Koralina i tajna ogledala, recenzija: najljepša noćna mora koju su ikad prodali djeci
Postoje bajke koje uspavljuju i postoje one nakon kojih dijete ostavi upaljeno svjetlo. Koralina i tajna ogledala bez sumnje spada u ovu drugu vrstu i baš je zato postala kultni film. Animirani film Henryja Selicka iz 2009. godine zapakirao je poučnu priču tako da se usput dobro naježe i odrasli.
Jedan od najhrabrijih i najljepših animiranih filmova koje se Hollywood usudio nazvati obiteljskim: očara vas, a zatim nemilosrdno prestraši.
Podaci o filmu
| Original | Coraline |
|---|---|
| Redatelj | Henry Selick |
| Uloge | Dakota Fanning, Teri Hatcher, Jennifer Saunders, Dawn French, Keith David, John Hodgman |
| Žanr | Animirani filmovi, Obiteljski filmovi, Fantasy filmovi, Horor filmovi |
| Trajanje | 100 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Vrata iza kojih je sve bolje. Previše dobro.
Priča je jednostavna i upravo zato toliko dobro funkcionira. Coraline Jones je avanturistički nastrojena jedanaestogodišnjakinja kojoj novi dom, blago rečeno, nije mjesto iz snova. Dosađuje se, roditelji su joj stalno zauzeti, okolina je siva i ima osjećaj da je nitko zapravo ne primjećuje. A onda otkrije drugi svijet, neobično idealiziranu verziju svog frustrirajućeg doma. Tamo je sve šarenije, ljubaznije i pažljivije, kao da netko točno zna što ona želi.
I tu počinju problemi. Taj savršeni svijet krije zlokobne tajne, a jedna od najvećih vrlina filma je što s time ne žuri. Pušta nas da se i sami zaljubimo u tu zemlju čudesa, da nam se dogodi isto što i Coralini: da povjerujemo kako nam napokon pripada nešto lijepo. Neću ništa otkrivati, ali mogu reći da film savršeno razumije zašto je preslatka ponuda tako zastrašujuća.
Riječ je o prastaroj vrsti bajke, jednoj od najpametnijih modernih verzija priča tipa "pazi što želiš". Samo u obliku od kojeg se i odrasla osoba nelagodno vrpolji na kauču.
Henry Selick, majstor mračnog lutkarstva
Ime Henryja Selicka poznaju i oni koji ne znaju da ga poznaju: on je režirao The Nightmare Before Christmas, film za koji mnogi i danas misle da je isključivo djelo Tima Burtona. Selick ovdje dokazuje da jeziva, a opet prekrasna animacija nije zaštitni znak samo jednog čovjeka. Ovo je njegov film, u svakom kadru.
Ono što u režiji oduševljava jest strpljenje. Selick ne plaši jeftino, nema iskakanja čudovišta svake treće minute. Umjesto toga gradi atmosferu, malo po malo, kao što se ugodna večer polako pretvara u ružan san. Razliku između dvaju svjetova ne pokazuje bučnim efektima, nego bojama, svjetlom i sitnim gestama, pa kad film napokon udari, taj udarac ima težinu.
Film traje sto minuta, što je za animirani film malo duže od uobičajenog, ali ja ne bih izrezao nijednu minutu. Tempo je spor, to je istina, ali sporost je ovdje oružje.
Glasovi iza kojih stoje lica
Glumačka postava u originalnoj verziji jednostavno je izvrsna. Coraline koju glasom tumači Dakota Fanning nije ona prešećerena junakinja kakvu animirani filmovi toliko vole. Mrzovoljna je, znatiželjna, ponekad baš iritantna, dakle točno onakva kakva je prava jedanaestogodišnjakinja. Zato je uvjerljiva i zato navijamo za nju i kad radi gluposti.
Prava zvijezda filma ipak je Teri Hatcher u dvostrukoj ulozi: ona je Mel Jones, Coralinina majka, ali i Druga Majka. Ta dvojnost srce je filma, a u Hatcherinu glasu ima svega: umorne, pomalo hladne majke i one preslatke, prepažljive druge, od čijeg osmijeha prolaze trnci niz leđa. Na isti način udvostručuje se i John Hodgman kao Charlie Jones i Drugi Otac.
Sporedni likovi su poseban užitak. Jennifer Saunders i Dawn French, legendarni par britanske komedije, igraju gospođicu Spink i gospođicu Forcible, također u oba svijeta. Ian McShane kao gospodin Bobinsky je nevjerojatan, Robert Bailey Jr. kao Wybie daje pomalo nespretnog, ali dragog susjeda, a Keith David kao glas Mačka ostvaruje toliko baršunastu, zlokobnu i ironičnu izvedbu da bih rado pogledao cijeli film samo o njemu.
Prizori u koje se možete zaljubiti (i kojih se možete bojati)
Vizualno, Koralina i 2026. godine oduzima dah, što nije mala stvar za animirani film iz 2009. Mnogo je digitalne animacije od tada ružno ostarjelo, ali ovaj film djeluje kao ručno izrađeno umjetničko djelo: opipljiv, bogat detaljima, sa nečim u svakom kutu što zaustavi pogled.
Kontrast između dvaju svjetova je genijalan. Pravi dom je bezbojan i vlažan, gotovo osjećate miris pljesnivih zidova. Drugi svijet je raskošan, blistav i čaroban, a upravo ga ta pretjerana ljepota čini sumnjivim. Kako film odmiče, čudo se sve više izobličuje, a prizori koji su nas dotad očaravali postaju sve teži. Malo koji film tako svjesno okreće vlastitu ljepotu protiv gledatelja.
Glazba i zvuk na istoj su valnoj duljini: razigrani, melodični, bajkoviti, ali uvijek s nečim uznemirujućim, nekim lažnim tonom koji upozorava da tome ne vjerujete previše.
Je li ovo zaista dječji film?
To je pitanje oko kojeg se roditelji godinama spore i razumijem zašto. Već sam žanrovski opis filma dovoljno govori: animirani, obiteljski, fantastični i horor u isto vrijeme. Po mom mišljenju to je film za djecu od otprilike dvanaest godina naviše.
Film nije krvav ni brutalan, ali strah s kojim radi vrlo je dubok i vrlo dječji, u najboljem smislu riječi. Užas da naši roditelji nisu ono što mislimo, da je sigurnost samo krinka, da netko tko je ljubazan prema nama zapravo želi nešto sasvim drugo. Takvi strahovi mogu malo dijete pogoditi mnogo jače nego odraslu osobu koju prestraši pogled na čudovište.
Osjetljivijem osmogodišnjaku ga ne bih pustio samom. Za avanturistički raspoloženog dvanaestogodišnjaka, međutim, ovo je obavezno gledanje, a i odrasli u njemu imaju što otkriti: film govori i o tome kako je lako biti nezadovoljan onim što imamo i koliko je opasno kad netko to nezadovoljstvo iskoristi.
Gdje posrće?
Na malo mjesta, ali iz poštenja ću ih navesti. Prva trećina filma je spora i tko je navikao na brzu animaciju punu šala, mogao bi se isprva dosađivati. Ni lik Coraline se neće svima odmah svidjeti: djevojčica je u početku cendrava i nezadovoljna, pa treba strpljenja dok film ne pokaže da je to namjerno.
Drugi rizik je ciljana publika: Koralina sjedi na dvije stolice. Za mlađe je previše strašna, a određenoj vrsti odraslih je "samo crtić". No onima koji su je spremni shvatiti ozbiljno upravo će ta dvojnost biti najveća snaga.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole mračne, prekrasne bajke, posebnu animaciju i atmosfersku jezu koja se polako gradi. Djeci starijoj od dvanaest godina i odraslima podjednako.
- Radije preskoči ako: Maloj djeci i osjetljivim gledateljima koje uznemiruje teška atmosfera, kao i onima koji traže brzu i duhovitu obiteljsku animaciju.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: The Nightmare Before Christmas (1993), Spirited Away (2001), Corpse Bride (2005), ParaNorman (2012), Labyrinth (1986)
Česta pitanja
O čemu govori film Koralina i tajna ogledala?
Avanturistički nastrojena jedanaestogodišnjakinja otkriva drugi svijet, neobično idealiziranu verziju svog frustrirajućeg doma, no taj svijet krije zlokobne tajne.
Koliko traje Koralina i tajna ogledala?
Film traje 100 minuta.
Za koju je dob prikladna Koralina?
Iako je riječ o animiranom obiteljskom filmu, sadrži i elemente horora, pa ga preporučujemo djeci od otprilike dvanaest godina naviše, a mlađima samo uz roditelje.
Tko je režirao Koralinu i tajna ogledala?
Film je režirao Henry Selick.
Kada je snimljen film Koralina i tajna ogledala?
Film je izašao 2009. godine.
Tko posuđuje glasove u filmu Koralina i tajna ogledala?
U originalnoj verziji Coraline glas posuđuje Dakota Fanning, majku i Drugu Majku Teri Hatcher, Mačka Keith David, gospodina Bobinskog Ian McShane, a uz njih se čuju John Hodgman, Jennifer Saunders, Dawn French i Robert Bailey Jr.
Isplati li se i danas otvoriti ta tajna vrata?
Da, i to više puta. Koralina i tajna ogledala jedan je od rijetkih filmova koji pri svakom novom gledanju pokažu nešto drugo: djeci avanturu i noćnu moru, odraslima pametnu, gorku bajku o nezadovoljstvu i cijeni prelijepih obećanja. Film Henryja Selicka i više od petnaest godina nakon premijere svježiji je, hrabriji i ljepši od većine današnjih animiranih filmova. Samo jedan savjet: ako ga gledate s djetetom, ostanite uz njega. Možda na kraju neće ono biti to koje ostavlja upaljeno svjetlo.