Fiume o morte! recenzija: kad cijeli grad ponovno odigra vlastitu najapsurdniju noćnu moru
Zamislite da tašti, zanosni pjesnik s vojnicima umaršira u grad i proglasi se njegovim gospodarom. To nije sažetak loše operete, nego riječka stvarnost iz 1919. godine. Igor Bezinović u svom filmu nagrađenom glavnom nagradom u Rotterdamu oživljava to groteskno poglavlje tako što pred kameru postavlja današnje Riječane, a rezultat je istodobno smiješan, uznemirujući i itekako aktualan.
Hrabar, duhovit i iznenađujuće bolan dokumentarac o tome kako neugodna farsa postaje nacionalni mit. Ovakvo razbijanje forme rijetko kad uspije ovako dobro.
Podaci o filmu
| Premijera u Hrvatskoj | 13. 2. 2025. |
|---|---|
| Redatelj | Igor Bezinović |
| Žanr | Dokumentarni filmovi |
| Trajanje | 112 min |
| Zemlja | Talijanski filmovi, Slovenski filmovi, Hrvatski filmovi |
Gdje gledati Fiume o morte!?
| U pretplati |  HRTi |
|---|
Jedan pjesnik, jedan grad i šesnaest mjeseci ludila
Povijest ponekad napiše scenarij koji bi svaki dramaturg vratio uz komentar da je pretjeran. Rijeka 1919. upravo je takav slučaj. Na ruševinama Austro-Ugarske, u nesigurnoj luci koju su svi htjeli za sebe, pojavljuje se Gabriele D'Annunzio, samoproglašeni nacionalni bard kojem stihovi nisu bili dovoljni. Vojnom silom zauzima grad i proglašava se njegovim apsolutnim gospodarom.
Ono što slijedi jest bizarna kratkotrajna kraljevina koja traje šesnaest mjeseci i koju na kraju mora ugasiti sama talijanska država. No poanta nije tu. Nekoliko godina kasnije, Mussolinijevim dolaskom na vlast, D'Annunzio ulazi u panteon talijanske povijesti kao nacionalni junak. Neugodan incident tako prerasta u herojsku legendu, i upravo taj obrat daje filmu pravi ulog.
Za domaćeg gledatelja priča ima posebnu težinu: ovo nije daleka, egzotična kuriozitetna epizoda, nego dio povijesti grada koji je i danas naš, s ulicama kojima Riječani hodaju svaki dan.
Riječani kao glumci vlastite prošlosti
Najveći adut filma je forma. Bezinović ne radi s profesionalnim glumcima ni s raskošnom kostimiranom rekonstrukcijom, nego sa stanovnicima Rijeke koji oživljavaju tragikomične epizode D'Annunzijeve groteskne strahovlade. Današnji Riječani ulaze u kožu ljudi od prije stotinu godina, i svaka scena time dobiva dvostruki lom svjetla.
To rješenje funkcionira briljantno jer nas stalno podsjeća da povijest nije zatvorena muzejska vitrina. Ovi ljudi hodaju istim ulicama kojima su nekoć marširali pjesnikovi uniformirani sljedbenici. Kad obično lice izgovori patetičan, nadmen tekst, razmetanje se samo razotkrije. Smijeh zato nije jeftin nego poučan: uhvatite se kako se hihoćete apsurdu fašističke uvertire, a onda vam se osmijeh odjednom sledi.
Naravno, amaterska postava ne donosi uvijek besprijekoran profesionalizam, ali upravo je u tome stvar. Pomalo nespretna, pomalo ironična igra savršeno pristaje liku čija je cijela moć bila jedna velika, groteskna predstava.
Igor Bezinović i nova pravila dokumentarca
Inovativan redateljev pristup nije slučajno osvojio glavnu nagradu festivala u Rotterdamu. Ovaj dokumentarac daleko je od udžbeničkog obrazovnog programa s naratorom i arhivskim fotografijama. Prije je mješavina eseja, performansa i povijesne satire, u kojoj je i sama forma zauzimanje stava.
Bezinović očito ne želi od nikoga napraviti junaka ili sveca, a ni samo ismijati D'Annunzija. Istražuje kako funkcioniraju karizma, nacionalistički patos i kolektivno pamćenje. Kako netko istodobno može biti klaun i idol, ovisno o tome tko i kada priča njegovu priču. To pitanje ni 2026. ne zvuči zastarjelo, dapače.
Trajanje od 112 minuta nije malo za dokumentarac i neki će tu i tamo osjetiti duljinu. Meni se ipak činilo da film polako gradi vlastiti apsurdni svemir i da se to vrijeme na kraju isplati.
Gdje smijeh zapne u grlu
Najjači trenuci filma Fiume o morte! su oni u kojima se tragikomični ton prelomi. Pjesnikova kratkotrajna kraljevina isprva djeluje kao zabavna lakrdija, ostvarena fantazija egocentričnog čovjeka s poremećajem osobnosti. Ali film ne dopušta da zaboravimo da je ta farsa bila preteča talijanskog fašizma.
Tu je dvojnost teško držati u ravnoteži i iako ne pogađa svaka scena jednako precizno, film u cjelini uvjerljivo vodi gledatelja od hihotanja do jeze. Mnogo govori to što nakon projekcije ne razmišljate samo o priči, nego i o tome koliko sličnih glasnih, samoproglašenih spasitelja vidite u današnjem javnom životu.
Gdje ponestaje zamaha?
Nije sve savršeno. Neuobičajena forma, najveća vrlina filma, ujedno je i njegov rizik. Tko želi klasičan, linearan povijesni pregled, mjestimice će izgubiti nit jer film gledatelja ne vodi za ruku. Predznanje puno pomaže, a tko o tom razdoblju ne zna ništa, neka prije gledanja nakratko nešto pročita.
Ni vizualni dojam nije spektakularan, nego funkcionalan: naglasak nije na monumentalnoj scenografiji, nego na ideji. Meni je to odgovaralo, ali gledatelje navikle na skupe kostimirane filmove ta suzdržanost mogla bi iznenaditi.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Svima koji vole hrabre, eksperimentalne dokumentarce, zanima ih europska povijest 20. stoljeća i korijeni fašizma ili su jednostavno znatiželjni kako je izgledalo jedno od najčudnijih poglavlja riječke prošlosti.
- Radije preskoči ako: Onima koji očekuju dinamičnu, akcijom nabijenu zabavu ili klasičan obrazovni dokumentarac s naratorom.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: The Act of Killing (2012), The Zone of Interest (2023), Sąsiedzi (2001), Kako si? (2021)
Česta pitanja
O čemu govori Fiume o morte!?
O tome kako je pjesnik Gabriele D'Annunzio 1919. preuzeo vlast u Rijeci i šesnaest mjeseci vladao na groteskan način, a te događaje ponovno igraju današnji Riječani.
Kada je Fiume o morte! stigao u hrvatska kina?
Film je u Hrvatskoj premijerno prikazan 13. veljače 2025.
Koliko traje Fiume o morte!?
Film traje 112 minuta.
Tko je režirao Fiume o morte!?
Dokumentarac je režirao Igor Bezinović, a riječ je o talijansko-slovensko-hrvatskoj koprodukciji.
Je li film osvojio neku nagradu?
Da, film je osvojio glavnu nagradu filmskog festivala u Rotterdamu.
Isplati li se otići na pjesnikovu kratkotrajnu kraljevinu?
Svakako. Fiume o morte! je onaj rijedak dokumentarac koji istodobno zabavlja i upozorava, a usput pronalazi i novu formu za ono što želi reći. Igor Bezinović uz pomoć Riječana prošlosti drži ogledalo u kojem se nazire i sadašnjost. Nije bez mana, ponegdje je malo predug i njegov stil neće svima sjesti, ali tko mu se otvori, dobit će pametan, oštar i nezaboravan film. Za mene jedno od najjačih kino iskustava mjeseca.