Sin City recenzija: grad u kojem su svi grešni i svi prekrasni
Postoje gradovi u koje se ne biste preselili, a postoji Sin City, odakle ne biste poslali ni razglednicu. Film Roberta Rodrigueza i Franka Millera iz 2005. godine mjesto je gdje je policajac korumpiran, junak ubojica, a ljubav obično završava metkom. Pa ipak, dva sata nisam mogao skrenuti pogled.
Sin City je nasilan, stiliziran i drsko samouvjeren noir koji ni nakon dva desetljeća ne gubi snagu i udara jače od većine svojih imitatora.
Podaci o filmu
| Premijera u Hrvatskoj | 23. 6. 2005. |
|---|---|
| Redatelj | Robert Rodriguez, Frank Miller |
| Uloge | Bruce Willis, Jessica Alba, Clive Owen, Mickey Rourke, Rutger Hauer, Benicio del Toro |
| Žanr | Krimići, Trileri |
| Trajanje | 124 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Sin City?
| Za najam |  Amazon Video |
|---|---|
| Za kupnju | Amazon Video |
Dobro došli u grad iz kojeg nema izlaza
Sin City nije klasična, uredno složena priča s jednim tokom. Prije je to portret grada viđen očima ljudi koje bi neki normalan film iskoristio tek kao sporedne likove. Pokvareni policajci, prostitutke, samozvani osvetnici i slomljeni, tvrdoglavi tipovi nastanjuju njegove ulice, a svatko od njih nešto progoni: netko osvetu, netko iskupljenje, a netko pomalo i jedno i drugo.
Upravo ta dvojnost daje filmu dušu. U Sin Cityju nitko nije čist, ali nije baš svatko ni izgubljen. Likovi su nasilni, često okrutni, a opet u njima ima neke čudne, staromodne časti. Zato sve funkcionira: film ne slavi grijeh, nego one rijetke koji usred blata pokušavaju stajati uspravno, čak i ako za to moraju polomiti pokoju kost.
O radnji namjerno ne otkrivam više. Ovaj film treba doživjeti tako da u njega uskočite naglavačke, a osim toga snaga Sin Cityja nije u preokretima, nego u atmosferi koja vas od prve minute pritisne poput kišne noći u velegradu.
Glumačka postava za koju bi se danas ubijalo
Gledano iz današnje perspektive, gotovo je nevjerojatno koliko snažnih glumaca stane u ovaj film a da jedni drugima ne gaze po prstima. Bruce Willis kao Hartigan donosi ono zbog čega smo ga uvijek voljeli: umornog, istrošenog, ali tvrdoglavo poštenog čovjeka na čijem se licu vidi svaka izgubljena bitka. Tko još od Umri muški zna kako Willis igra iscrpljenog muškarca koji ne zna odustati, ovdje će se osjećati kao kod kuće.
Pravo čudo filma ipak je Mickey Rourke kao Marv. Rourke ovdje isporučuje izvedbu u kojoj su istovremeno brutalnost, dječja nevinost i samoća koja steže srce. Marv je hodajuća katastrofa, a ipak jedan od najdražih likova u filmu. Za mene je to jedna od najboljih Rourkeovih uloga, točka.
Clive Owen kao Dwight hladan je, ironičan i opasan, poput klasičnog noir junaka kojeg je netko predugo ostavio u mraku. Jessica Alba kao Nancy jedna je od rijetkih svijetlih točaka grada, a Benicio del Toro kao Jackie Boy toliko je odvratan da je to već umjetnost. Usput se pojavljuje i Rutger Hauer kao kardinal Roark, koji još od Blade Runnera zna kako od nekoliko scena napraviti nešto nezaboravno, tu je i Michael Madsen kao Bob te Alexis Bledel kao Becky, koju mnogi znaju kao nježnu Rory iz Gilmorica, a ovdje pokazuje potpuno drugačije lice.
Dva redatelja, jedna nemilosrdna vizija
Redateljsku stolicu dijele dvojica: Robert Rodriguez i Frank Miller. Rodriguezovo ime još od Desperada i filma Od sumraka do zore jamči da nećemo dobiti mlak i oprezan film, nego nešto što grize. Ovdje ta energija dobiva mnogo mračniji i discipliniraniji oblik.
Millerova prisutnost filmu očito daje karakter koji mu ne dopušta da se pripitomi u običan akcijski film. Svaki kadar Sin Cityja izgleda kao da netko točno zna što želi pokazati, a što sakriti. Nema suvišnih kadrova ni nesigurnih postavki. Takva samouvjerenost je rijetka, a s odmakom od dva desetljeća upada u oči još više nego u vrijeme premijere.
Kad je stil sam po sebi sadržaj
Za neke se filmove kaže da imaju više stila nego sadržaja. Kod Sin Cityja ta je kritika jednostavno besmislena, jer je ovdje stil sadržaj. Naracija, pretjerane geste likova, cinične jednolinijske replike, igra svjetla i sjene, sve služi tome da se izgradi svijet stvarniji od stvarnosti, upravo zato što je toliko stiliziran.
Film poseže za klasičnim alatima noira i odvrće glasnoću do kraja. Junaci su tvrđi, negativci prljaviji, nasilje grublje, žene opasnije, a grad mračniji. Ljubiteljima žanra ovo je pravi blagdan. Tko ga ne poznaje, brzo će shvatiti pravila, jer film ni na trenutak ne ostavlja sumnju gdje se nalazimo.
- Što funkcionira: vizualni dojam, atmosfera, Mickey Rourke, sažeto i upečatljivo predstavljanje likova.
- Što može podijeliti publiku: količina nasilja i namjerno pretjeran, stripovski ton.
Gdje se vaga ipak nagne?
Ne tvrdim da je Sin City bez mane. Film je sastavljen od nekoliko labavo isprepletenih priča i takva struktura neće se svidjeti svakome. Nekima će se činiti da pojedina priča završava baš kad su je zavoljeli, a drugima će prijelazi kočiti zamah. I sam sam osjetio da nisu sve linije jednako snažne, a trajanje od 124 minute u jednom se trenutku počne osjećati.
Druga je stvar prikaz ženskih likova. Svijet filma namjerno je pretjeran i građen od arhetipova, ali danas upada u oči koliko žene vidimo kroz oči muških pripovjedača. To je dijelom nasljeđe noira, a dijelom vlastiti izbor filma, i nekima će to ozbiljno pokvariti dojam. Meni nije uništilo doživljaj, ali razumijem one kojima jest.
I naravno, tu je nasilje. Ovo nikako nije film za djecu: Sin City ne štedi gledatelja, a ima scena od kojih će se trznuti i oni najotporniji.
Zašto ovaj grad ne stari?
Otkako je film u lipnju 2005. stigao u hrvatska kina, mnogi su pokušali kopirati ono što je napravio Sin City, a iznenađujuće malo njih je uspjelo. Mislim da je razlog u tome što film ne živi od trikova, nego od uvjerenja. Svaki autor i svaki glumac točno razumije u kakvom se filmu nalazi, nitko ne pokušava iskočiti iz njega i nitko ne namiguje gledatelju ispričavajući se.
Zato je postao kultni film. Ne zato što šokira, nego zato što je cjelovit, hrabar i beskompromisan. Danas, kad većina velikih studijskih filmova želi se svidjeti svima, ovako karakteran film koji igra po vlastitim pravilima djeluje gotovo kao osvježenje.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Obavezno za ljubitelje noira, tvrdih krimića i stiliziranih, vizualno snažnih filmova, kao i za sve koji žele vidjeti Mickeyja Rourkea ili Brucea Willisa u najboljem izdanju.
- Radije preskoči ako: Tko ne podnosi grubo, naturalističko nasilje ili namjerno pretjeran, karikaturalan ton, neka radije zaobiđe ovaj grad.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: L.A. Confidential (1997), Pakleni šund (1994), 300 (2006), Watchmen (2009), Desperado (1995)
Česta pitanja
Kada je Sin City prikazan u hrvatskim kinima?
Film je u Hrvatskoj premijerno prikazan 23. lipnja 2005.
Koliko traje Sin City?
Film traje 124 minute.
Je li Sin City prikladan za djecu?
Nije. Zbog grubog nasilja i mračnih tema film je namijenjen odrasloj publici i nikako se ne preporučuje gledati s djecom.
Tko je režirao Sin City?
Film su režirali Robert Rodriguez i Frank Miller.
Tko glumi u filmu Sin City?
U glavnim ulogama su Bruce Willis (Hartigan), Mickey Rourke (Marv), Clive Owen (Dwight), Jessica Alba (Nancy), Benicio del Toro (Jackie Boy), Rutger Hauer (kardinal Roark), Alexis Bledel (Becky) i Michael Madsen (Bob).
O čemu govori Sin City?
O mračnom, korumpiranom gradu u kojem žive pokvareni policajci, prostitutke i samozvani osvetnici, i u kojem jedni žude za osvetom, a drugi za iskupljenjem.
Isplati li se i danas na jednu večer preseliti u Sin City?
Apsolutno. Sin City nije ljubazan film i ne pokušava to biti. Grub je, ciničan i pretjeran, i upravo zato ostaje u čovjeku. Marv Mickeyja Rourkea sam je vrijedan ulaznice, ali i Bruce Willis, Clive Owen i ostali rade u takvom skladu da film djeluje kao jedna velika, mračna simfonija. Ako volite noir ili vas samo zanima kako izgleda film koji stopostotno vjeruje u vlastiti svijet, ugasite svjetlo i zakoračite u grad. Samo ne očekujte da ćete izaći isti kakvi ste ušli.