Istina ili izazov: Redateljska verzija recenzija: kad igra s tuluma postane pitanje života i smrti
Svi smo je igrali i svi pamtimo trenutak kad je pitanje zadiralo preblizu ili je zadatak postao previše neugodan. Istina ili izazov tu poznatu, tinejdžersku nelagodu pretvara u smrtnu prijetnju. Ideja je jača od izvedbe, ali za filmsku večer s ekipom film sasvim lijepo prolazi. Ovo nije horor zbog kojeg nećete spavati tjednima, no na kraju ćete se uhvatiti kako ipak malo grickate nokte.
Mladenački horor s pametnom osnovnom idejom koji svojom premisom obećava više nego što razradom uspijeva isporučiti.
Podaci o filmu
| Original | Truth or Dare |
|---|---|
| Redatelj | Jeff Wadlow |
| Uloge | Nolan Gerard Funk, Lucy Hale, Violett Beane, Tyler Posey, Hayden Szeto, Aurora Perrineau |
| Žanr | Trileri, Horor filmovi |
| Trajanje | 101 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Istina ili izazov: Redateljska verzija?
| Za najam |  Google Play Movies Amazon Video |
|---|---|
| Za kupnju | Google Play MoviesAmazon Video |
Igra iz koje se ne može izaći
Postavka je jednostavna i upravo zato funkcionira: nevina partija igre istina ili izazov postaje smrtonosna kad netko, ili nešto, počne kažnjavati one koji lažu ili se ne usude napraviti ono što su odabrali. To je sve. Ne treba nikakva složena mitologija da bi se odmah shvatilo što je na kocki, jer pravila igre svi znamo još iz djetinjstva.
Genijalnost, ako smijem upotrijebiti tako veliku riječ, leži u tome što film likovima istodobno oduzima dvije stvari: udobnost laži i mogućnost odbijanja. U društvu prijatelja oboje nam spašava kožu. Svi izgovaramo poluistine da bismo sačuvali odnose i svi kažemo ne kad nešto postane previše. U svijetu ovog filma ti izlazi nestaju, a pitanje postaje koliko prijateljstvo može izdržati kad odjednom svi moraju biti iskreni.
Bez spojlera nema smisla otkrivati više, a iskreno, film i živi od toga da gledatelja zanima tko će u sljedećem krugu dobiti pitanje, a tko zadatak.
Poznata lica iz svijeta tinejdžerskih drama
Podjela uloga očito cilja na određenu publiku i to uopće ne skriva. Lucy Hale (Olivia Barron) proslavila se serijom Pretty Little Liars, a Tyler Posey (Lucas Moreno) mnogima je poznat iz serije Teen Wolf. Dva lica koja među mladim gledateljima imaju ozbiljnu privlačnost i koja su već pokazala da se snalaze u pričama punim tajni, sumnji i nadnaravnih prijetnji.
Hale nosi film na svojim leđima i mislim da je to bila dobra odluka. Ima u njoj nečeg instinktivno simpatičnog, a to je potrebno da bismo u ovakvom hororu navijali za glavnu junakinju, čak i kad joj scenarij ne daje previše nijansi. Uz nju važnu ulogu ima Violett Beane kao Markie Cameron, a dinamika između njih dvije mogla bi biti jedan od najjačih elemenata filma da joj priča ostavi više prostora.
Sporedni likovi, među njima Hayden Szeto (Brad Chang), Sophia Ali (Penelope Amari), Aurora Perrineau (Giselle Hammond), Nolan Gerard Funk (Tyson Curran) i Landon Liboiron (Carter), više obavljaju funkciju nego što su pravi karakteri. To je prokletstvo žanra: kad nešto prijeti cijeloj ekipi, gledatelj mora brzo shvatiti tko je tko, pa se likovi često svode na jednu osobinu. Ni ovdje nije drukčije, ali glumci barem s entuzijazmom rade s onim što su dobili.
Jeff Wadlow i mlada publika
Redatelj je Jeff Wadlow, koji potpisuje i Kick-Ass 2. On očito zna kako pričati priču s mladim glumcima, u brzom tempu i u lako probavljivom obliku. Trajanje od 101 minute nije dugo, a film ni ne želi biti više od onoga što jest: zategnuta jeza za jednokratnu upotrebu, smišljena za odlazak u kino radnim danom navečer ili za filmsku večer uz pizzu.
No upravo tu dolazi moj najveći prigovor. U Wadlowovim rukama horor rijetko postaje doista uznemirujući. Režija je sigurna, često predvidljiva, a ondje gdje bi hrabriji autor pustio tišinu i napetost da odrade svoje, ovdje radije stiže nagli jump scare. Film nikad ne ide toliko daleko da bi vas stvarno potresao. Kao da cijelo vrijeme pazi da se ciljana publika ne prestraši previše.
Što funkcionira: snaga osnovne ideje
Ne želim film nepravedno rasturiti, jer ima vrlina, i to ne malo.
- Premisa je genijalno jednostavna. Pravila igre su nam urezana u glavu, pa vas film odmah uvuče i nije mu potreban dug uvod.
- Moralne dileme. Pitanja za istinu često bole više od zadataka za izazov. Ponekad je izgovoriti istinu razornije od bilo čega što treba napraviti, i ta misao zablista u najpametnijim trenucima filma.
- Tempo. Rijetko ćete se dosađivati, priča stalno ide naprijed.
- Zajedničko iskustvo. U društvu je film baš zabavan, jer se neizbježno počnete pitati što biste vi odgovorili.
Ovo posljednje bih posebno istaknuo. Postoje horori koji najbolje funkcioniraju kad ih gledate sami, u mraku, i postoje oni koje vrijedi gledati s prijateljima, uz glasne dobacivanja i nervozno hihotanje. Istina ili izazov jasno spada u drugu kategoriju.
Gdje igra posrne
Problem je u tome što je ovako jaka ideja zaslužila puno više. Film ne vjeruje dovoljno vlastitom konceptu, pa umjesto psihološkog horora često poseže za uobičajenim trikovima poznatima iz tinejdžerskih horora. Tajne i napetosti među likovima, koje bi mogle biti pravo gorivo igre, često se dotaknu tek površno.
Drugi problem je predvidljivost. Tko je pogledao nekoliko sličnih filmova, brzo će uhvatiti ritam: zna kad dolazi sljedeći jump scare i otprilike sluti kojim će redom ekipa doći na red. Serijal Final Destination, primjerice, tu istu predvidljivost tretira razigrano, gotovo kao kreativno natjecanje, dok se ovdje takva autoironija rijetko osjeti.
I na kraju ton. Film se ponekad ne može odlučiti koliko ozbiljno želi shvatiti sam sebe. Neke su scene napete, a neke nenamjerno izmame osmijeh. U dobro pogođenom žanrovskom filmu to bi mogla biti prednost, ovdje je prije zbunjujuće.
Gdje mu je mjesto na žanrovskoj karti?
Istina ili izazov pripada onom valu horora koji jednostavnu, svakodnevnu stvar, igru, predmet ili pravilo, pretvara u izvor prijetnje. Takvi su filmovi najbolji kad su pravila jasna, a posljedice okrutne. It Follows, recimo, na jednom jedinom uznemirujućem pravilu gradi cijeli svijet tjeskobe, dok se Happy Death Day veselo igra vlastitom apsurdnom premisom.
Wadlowov film zapeo je negdje između: nije dovoljno mučan da bi bio prava noćna mora, a nije dovoljno autoironičan da bi bio opuštena zabava. No mlađim ljubiteljima horora koji tek upoznaju žanr može biti odlična ulaznica, a od izlaska 2018. redovito se vraća na red kad netko traži laganu jezu za gledanje u društvu.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji traže lagan, brz horor za gledanje u društvu te obožavateljima Lucy Hale i Tylera Poseyja. Dobro će se zabaviti i tinejdžeri koji tek otkrivaju žanr.
- Radije preskoči ako: Onima koji žele dubok, psihološki ili doista zastrašujući horor. Iskusni ljubitelji žanra vjerojatno će ga smatrati previše predvidljivim.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Final Destination (2000), It Follows (2014), Happy Death Day (2017), Ouija (2014)
Česta pitanja
O čemu govori Istina ili izazov?
Nevina partija igre istina ili izazov postaje smrtonosna kad netko, ili nešto, počne kažnjavati one koji lažu ili se ne usude napraviti ono što su odabrali.
Kad je izašao film Istina ili izazov?
Film je izašao 2018. godine.
Koliko traje Istina ili izazov?
Film traje 101 minutu.
Tko je režirao film Istina ili izazov?
Američki horor režirao je Jeff Wadlow.
Tko glumi u filmu Istina ili izazov?
Glavne uloge igraju Lucy Hale (Olivia Barron), Tyler Posey (Lucas Moreno), Violett Beane (Markie Cameron), Hayden Szeto (Brad Chang), Nolan Gerard Funk (Tyson Curran), Aurora Perrineau, Sophia Ali i Landon Liboiron.
Isplati li se uključiti u ovu igru?
Ako vam se gleda horor u petak navečer, zajedno s prijateljima, onda da, Istina ili izazov obavlja svoj posao. Kratak je, brz, ima odličnu osnovnu ideju, a Lucy Hale od pomalo tankog scenarija izvlači simpatičnu junakinju. Ako pak tražite film koji će vam se uvući pod kožu i proganjati vas danima, ova će vam igra brzo dosaditi. Što se mene tiče: jednom, u društvu, uz zdjelu kokica, svakako. Samo nemojte poslije stvarno početi igrati.