Kinoster
HR ▾

Recenzija

Transformeri recenzija: kad je Michael Bay dobio igralište i digao ga u zrak

Američki filmoviPustolovni filmoviZnanstvenofantastični filmoviAkcijski filmovi

Postoji onaj trenutak kad se žuti Camaro uspravi, a pola kino dvorane ponovno postane dvanaestogodišnjaci. Transformeri Michaela Baya iz 2007. izgrađeni su upravo oko tog trenutka, i iako je od tada prošlo skoro dvadeset godina, film i danas grmi kao V8 motor u tinejdžerskoj sobi. Nije bez mana, štoviše, ponekad zna baš iritirati, ali ono što želi isporučiti isporučuje glasno i bez imalo srama.

7,3/10
Ocjena
Predug, preglasan i povremeno preglup, a ipak najzabavniji i najtopliji komad od svega što nam veliki filmovi o robotima mogu ponuditi.
Priča
6
Gluma
7
Režija
7
Vizualni dojam
9
Glazba i zvuk
8
Emocije
7

Ukupna ocjena prosjek je šest kriterija.

Podaci o filmu

OriginalTransformers
RedateljMichael Bay
UlogeShia LaBeouf, Megan Fox, Mark Ryan, Peter Cullen, Hugo Weaving, Josh Duhamel
ŽanrPustolovni filmovi, Znanstvenofantastični filmovi, Akcijski filmovi
Trajanje144 min
ZemljaAmerički filmovi

Gdje gledati Transformeri?

U pretplatiHBO Max
Za najamGoogle Play MoviesAmazon Video
Za kupnjuGoogle Play MoviesAmazon Video

Podaci o streamingu: JustWatch · ažurirano: 9. 10. 2026.

O čemu se radi? Jedan klinac, jedan auto i sudbina svemira

Postava je krajnje jednostavna i to je jedna od najvećih vrlina filma. Između dviju svemirskih robotskih rasa, Autobota i Deseptikona, stoljećima bjesni rat, a ulog nije ništa manji od sudbine svemira. Onda sukob stiže na Zemlju i nekako se cijeli svali na leđa sasvim običnog američkog tinejdžera, Sama Witwickyja.

Sam je posve prosječan dečko: škola, frendovi, auti, cure. Tim redom, ili baš obrnuto. Kad se on i Mikaela upletu u bitku robota, ispostavi se da budućnost svijeta ovisi o njima, a smisao dobije i obiteljski moto Witwickyjevih: „Bez žrtve nema pobjede!” Više od toga ne treba ni znati prije gledanja. Film ne postoji zbog zamršene radnje, nego zato da nam, kad se strojevi napokon pokrenu, ostanu otvorena usta.

Shia LaBeouf, junak koji najbolje paničari

Iskreno: pola filma stoji ili pada na Shiji LaBeoufu, i on ga iznese na svojim leđima. Sam Witwicky nije akcijski junak, nego živčana olupina, tinejdžer koji mrmlja, spotiče se i stalno se nešto opravdava, a LaBeouf to igra s toliko prirodne energije da čovjek gotovo zaboravi da gleda spektakl vrijedan stotine milijuna dolara. Kad očajnički pokušava roditeljima objasniti što se to događa oko kuće, to je jednostavno smiješno, bez imalo forsiranja.

Megan Fox kao Mikaela Banes postala je zaštitno lice filma, i ne može se poreći da je Bayeva kamera iz nekih kutova promatra na način koji je danas više neugodan nego seksi. S druge strane, Mikaela je više od ukrasa: razumije se u aute, ima kičmu i s nespretnim Samom čini dobar par. Josh Duhamel kao kapetan Lennox i Tyrese Gibson kao narednik Epps nose vojnu liniju priče, i iako taj dio ponekad djeluje kao da je izrezan iz regrutacijskog spota, njih dvojica su čvrsta i simpatična prisutnost.

Glasovi strojeva: Optimus, Megatron i žuti ljubimac

E, sad dolazi ono zbog čega su fanovi stvarno dobili trnce. Peter Cullen posuđuje glas Optimusu Primeu, isti onaj duboki, mirni, očinski bariton kojim je govorio i u crtanoj seriji iz osamdesetih. Ta odluka je više od pukog ugađanja fanovima: Cullenov glas odmah daje autoritet i dušu CGI planini metala. Kad Optimus progovori, film se na trenutak shvati ozbiljno, i to funkcionira.

S druge strane, Hugo Weaving daje glas Megatronu. Agent Smith iz Matrixa kao zli vođa robota: na papiru genijalna ideja, no u praksi Megatron u filmu dobiva iznenađujuće malo prostora, pa je Weavingov glas više predjelo nego cijela gozba. Charlie Adler kao Starscream je kreštava, podmukla pojava, a Mark Ryan zaslužan je za glas Bumblebeeja. Bumblebee je ionako tajni glavni junak filma: odnos žutog auta i Sama emotivna je jezgra cijele priče, i upravo zbog te linije ga djeca obožavaju do današnjeg dana.

Michael Bay, ili potpuni izostanak umjerenosti

O Michaelu Bayu svatko ima mišljenje. Redatelj Armageddona i Zločestih dečki nikad nije bio poznat po tome da se suzdržava, a Transformeri su možda najčišći i najuspjeliji izraz tog stila. Niski kutovi kamere, vojnici okrenuti prema zalasku sunca, usporene eksplozije, kamera koja nikad ne miruje: to je Bayhem, i ovdje je još svjež i zaigran, a ne umorno ponavljanje samog sebe.

Vizualno i danas drži razinu. Transformacije, dok se metalne ploče okreću u tisuću dijelova i škljocaju na svoje mjesto, naprosto su prekrasne, a roboti imaju težinu. Kad Autobot protutnji ulicom, to osjetiš. I miks zvuka je brutalan, svako škripanje, metalni prasak i tutnjava ulaze ravno u trbuh. A onaj prepoznatljivi zvuk transformacije sam je po sebi nostalgična bomba.

Loša strana: Bay u borbenim scenama zna montirati toliko brzo da ne vidiš uvijek koja siva hrpa metala koga upravo mlati. To najviše smeta u finalu, gdje se kaos povremeno pretvori u nešto što je teško pratiti.

Gdje mašinerija počinje škripati

Trajanje od 144 minute je previše. Na sredini filma postoji dionica u kojoj se linije tajnih vladinih agencija, hakera i vojnih postrojbi toliko razgranaju da se čovjek uhvati kako pita: a gdje su roboti? Taj dio se mirno mogao skratiti za dvadesetak minuta i film bi samo dobio.

Ni humor nije ujednačen. Šale koje proizlaze iz Samove nespretnosti i obiteljskih scena sjedaju savršeno, ali ima i gegova, ponajviše vezanih uz robote, koji su danas više neugodni nego smiješni. Ni odnos prema ženskim likovima nije dobro ostario, i to se ne može pripisati duhu vremena: već je i tada pomalo bódio oči.

Kako je ostario kroz skoro dvadeset godina?

Iznenađujuće dobro, barem u onome bitnom. Transformeri iz 2007. razlikuju se od mnogih kasnijih spektakala po tome što imaju opipljivo, ljudsko središte. Ovo je priča o dečku i njegovom prvom autu, koja usput govori i o svemirskim robotima. Upravo ta tinejdžerska avantura sa spielbergovskim okusom daje filmu toplinu zbog koje ga se i danas rado pogleda neke kišne nedjelje popodne.

Onima koji su ga kao djeca gledali u kinu bit će nostalgično iskustvo, a onima koji ga tek otkrivaju odličan primjer kako je izgledalo kad se blockbusteri još nisu bojali pretjerati. Možeš mu se smijati, možeš kolutati očima, ali dosađivati se uz njega jako je teško.

Kome ga preporučujemo?

Ako ti se sviđa, pogledaj i: Armageddon (1998), Dan nezavisnosti (1996), Pacific Rim (2013), The Iron Giant (1999), Super 8 (2011)

Česta pitanja

Kada su izašli Transformeri?

Premijera filma bila je 3. srpnja 2007.

O čemu govore Transformeri?

Stoljetni rat Autobota i Deseptikona stiže na Zemlju, a u borbu u kojoj je ulog budućnost čovječanstva upliću se običan tinejdžer Sam Witwicky i Mikaela.

Koliko traju Transformeri?

Film traje 144 minute.

Tko je režirao Transformere?

Film je režirao Michael Bay.

Tko posuđuje glas Optimusu Primeu i Megatronu?

Optimusu Primeu glas daje Peter Cullen, a Megatronu Hugo Weaving.

Hoćeš li još jednom upaliti žuti Camaro?

Da, i nema se tu čega sramiti. Transformeri nisu pametan film i ne pokušavaju to biti. Dugi su, bučni, mjestimice blesavi, ali imaju srce, a to srce daju im sjajni Shia LaBeouf, legendarni glas Optimusa Primea i jedan simpatični žuti robot. Michael Bay je ovdje divljao u najboljoj formi, a rezultat je baš onakav film uz kokice zbog kojeg se i odrasla osoba ponovno osjeća kao dijete. Pojačaj zvuk, isključi dio mozga i uživaj u metalnoj glazbi.

Ocjena: 7,3/10 · Priča 6 · Gluma 7 · Režija 7 · Vizualni dojam 9 · Glazba i zvuk 8 · Emocije 7