Joy recenzija: Jennifer Lawrence sama nosi američki san na leđima i gotovo ga izdrži
Neki filmovi postoje zbog jedne jedine glumice, a Joy je upravo takav. David O. Russell treći put predaje uzde Jennifer Lawrence, uz nju posjeda Roberta De Nira i Bradleyja Coopera, a rezultat je kaotična, ponekad iritantna, ali uporno simpatična priča o tome kako preopterećena žena postaje osnivačica poslovnog carstva. Film nije bez mana, daleko od toga. Ipak, teško je ne navijati za njega.
Razbacana obiteljska drama neujednačenog ritma koju moćna pojava Jennifer Lawrence podiže daleko iznad njezine vlastite razine.
Podaci o filmu
| Premijera u Hrvatskoj | 4. 2. 2016. |
|---|---|
| Redatelj | David O. Russell |
| Uloge | Jennifer Lawrence, Robert De Niro, Bradley Cooper, Edgar Ramírez, Diane Ladd, Virginia Madsen |
| Žanr | Drame |
| Trajanje | 124 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Joy?
| U pretplati |  Disney Plus |
|---|---|
| Za najam |  Google Play Movies |
| Za kupnju | Google Play Movies |
O čemu govori Joy, bez spojlera?
Glavna junakinja zove se Radost, i to je jedna od dražesnih ironija filma, jer Joyin život u početku je sve samo ne radostan. Ona je hirovita, pomalo luckasta, odlučna i snažna žena spremna na sve kako bi održala obitelj na okupu. Problem je u tome što je ta obitelj barem jednako luda i tvrdoglava kao i ona sama, pa svakodnevica više nalikuje beskrajnom gašenju požara nego mirnom obiteljskom životu.
Joy ima san kojeg se drži od djetinjstva i ima vrlo snažan motiv: nuždu. Film prati kako iz takve situacije stiže do toga da postane osnivačica poslovnog carstva vrijednog milijune dolara. Više od toga o radnji ne treba unaprijed znati, jer snaga filma nije u preokretima, nego u tome kako se jedan čovjek uvijek iznova diže.
Važno je razjasniti: ovo nije klasična priča o uspjehu u kojoj junakinja tijekom jedne montaže osvoji svijet. Russella puno više zanimaju obiteljski kaos, neuspjesi i ponižavajući trenuci nego sam trijumf. Tko očekuje brzu priču o karijeri koja samo raste, bit će razočaran. Tko pak voli filmove koji razmišljaju svojom glavom, naći će ovdje za što se uhvatiti.
Jennifer Lawrence, vojska od jedne žene
Recimo to otvoreno: Joy je film Jennifer Lawrence, a sve ostalo je kulisa oko nje. Kao Joy ona je istodobno umorna majka, očajna hraniteljica obitelji i nepopustljiva poslovna žena, a Lawrence te slojeve izmjenjuje s nevjerojatnom sigurnošću. U njezinoj izvedbi nema zvjezdanog poziranja ni komotnog umiljavanja. Ima zato unutarnje vatre zbog koje gledatelj ostaje prikovan za sjedalo i u najslabijim scenama.
Najveća joj je vrlina što od svog lika ne radi sveticu. Joy je tvrdoglava, ponekad svojeglava, i upravo zato uvjerljiva. Lawrence je igra kao da iza svake njezine odluke stoji cijeli dotadašnji život, sa svim razočaranjima i povrijeđenostima. Rijetko koja tako mlada glumica može podnijeti takav teret, a ona to čini gotovo s lakoćom.
Ako vam od filma Joy ostane samo jedna stvar, bit će to trenutak u drugoj polovici kad Lawrence pogleda u kameru i osjetimo da ova žena više neće uzmaknuti.
Luda obitelj: De Niro, Ladd, Madsen i ostali
Sporedna postava na papiru izgleda kao san. Robert De Niro glumi Rudyja, Joyina oca, i iako smo od njega već vidjeli takvog mrzovoljnog, a ipak dragog patrijarha, i dalje je jedna od najzabavnijih pojava na platnu. Diane Ladd kao Mimi daje filmu topliji, gotovo pripovjedački glas, dok Virginia Madsen kao Terry donosi sasvim drugu nijansu obiteljskog kaosa.
Isabella Rossellini kao Trudy čista je nepredvidljivost, svaku njezinu scenu užitak je gledati jer nikad ne znate kamo će skrenuti sljedeća rečenica. Edgar Ramírez kao Tony tiša je i suzdržanija pojava, i upravo to treba ovom bučnom društvu. Dascha Polanco kao Jackie dobiva manje prostora, ali svojom prisutnošću daje uvjerljivost podršci koja okružuje Joy.
Problem nisu glumci, nego to što za toliko jakih likova jednostavno nema dovoljno mjesta. Neki ostaju više karikature nego ljudi, a film mjestimice djeluje kao da su netko izmontirao najbolje trenutke duže televizijske serije.
Bradley Cooper i Russellov trio se vraća
Tko je gledao Silver Linings Playbook i American Hustle, prepoznat će postavu: David O. Russell, Jennifer Lawrence, Bradley Cooper i Robert De Niro ponovno su zajedno. Ova je ekipa već dokazala da među njima postoji odlična kemija, a i u filmu Joy osjeća se da se glumci kreću kao kod kuće u redateljevu nervoznom, užurbanom svijetu.
Bradley Cooper kao Neil Walker ulazi u priču relativno kasno i njegova je uloga više dopunska nego središnja. Ipak, scene između Lawrence i Coopera među najzategnutijim su trenucima filma: dvoje ljudi koji točno znaju što žele jedno od drugoga, a ta napetost dobro dođe inače razvučenom ritmu. Tko nakon njihovih ranijih zajedničkih filmova priželjkuje romantičnu reprizu, ovaj put je neće dobiti, i po meni to filmu ide u prilog.
Gdje David O. Russell posrće?
Russell je majstor kaotične energije, ali u filmu Joy ta energija često postaje sama sebi svrhom. Prvi sat je izrazito prenatrpan: previše likova govori istodobno, pokreće se previše niti, a gledatelj neko vrijeme ne shvaća kamo sve to vodi. Trajanje od 124 minute uz to se osjeća, neki dijelovi se razvlače, a drugi su pak užurbani.
I ton oscilira. Čas je farsa, čas sapunica, čas ozbiljna drama, a ti prijelazi nisu uvijek glatki. Postoji trenutak u kojem film kao da ne može odlučiti trebamo li se obitelji smijati ili je žaliti. Ta je nesigurnost u ranijim Russellovim filmovima funkcionirala uzbudljivije.
No kad redatelj pronađe fokus i pusti Lawrence da radi svoje, film zablista. U drugoj polovici postaje sabraniji, odlučniji i osjetno snažniji. Šteta što se na to mora toliko čekati.
Slika, glazba, atmosfera
Vizualno je Joy topao film pomalo nostalgičnih tonova, koji dobro pristaje atmosferi obiteljske priče. Kamera je pokretna, često ide blizu likovima, što u bučnim kućnim scenama stvara gotovo klaustrofobičan dojam, i to djeluje kao svjesna odluka. Glazba je, kako je kod Russella uobičajeno, karakterna, pjesme u pravilu pojačavaju emotivni vrhunac scena, a od nekih trenutaka doslovno se naježite.
- Što funkcionira: Jennifer Lawrence, šarena galerija sporednih likova, zamah drugog čina.
- Što manje funkcionira: zbrkani prvi sat, neujednačen ton, nekoliko površno skiciranih likova.
- Što iznenađuje: koliko se malo film bavi samim poslovnim uspjehom, a koliko osobnom žrtvom.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Obožavateljima Jennifer Lawrence, ljubiteljima filmova Silver Linings Playbook i American Hustle te svima koji vole drame usmjerene na likove sa snažnom ženskom protagonisticom.
- Radije preskoči ako: Onima koji žele zategnutu, brzu priču o uspjehu ili koje živcira bučni obiteljski kaos u kojem svi jedni drugima upadaju u riječ.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Silver Linings Playbook (2012), American Hustle (2013), Erin Brockovich (2000), The Founder (2016)
Česta pitanja
O čemu govori film Joy?
O hirovitoj, odlučnoj i snažnoj ženi spremnoj na sve kako bi održala na okupu svoju ludu obitelj, a koja, vođena nuždom i snom iz djetinjstva, na kraju postaje osnivačica poslovnog carstva vrijednog milijune dolara.
Kada je Joy stigao u hrvatska kina?
Joy je u Hrvatskoj premijerno prikazan 4. veljače 2016.
Koliko traje Joy?
Film traje 124 minute.
Tko je režirao Joy i tko glumi u njemu?
Redatelj je David O. Russell. Joy glumi Jennifer Lawrence, a uz nju igraju Robert De Niro (Rudy), Bradley Cooper (Neil Walker), Edgar Ramírez (Tony), Diane Ladd (Mimi), Virginia Madsen (Terry), Isabella Rossellini (Trudy) i Dascha Polanco (Jackie).
Kojem žanru pripada Joy?
Riječ je o američkoj drami u kojoj veliku ulogu imaju obiteljski humor i kaotična kućna atmosfera.
Isplati li se Joyinoj borbi posvetiti dva sata?
Da, ali ne zbog savršenog filma, nego zbog savršene izvedbe. Joy je zbrkan, ponekad zamoran i nedvojbeno slabiji od ranijih zajedničkih radova Davida O. Russella s istom ekipom. Ipak, u njemu postoji neka tvrdoglava, zarazna snaga, točno kao kod njegove junakinje: ne odustaje ni kad je sve protiv nje. Zbog Jennifer Lawrence obavezan, za sve ostalo treba malo popustljivosti. Za kišnu večer, uz dobru dozu strpljenja za prenatrpani prvi sat, slobodno ga preporučujem.