Kursk recenzija: kad pod morem nestaje zraka, a na površini vremena
Postoje filmovi za koje već u prvoj minuti znaš da sretnog kraja neće biti, a ipak ne možeš skinuti pogled s ekrana. Kursk je upravo takav. Thomas Vinterberg od priče o ruskoj nuklearnoj podmornici koja je u kolovozu 2000. potonula na dno Barentsova mora radi gušeći triler preživljavanja i tihu obiteljsku dramu koja izaziva bijes. Nije savršen, ali ostavlja trag koji nosiš danima.
Zategnuta, bolna i ljutita podmornička drama koja najviše boli ne u dubini, nego ondje gdje prikazuje birokraciju na kopnu.
Podaci o filmu
| Redatelj | Thomas Vinterberg |
|---|---|
| Uloge | Matthias Schoenaerts, Léa Seydoux, Peter Simonischek, Max von Sydow, August Diehl, Colin Firth |
| Žanr | Drame, Povijesni filmovi, Trileri, Akcijski filmovi |
| Trajanje | 117 min |
| Zemlja | Belgijski filmovi, Francuski filmovi, Luksemburški filmovi |
O čemu govori Kursk, bez spojlera?
Polazište je jednostavno i strašno. Ruska nuklearna podmornica K-141, poznata kao Kursk, u kolovozu 2000. tone na dno Barentsova mora. Dolje se dvadeset i trojica mornara bore za život, dok gore, na kopnu, njihove obitelji čekaju. Samo što ne čekaju mirno: udaraju u zidove, zatvorena vrata, potpise i šutnju. Film se kreće u dva prostora i upravo mu to daje snagu.
U dubini je ulog sljedeća minuta, sljedeći udah. Na površini je ulog to da netko napokon izgovori: pomozimo im. Dvije se linije neprestano dozivaju, a gledatelj sjedi u sredini i vrlo jasno vidi koliko se one zapravo mimoilaze. Ta struktura je kralježnica filma i zbog nje je on više od običnog filma katastrofe.
Više od toga o radnji ne vrijedi otkrivati. Tko se sjeća stvarnih događaja, zna što ga čeka. Tko se ne sjeća, bolje mu je ući bez predznanja, jer dio snage filma dolazi iz toga kako se postupno ocrtava ponor između zarobljenih u dubini i onih koji donose odluke.
Vinterberg, kroničar obitelji u dubinama
Ime Thomasa Vinterberga ponajviše znači ljubiteljima danskog autorskog filma. Redatelj Proslave i Lova uvijek je bio najbolji u situacijama u kojima zajednica pokazuje svoju mračnu stranu, gdje šutnja i autoritet pritišću pojedinca. Na prvi pogled čudno je da takav autor režira skupi podmornički film nastao u međunarodnoj koprodukciji, no kad malo bolje razmislimo, to je posve logično.
Kursk, naime, u konačnici ne govori o tehnici, nego o tome što sustav radi ljudima. Vinterberga ne zanimaju eksplozije, nego lica. Humor među mornarima, međusobno pridržavanje, oštra pitanja supruga, neugodna izvrdavanja časnika. Tamo gdje je film zaista dobar, rade njegove stare vrline: napetost se ne rađa iz vode, nego među ljudima.
Ono što je manje njegovo jest uglađenost međunarodne produkcije. Riječ je o belgijsko-francusko-luksemburškoj koprodukciji na engleskom jeziku, s europskim zvijezdama, i to se ponekad osjeti: film je mjestimice ljepši i ispoliraniji nego što bi mogao biti sirov.
Schoenaerts, Seydoux i jedan legendarni oproštaj
Matthias Schoenaerts kao Mihail Averin emocionalno je sidro filma. Schoenaerts je uvijek bio izvrstan u tome da malo govori, a mnogo pokaže, i ovdje to savršeno funkcionira. Mornar koji drži na okupu i svoje drugove nije junak u holivudskom smislu, nego čovjek koji ne pristaje odustati. Uvjerljiva, tjelesna, duboko ljudska izvedba.
Léa Seydoux kao Tanja Averina središte je priče na kopnu i možda dobiva najtežu zadaću u filmu: mora odigrati nemoć, a da pritom ne postane pasivna. Seydoux to rješava jako dobro, njezin je bijes tih, ali reže.
Popis sporednih uloga gotovo je rasipnički. Colin Firth kao komodor David Russell lice je pomoći izvana, suzdržan i elegantan kako smo od njega i navikli. Peter Simonischek kao admiral Vjačeslav Grudzinski i Max von Sydow kao admiral Vladimir Petrenko donose dva lica vlasti. Već sama von Sydowljeva prisutnost daje težinu svakoj sceni, riječ je o glumcu koji jednim pogledom kaže više nego drugi monologom. Uz njih ekipu pojačavaju August Diehl kao Anton Markov, Magnus Millang kao Oleg Lebedev i Bjarne Henriksen kao kapetan ruskog spasilačkog broda.
Što funkcionira pod vodom
Najjači trenuci Kurska odvijaju se u dubini. Klaustrofobija ovdje nije trik, nego stanje: skučeni prostori, zrak koji nestaje, hladnoća koja gotovo probija platno. Vinterberg ne trese kameru, nego pušta gledatelja da se sam uvuče u tjeskobu. To je ona vrsta napetosti zbog koje u kino-sjedalu nesvjesno zadržiš dah.
- Drugarstvo: odnos među mornarima uvjerljiv je i dirljiv, bez patetike.
- Tempo: 117 minuta prolazi zategnuto, film se ne razvlači i nema praznog hoda.
- Kontrast: rezovi između dubine i ureda postaju sve bolniji.
Elementi trilera i akcije nisu sami sebi svrha, uvijek služe likovima. Rijetko se viđa film katastrofe u kojem nakon spektakularnih scena u sjećanju ostaju ljudi, a ne scenografija.
Gdje se brod naginje?
Nije sve glatko. Najveći je problem možda pitanje jezika i vjerodostojnosti: ruski mornari govore engleski, s raznim naglascima, što isprva može smetati, osobito onima koji traže dokumentarističku uvjerljivost. S vremenom se čovjek navikne, ali dio odmaka ostaje.
Drugi je problem to što linija na kopnu ponekad postaje didaktična. Okrutnost birokracije toliko je očita da je film povremeno previše objašnjava, a zli sustav mjestimice je više simbol nego živa sredina. U ranijim Vinterbergovim filmovima prikaz vlasti bio je slojevitiji.
Na kraju, tu je i pitanje žanrovske ravnoteže: film istodobno želi biti drama, povijesni film, triler i akcijski film, pa se iz toga ne slaže uvijek jedinstven ton. U najboljim trenucima ta je raznolikost ipak vrlina, jer te film nikad ne pušta da se udobno zavališ.
Zašto i danas boli?
Prava tema Kurska nije more, nego ponos. Ona vrsta institucionalne oholosti koja radije šuti nego što zatraži pomoć, radije poriče nego što prizna. Ta tema nažalost nimalo nije izblijedjela s godinama i zato film i danas djeluje aktualno. Ne treba biti zaljubljenik u povijest da bi se u njemu prepoznali poznati obrasci svijeta.
Najjači osjećaj koji film ostavlja jest bijes. Ne na sudbinu, nego na one koji su mogli odlučiti drukčije. I to je najveća Vinterbergova zasluga: katastrofu pretvara u pitanje ljudske odgovornosti, a pritom ni na trenutak ne zaboravlja o kome je ova priča. O obiteljima koje su čekale.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Za one koji vole klaustrofobične drame temeljene na stvarnim događajima i ne smeta im kad ih film ne štedi. Za obožavatelje Vinterberga i Schoenaertsa obavezno.
- Radije preskoči ako: Za one koji očekuju lagani akcijski film ili im smeta kad ruski likovi govore engleski. Gledateljima sklonima tjeskobi i klaustrofobiji mogao bi biti težak.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: K-19: The Widowmaker (2002), Das Boot (1981), The Hunt for Red October (1990), Lov (2012), Chernobyl (2019)
Česta pitanja
O čemu govori film Kursk?
O katastrofi ruske nuklearne podmornice K-141 u kolovozu 2000., kada je brod potonuo na dno Barentsova mora. Dvadeset i trojica mornara borila su se za život, dok su njihove obitelji na kopnu nailazile na birokratske prepreke.
Koliko traje Kursk?
Film traje 117 minuta.
Tko je režirao Kursk i tko glumi u glavnim ulogama?
Redatelj je Thomas Vinterberg. U glavnim ulogama su Matthias Schoenaerts, Léa Seydoux, Colin Firth, Max von Sydow, Peter Simonischek i August Diehl.
Koje su zemlje producirale Kursk?
Kursk je nastao u belgijsko-francusko-luksemburškoj koprodukciji.
Vrijedi li zaroniti s Kurskom na jednu večer?
Da, ali pripremi se. Kursk nije film koji puštaš uz večeru kao pozadinsku buku. Zategnut je i nemilosrdan, mjestimice previše uglađen i previše objašnjava, ali bit pogađa precizno: pokazuje da se najveće tragedije ponekad ne odlučuju u dubini, nego u uredima. Schoenaerts i Seydoux su snažni, a prisutnost Maxa von Sydowa sama je po sebi razlog za gledanje. Kod mene čvrsta osmica, i to ona vrsta filma nakon kojeg još dugo šutiš kad krenu odjavni natpisi.