Sisu recenzija: finski tragač za zlatom koji jednostavno odbija umrijeti
Postoji trenutak kad nacistička postrojba shvati da se zakačila s krivim čovjekom. Sisu do tog trenutka stiže otprilike u desetoj minuti. Film Jalmarija Helandera je škrta, krvava i mjestimice posve apsurdna akcijska balada o starcu koji jednostavno odbija umrijeti. Nije pametan film i ne pokušava to biti, ali rijetko sam gledao tako čistu žanrovsku zabavu bez ikakvih kompromisa.
Brutalan, šutljiv i bezobrazno zabavan finski akcijski podvig koji točno zna što želi i punih 91 minutu ne pušta gledatelja ni na tren.
Podaci o filmu
| Premijera u Hrvatskoj | 8. 6. 2023. |
|---|---|
| Redatelj | Jalmari Helander |
| Uloge | Jorma Tommila, Aksel Hennie, Jack Doolan, Mimosa Willamo, Onni Tommila, Tatu Sinisalo |
| Žanr | Akcijski filmovi, Ratni filmovi, Trileri |
| Trajanje | 91 min |
| Zemlja | Finski filmovi, Britanski filmovi, Američki filmovi |
Gdje gledati Sisu?
| U pretplati |  HBO Max |
|---|---|
| Za najam |  Google Play Movies Amazon Video |
| Za kupnju | Google Play MoviesAmazon Video |
Riječ koju je nemoguće prevesti
Naslov filma je finska riječ, a autori nam već na početku objašnjavaju što znači: nije važno koliko si jak, važno je da ne odustaješ. Tko nešto dovoljno snažno želi, taj ne umire. Ne zato što je besmrtan, nego zato što to jednostavno odbija. Ta rečenica je cijeli program filma, a svaka sljedeća scena njezin je dokaz, sve krvaviji i sve nevjerojatniji.
Priznajem, na prvu mi je takav uvod zvučao pomalo patetično. Onda sam shvatio da Sisu upravo tu patetiku shvaća ozbiljno i u isto vrijeme nimalo ozbiljno. Kao da se stara narodna junačka pjesma srela s akcijskim B filmom iz osamdesetih, a njihovo dijete netko je opskrbio hrpom novca i jako dobrim snimateljem.
O čemu je riječ? Zlato, mine i jako loš dan
Bez spojlera: godina je 1944., a mi smo u spaljenoj Laponiji. Aatami je usamljeni tragač za zlatom koji sa psom i konjem živi usred beskrajne pustoši. Jednog dana napokon naiđe na goleme grumene zlata, što bi u bilo čijem drugom životu bio veliki preokret. U njegovom je to samo još jedan dokaz da sreće nema. Mine vrebaju posvuda, a nacističke jedinice u povlačenju žele još samo pljačkati i ubijati.
Aatami unatoč svemu kreće prema gradu i nosi zlato sa sobom. Ostalo možete i sami naslutiti: koliko god ih lovilo na njega i na koliko god ga načina pokušavali maknuti s puta, on ne odustaje. Priča se dakle može ispričati u jednom odlomku, i to nije mana nego namjera. Sisu ne komplicira i ne gradi sporedne rukavce u nedogled, nego juri naprijed u ravnoj crti kao ispaljeni metak.
Kojim ga sve metodama pokušavaju srediti i kako im on uzvraća, neću otkrivati. Najveći užitak filma upravo je u tome kako iz scene u scenu podiže uloge i razinu nevjerojatnog.
Jorma Tommila, legenda bez riječi
U ulozi Aatamija Jorma Tommila pruža izvedbu koju je teško opisati riječima, dijelom i zato što on sam gotovo ništa ne govori. Ovaj lik živi od lica, držanja i pogleda. Izbrazdano, tvrdo lice na kojem se sve vidi, a opet ništa ne odaje. Takvu bi ulogu bilo lako svesti na karikaturu, no Tommila do kraja uvjerljivo nosi slomljenog, a ipak neuništivog čovjeka za kojeg navijate već od prvih scena.
S druge strane Aksel Hennie igra Bruna, predvodnika nacista, i lijepo pogađa onu vrstu hladnog, umišljenog zla čiji pad iščekujete cijeli film. Jack Doolan je dobio ulogu Wolfa, a Mimosa Willamo ulogu Aino, čija prisutnost primjetno unosi drukčiju boju u brutalni muški svijet. Simpatičan obiteljski detalj je to što se u ulozi Schützea pojavljuje Onni Tommila. Sporedni likovi nemaju dubok karakterni profil, ali u ovom žanru to im ni nije zadatak: trebaju biti dovoljno odvratni ili dovoljno simpatični, i to ispunjavaju.
Jalmari Helander i trijumf stila
Redatelj Jalmari Helander ovdje ne pokušava snimiti profinjenu ratnu dramu. Sisu je svjesno žanrovski film: mješavina vesterna, akcijskog filma, ratne pustolovine i krvavog trilera, montirana kao da vam pred očima prolaze stranice stripa. Struktura podijeljena na poglavlja, ogromni prazni krajolici i nasilje koje naglo eksplodira daju filmu vrlo promišljen ritam.
Najviše mi se svidjelo to što Helander vjeruje slici. Tamo gdje bi drugi redatelj objašnjavao dijalozima, on jednostavno pokaže. Laponski krajolik oduzima dah, istodobno je prekrasan i nemilosrdan te postaje gotovo zaseban lik. Akcijske scene su pregledne, nema iritantne trzave kamere i uvijek znate tko je gdje i što mu se događa. To je danas rjeđa vrlina nego što bismo pomislili.
Što funkcionira, a gdje zapinje
Snaga filma Sisu leži u sažetosti. 91 minuta, a od toga gotovo ništa nije suvišno. Nema razvučenog drugog čina, nema obavezne ljubavne priče, nema moraliziranja. Atmosfera je gusta, a glazba i dizajn zvuka dodatno pojačavaju mitski, baladni ton: eksplozije udaraju, a tišine su jednako napete.
Slabosti proizlaze iz istog izvora. Priča je tanka, a većina likova su funkcije, ne ljudi. Negativci su jednodimenzionalni, pa sukobi s vremenom postaju predvidljivi. A postoji i trenutak u kojem se nevjerojatno toliko razmaše da će onaj tko je došao gledati realističan ratni film vjerojatno kolutati očima. Ja bih se smijao i pljeskao, ali razumijem ako je nekome to previše.
- Plus: sugestivan glavni glumac, prekrasni kadrovi, savršen tempo.
- Plus: kreativne akcijske scene koje se pamte.
- Minus: mršava priča, jednodimenzionalni negativci.
- Minus: količina nasilja neće svakome sjesti.
Nasilje, uz upozorenje
Treba to jasno reći: ovo je film za odraslu publiku i to valja shvatiti ozbiljno. Sisu se ne suzdržava, nasilje je eksplicitno, često namjerno pretjerano, a krvave scene ne događaju se negdje u pozadini. Ipak, to je nasilje više dio žanrovske zabave nego samosvrhovito mučenje: film zna da gledatelj čeka pad negativaca i to mu obilato i pruža.
Tko je uživao u stiliziranoj brutalnosti Kill Billa ili filmova o Johnu Wicku, i ovdje će se osjećati kao kod kuće, samo u znatno sirovijem, blatnjavijem, sjevernjačkom izdanju.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole škrte, krvave i stilizirane akcijske filmove, priče o osveti i vestern atmosferu, a ne smeta im kad realnost povremeno ode na godišnji.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje realističnu, psihološku ratnu dramu ili teško podnosi eksplicitno nasilje, neka radije odabere nešto drugo.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Nemilosrdni gadovi (2009), John Wick (2014), Kill Bill: Vol. 1 (2003), Rambo (2008), Povratnik (2015)
Česta pitanja
Kada je Sisu stigao u hrvatska kina?
Sisu je u Hrvatskoj premijerno prikazan 8. lipnja 2023.
O čemu govori Sisu?
Godine 1944. u spaljenoj Laponiji usamljeni tragač za zlatom Aatami pronalazi goleme grumene zlata i pokušava ih po svaku cijenu dopremiti do grada, usprkos nacističkim jedinicama u povlačenju.
Koliko traje Sisu?
Film traje 91 minutu.
Tko je režirao Sisu?
Film je režirao Jalmari Helander.
Tko glumi u filmu Sisu?
Glavnu ulogu Aatamija tumači Jorma Tommila, a uz njega glume Aksel Hennie (Bruno), Jack Doolan (Wolf), Mimosa Willamo (Aino) i Onni Tommila (Schütze).
Isplati li se sjesti uz tragača za zlatom?
Definitivno da, ako znate na što ste došli. Sisu ne želi spasiti filmsku umjetnost, nego samo što bolje ispričati vrlo jednostavnu i vrlo krvavu priču o čovjeku koji ne odustaje. A radi to tako samouvjereno i s takvom vizualnom snagom da mu ni tanka priča ne može nauditi. Zbog lica Jorme Tommile, laponskog krajolika i Helanderova nemilosrdnog tempa ovo je film koji vam nakon dugog tjedna može biti baš ono što trebate. Kod mene je to snažan, ponosno priznat žanrovski favorit.