Skrivena ljubav, recenzija: ljeto nakon kojeg ništa više nije isto
Postoje filmovi koje ne gledaš, nego se useliš u njih, a Skrivena ljubav je upravo takav. Romantična drama Luce Guadagnina vodi nas u ljeto 1983., na prašnjave ceste sjeverne Italije, gdje sedamnaestogodišnji mladić prvi put osjeti kako je kad netko postane i pitanje i odgovor u isto vrijeme. Spor je, senzualan, ponekad iritantno opušten, ali kad pogodi, ne pušta te danima.
Prekrasan, bolno iskren ljubavni film koji se urezuje u pamćenje zahvaljujući jednoj od najjačih uloga Timothéeja Chalameta.
Podaci o filmu
| Original | Call Me by Your Name |
|---|---|
| Redatelj | Luca Guadagnino |
| Uloge | Timothée Chalamet, Armie Hammer, Michael Stuhlbarg, Amira Casar, Esther Garrel, Victoire du Bois |
| Žanr | Romantični filmovi, Drame |
| Trajanje | 132 min |
| Zemlja | Brazilski filmovi, Francuski filmovi, Talijanski filmovi, Američki filmovi |
Gdje gledati Skrivena ljubav?
| U pretplati |  HBO Max |
|---|---|
| Za najam |  Amazon Video |
| Za kupnju | Amazon Video |
O čemu je riječ? Ljetni praznici koji sve okrenu naglavačke
Na papiru je postavka jednostavna, gotovo skromna. Godine 1983. sedamnaestogodišnji Elio provodi ljetne praznike u sjevernoj Italiji, gdje upoznaje Olivera. Muškarac i mladić dijele sve više zajedničkih trenutaka, a iz toga se polako, jako polako, razvija romantična veza. I to je to. Nema kriminalističkog zapleta, nema iznenadne tragedije usred drugog čina, nema negativca kojeg treba pobijediti.
Upravo je u tome snaga filma. Guadagnino ne kreće od radnje, nego od osjećaja. Film govori o tome kako je kad te nečija prisutnost istodobno živcira i privlači, kad svaka sitna gesta dobije težinu i kad jedno ljetno popodne traje duže od cijele godine. Tko se sjeća svoje prve prave ljubavi, ovdje neće gledati priču nekog nepoznatog dečka, nego svoju, samo u puno ljepšem svjetlu.
Spojlere ostavljamo po strani: film ionako računa na to da sam proživiš kamo to ljeto vodi. Mogu otkriti samo toliko da ga nećeš pamtiti po obratima, nego po trenucima.
Timothée Chalamet, s kojeg se odavde više nije moglo skinuti pogled
Kad bi me netko pitao gdje je počela zvijezda Timothéeja Chalameta, odgovorio bih ovim filmom. Danas ga znamo kao lice Dine i velikih studijskih produkcija, ali u ulozi Elija ima nešto sirovo i bespomoćno što od njega otad rijetko viđam ovako čisto. Tinejdžerski je, pametnjakovićki, zbunjujuće samouvjeren, a onda u trenu potpuno izgubljen. On ne glumi ranjivost, on je jednostavno ranjiv pred kamerom.
Chalamet glumi tijelom: način na koji leži, kako se okreće, kako se nervozno petlja s nečim, govori o Eliju više od bilo kakvog monologa. Rijetko kojem mladom glumcu možeš ovako prepustiti cijeli film, a da gledatelju ni minute ne bude dosadno, iako trajanje od 132 minute nudi dosta prilike za dosadu.
Oliver, gospodin Perlman i ostali: stanovnici jednog ljeta
Armie Hammer kao Oliver odlična je protuteža. Visok, preplanuo, opušten, Amerikanac koji se na prvi pogled čini preglasnim za ovaj tihi talijanski svijet. Hammer dobro osjeća da Oliver u početku mora biti pomalo naporan kako bi čarolija kasnije proradila, a kemija među njima nije bučna, nego polako tinja. Ponekad ovdje jedan pogled vrijedi više od poljupca.
Jedan od tihih protagonista filma ipak je Michael Stuhlbarg kao gospodin Perlman, Eliov otac. Stuhlbarg je glumac koji jednom jedinom scenom može ukrasti film, i ovdje se upravo to događa. Ne želim ništa otkrivati, ali tko je gledao, zna o čemu govorim: taj lik je srce filma i mnogi zaplaču zbog njega, a ne zbog zaljubljenih.
Od sporednih uloga, Amira Casar kao Annella elegantna je i topla majka, a Esther Garrel kao Marzia donosi važan sloj Eliovu ljetu i lijepo pokazuje koliko je složeno i zbrkano kad tinejdžer traga za vlastitim željama. Victoire du Bois (Chiara), Vanda Capriolo (Mafalda) i Antonio Rimoldi (Anchise) u manjim ulogama oživljavaju taj svijet, pa imaš osjećaj da stvarno sjediš s njima u dvorištu nakon duge večere.
Guadagninova režija: kad je i vrućina glavni lik
Luca Guadagnino režira kao da rekonstruira uspomenu. Ne žuri, ne objašnjava, pušta scene da dišu. Kamera često samo promatra: vožnju biciklom, kupanje, izležavanje, čitanje knjiga, razgovore koji naizgled ni o čemu ne govore. A onda shvatiš da je svaka takva sitnica još jedan korak između dvojice muškaraca.
Film je senzualan u najdoslovnijem smislu. Gotovo osjećaš sunce na koži, hladnoću vode, miris voća, prigušeno zujanje ljetnih popodneva. Takvo građenje atmosfere dio je europske filmske tradicije, a koprodukcija (talijanska, francuska, američka i brazilska) to i pokazuje: nema u njemu holivudske nametljivosti, a opet je dovoljno zaokružen i drag da se obrati i širokoj publici.
I glazbeno je film snažan, pjesme i zvukovi ne služe samo kao podloga, nego postaju dio ljetne omamljenosti. Poneka scena se zajedno s glazbom toliko ureže da kasnije čuješ nekoliko tonova i opet si u onom talijanskom dvorištu.
Gdje posrće: treba mu strpljenja, i to ne malo
Ne bih bio iskren kad bih rekao da je ovo savršeno iskustvo za svakoga. Tih 132 minute se osjeti. Prvi sat je izrazito spor, i tko je navikao na brz ritam i jasne dramaturške prekretnice, lako može zaključiti da se ovdje ništa ne događa. Meni se ta sporost svidjela, ali razumijem ako nekoga umori.
Sporna točka može biti i razlika u godinama između dvojice protagonista: Elio ima sedamnaest godina, Oliver je odrastao muškarac, a film to ne tretira kao problem, nego kao činjenicu. Nekome to smeta, netko to prihvaća kao realnost vremena i mjesta. Mislim da je dobro sjesti pred film svjestan toga i sam odlučiti kako se prema tome odnosiš.
Uz to, riječ je o filmu za odraslu publiku: intimne, senzualne scene nisu same sebi svrha, ali su jasno namijenjene odraslim gledateljima.
Zašto toliko ostaje u nama? Anatomija prve ljubavi
Većina ljubavnih filmova govori o tome kako se dvoje ljudi spoje. Skrivena ljubav više govori o tome kakav je osjećaj iščekivanje, nesigurnost, strah da si nešto krivo shvatio, i trenutak kad se ispostavi da ipak nisi. Taj se proces rijetko prikazuje s toliko strpljenja i poštovanja.
Ne moraš posebno tražiti gay ljubavne priče da bi te ovaj film dirnuo. To je univerzalan film o prvom velikom osjećaju, koji je istodobno najljepše i najbolnije što se mladom čovjeku može dogoditi. Ako si ikad imao ljeto na koje i godinama kasnije misliš sa stisnutim želucem, onda je ovaj film i o tebi.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole spore, atmosferične i emotivne europske drame i ne boje se da ih film prati danima. Za Chalametove obožavatelje obavezno.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje dinamičnu radnju, puno obrata ili laganu romantičnu komediju, vjerojatno će se dosađivati. Zbog intimnih scena nije za gledanje s djecom.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Moonlight (2016), Brokeback Mountain (2005), Portrait de la jeune fille en feu (2019), Lady Bird (2017)
Česta pitanja
O čemu govori film Skrivena ljubav?
Godine 1983. sedamnaestogodišnji Elio provodi ljetne praznike u sjevernoj Italiji, gdje upoznaje Olivera. Dijele mnogo zajedničkih trenutaka i među njima se na kraju razvije romantična veza.
Koliko traje Skrivena ljubav?
Film traje 132 minute.
Tko je režirao Skrivenu ljubav?
Film je režirao Luca Guadagnino.
Tko glumi u filmu Skrivena ljubav?
Elija glumi Timothée Chalamet, Olivera Armie Hammer, gospodina Perlmana Michael Stuhlbarg, Annellu Amira Casar, a Marziu Esther Garrel.
Isplati li se ponovno uroniti u to talijansko ljeto?
Da, a ako ga još nisi gledao, onda pogotovo. Skrivena ljubav nije film bez mana: spor je, ponekad se previše zagleda u sebe, i neće ga svi jednako doživjeti. Ali ono što radi dobro, radi s takvim intenzitetom i suptilnošću da mane pored toga blijede. Gluma Chalameta i Stuhlbarga, Guadagninova režija okupana suncem i osjećaj da si na trenutak stvarno vratio svoju prvu ljubav, sve je to razlog da mu posvetiš tih 132 minute. Samo jedan savjet: ne žuri, ne gledaj ga uz mobitel i pripremi maramicu. Trebat će ti dok idu odjavni naslovi.