Pričaj mi, recenzija: ruka nakon koje danima nikome nećete htjeti pružiti svoju
Postoji trenutak kad vas horor više ne pokušava preplašiti, nego vam jednostavno sjedne na prsa i ne silazi. Pričaj mi je upravo takav film: nemilosrdno učinkovita noćna mora koja kreće od tulumarske igre, a složila su je dvojica australskih braće poznatih s YouTubea. Rijetko je koji debitantski horor posljednjih godina uspio da gledatelj i tijekom odjavne špice sumnjičavo promatra vlastitu šaku.
Zategnut, zločest i iznenađujuće tužan horor, jedan od najboljih žanrovskih debija posljednjih godina.
Podaci o filmu
| Original | Talk to Me |
|---|---|
| Redatelj | Michael Philippou, Danny Philippou |
| Uloge | Sophie Wilde, Alexandra Jensen, Joe Bird, Otis Dhanji, Miranda Otto, Zoe Terakes |
| Žanr | Horor filmovi |
| Trajanje | 95 min |
| Zemlja | Australski filmovi, Britanski filmovi |
O čemu je riječ? Jedna ruka, jedna rečenica i kraj zabave
Osnovna ideja toliko je jednostavna da gotovo ljuti što se nitko prije nije sjetio izvesti je baš ovako. Društvu mladih u ruke dolazi tajanstvena, balzamirana ruka. Pravilo je jasno: primiš je, izgovoriš „Pričaj mi” i svijet duhova se na kratko spoji s našim. Kao da otvoriš vrata sobe koju nikad nisi smio otvoriti.
Mladi s njom, naravno, ne trče u crkvu, nego je nose na tulum. Ruka postaje zvijezda večernjih okupljanja, svi je žele primiti, svi snimaju, a snimke se po društvenim mrežama vrte kao novi izazov. Sve dok netko od njih ne dopusti da ga nešto zaposjedne predugo i tako ne oslobodi nadnaravne sile koje se više ne mogu vratiti u kutiju.
Više od toga ne trebate znati, a iskreno, i ne isplati se. Snaga filma je u tome što omču steže postupno, i što manje unaprijed naslutite, to će jače udariti.
Blizanci Philippou: s YouTubea ravno u vrh horora
Imena Michaela i Dannyja Philippoua mnogi znaju iz njihovih divljih, apsurdnih i često krvavih YouTube videa, i priznajem da sam film počeo gledati s dozom skepse. Kod autora koji dolaze iz kratke internetske forme često se dogodi da film djeluje kao dugi, napuhani skeč u kojem se dobre scene nižu jedna za drugom, ali nema kičme.
Ovdje o tome nema ni govora. Pričaj mi je iznenađujuće discipliniran, promišljeno građen film. Braća točno znaju kada scenu treba pustiti da diše u tišini, kada kameru zadržati na licu lika malo dulje nego što je ugodno i kada naglo i grubo opaliti. S jump scareovima su štedljivi, napetost radije cijede iz neugodnih, razvučenih trenutaka.
A ono što mi se najviše svidjelo: razumiju vlastitu generaciju. Scene s tuluma, na kojima se svi s mobitelom u ruci smiju nekome tko se upravo trza, istodobno su smiješne i strašno neugodne. To nije moralizatorski pogled odraslih na mlade, nego iznutra prikazana, vjerodostojna slika o tome kako sve postaje sadržaj, pa i užas.
Sophie Wilde, ime koje treba zapamtiti
Srce i pokretač filma je Sophie Wilde u ulozi Mije. Nije pretjerano reći da cijeli film počiva na njezinim leđima, a taj teret nosi s takvom prirodnošću kao da iza sebe ima desetljeća iskustva. Mia nije klasična horor junakinja koja vrišti pa herojski uzvraća udarac. Ranjiva je, usamljena, očajnički žudi za bliskošću, a Wilde to gradi sitnim gestama i pogledima.
Uz nju su snažni i Alexandra Jensen kao Jade te Joe Bird kao Riley. Joe Bird posebno ostaje u pamćenju jer mladi glumac drži scene koje bi bile izazov i iskusnom odraslom glumcu. Otis Dhanji (Daniel), Zoe Terakes (Hayley), Chris Alosio (Joss) i Marcus Johnson (Max) dobro dočaravaju različite likove iz društva, koji su istodobno simpatični i iritantni, baš kao pravi tinejdžeri.
Tu je i Miranda Otto kao Sue. Glumica koju pamtimo kao Éowyn iz Gospodara prstenova ovdje predstavlja svijet odraslih, i iako dobiva manje prostora, svako njezino pojavljivanje filmu daje težinu. Dobar izbor: poznato, pouzdano lice stabilizira mladu glumačku postavu.
Što stvarno funkcionira: tuga koja vreba ispod tuluma
Najveći trik filma Pričaj mi je u tome što, dok savršeno funkcionira kao jednostavan, zastrašujuć horor, zapravo govori i o nečem sasvim drugom. O tome zašto netko uvijek iznova poseže za nečim za što zna da mu šteti. Ruka je ovdje očito više od ukletog predmeta: može biti ovisnost, bijeg, izmicanje samoći, trenutak povezanosti koji je bolji od ničega.
Zato film ne samo plaši, nego i boli. Ima u njemu scena nakon kojih mi nije ostao strah, nego tužan, mučan osjećaj. To je rijetkost u današnjim žanrovskim filmovima, koji se često zadovolje efektnim plašenjem.
Tome služi i vizualni identitet. Pojave duhova, maske i efekti zaposjednutosti suzdržani su, a opet jezivo dobri, a praktični efekti očito imaju veliku težinu. Ima nekoliko nasilnih scena toliko sirovih da sam nehotice okrenuo glavu, a to mi nije običaj.
Gdje malo posrće?
Savršen film ipak nije. U srednjem dijelu odluke likova povremeno su toliko iracionalne da sam i po mjerilima horora podigao obrvu. Jasno mi je da je riječ o tinejdžerima i da je upravo to poanta, ali na jednom ili dva mjesta osjetio sam kako scenarij likove komotno gura prema sljedećoj noćnoj mori.
Mitologija oko ruke namjerno ostaje mutna. Mene je to manje smetalo, štoviše, mislim da je tako i bolje, ali tko voli da su pravila i podrijetlo jasno razloženi, mogao bi se razočarati. Film se više oslanja na osjećaje nego na objašnjenja.
I jedno važno upozorenje: ovo nije film za osjetljive. Onima koji vole blaži, više atmosferski horor pojedini dijelovi filma mogli bi biti previše. To nije mana, ali treba znati prije nego što ga netko odabere za opuštenu večer u kinu.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole moderan horor usmjeren na likove, u kojem iza strave stoje pravi emocionalni ulozi, i koje ne plaše sirove, nasilne scene.
- Radije preskoči ako: Onima koji traže laganu, zabavnu jezu ili teško podnose grubo tjelesno nasilje i mučne priče o tugovanju.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Hereditary (2018), It Follows (2014), The Exorcist (1973), Nope (2022)
Česta pitanja
O čemu govori film Pričaj mi?
Društvo mladih dolazi do balzamirane ruke pomoću koje se može stupiti u kontakt s duhovima. Igra postaje glavna atrakcija tuluma, sve dok netko od njih ne dopusti da ga se predugo zaposjedne i tako oslobodi zastrašujuće sile.
Kada je izašao film Pričaj mi?
Film je izašao 2023. godine.
Koliko traje film Pričaj mi?
Film traje 95 minuta.
Tko je režirao film Pričaj mi?
Film su režirali Michael Philippou i Danny Philippou.
Tko igra glavnu ulogu u filmu Pričaj mi?
Glavni lik, Miju, tumači Sophie Wilde, a uz nju se pojavljuju i Alexandra Jensen, Joe Bird i Miranda Otto.
Hoćete li primiti ruku ili ćete ipak preskočiti tulum?
Ja bih je opet primio, barem u kino dvorani. Pričaj mi je onaj rijedak horor koji istodobno zabavlja, plaši i potresa, a braća Philippou serviraju ga s toliko samopouzdanja da je teško povjerovati kako je riječ o njihovom prvom dugometražnom filmu. Već sama izvedba Sophie Wilde vrijedi ulaznice, a film vam dugo ostaje u glavi. Ljubiteljima žanra je obavezan, a oni koji se s hororom tek oprezno sprijateljuju neka budu spremni: ova ruka ne pušta tako lako.