tko je dobar, a tko kriv. Jednostavno pokazuje što planina radi čovjeku. Ja sam na kraju cijenio tu suhoću, ali razumijem one kojima je trebalo više emocionalnih uporišta.
Zašto ostaje u glavi danima?
Zato što ne ostavlja izlaz. Everest ne nudi jeftinu utjehu i ne uljepšava ono što se uljepšati ne može. Najjače scene ne odvijaju se gore, blizu vrha, nego u trenucima kad oni u podnožju preko radija ili telefona pokušavaju održati vezu s onima koji se gore bore. Te su scene tihe, jednostavne i djeluju razorno.
Veliko pitanje filma lebdi cijelo vrijeme: zašto to netko radi? Zašto riskira život zbog jednog vrha? Kormákur ne daje zaokružen odgovor i mislim da je to ispravno. Gledatelj sam odlučuje vidi li na platnu strast, tvrdoglavost ili ludilo. Vjerojatno sve troje.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole uvjerljive drame preživljavanja, impresivne prizore prirode i ne smeta im kad ih film emocionalno iscijedi.
- Radije preskoči ako: Onima koji očekuju laganu avanturu, jasnog glavnog junaka i brzu akciju ili teško podnose mučne, bezizlazne situacije.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: 127 Hours (2010), Touching the Void (2003), Vertical Limit (2000), The Grey (2011), Gravity (2013)
Česta pitanja
O čemu govori film Everest?
O dvjema planinarskim ekspedicijama koje upadaju u jednu od najžešćih snježnih oluja koje je čovjek doživio, pa se osvajanje vrha pretvara u borbu za preživljavanje.
Koliko traje Everest?
Film traje 121 minutu.
Tko je režirao Everest?
Film je režirao islandski redatelj Baltasar Kormákur.
Tko glumi u Everestu?
Jason Clarke (Rob Hall), Josh Brolin (Beck Weathers), Jake Gyllenhaal (Scott Fischer), Keira Knightley (Jan Arnold), Robin Wright (Peach Weathers), Emily Watson (Helen Wilton), Elizabeth Debicki i Sam Worthington.
Penjemo li se s njim na vrh ili ostajemo u baznom logoru?
Penjemo se. Everest nije najemotivniji ni najbolje napisan film preživljavanja koji sam vidio, ali zbog prizora, zvuka i nemilosrdne iskrenosti malo koji sličan film nudi tako snažan fizički doživljaj. Tiha snaga Jasona Clarkea, ranjivost Josha Brolina i bol žena koje čekaju u podnožju zajedno slažu dramu koja vas ne pušta ni nakon odjavne špice. Ako ga još niste gledali, pogledajte ga na najvećem mogućem ekranu, s dekom nadohvat ruke. Trebat će vam.