Kinoster
HR ▾

Recenzija

Dossier 137 recenzija: kad policija istražuje samu sebe, a istražiteljica gleda u vlastitu prošlost

Francuski filmoviKrimićiKriminalistički filmovi

Postoje krimići u kojima najveću napetost ne stvara pucanj, nego jedan jedini redak u zapisniku. Novi film Dominika Molla upravo je takav: priča o unutarnjoj policijskoj istrazi u kojoj umjesto odgovora sve više raste težina pitanja. Dossier 137 tih je, tvrdoglav i neugodan film, i to u najboljem smislu riječi.

7,8/10
Ocjena
Zategnut, pametan i moralno uznemirujući francuski krimić koji ne nudi lake odgovore i upravo zato ostaje s vama danima.
Priča
8
Gluma
9
Režija
8
Vizualni dojam
7
Glazba i zvuk
7
Emocije
8

Ukupna ocjena prosjek je šest kriterija.

Podaci o filmu

RedateljDominik Moll
UlogeLéa Drucker, Stanislas Merhar, Antonia Buresi, Genevieve Mnich, Christian Sinniger, Claire Bodson
ŽanrKrimići
Trajanje115 min
ZemljaFrancuski filmovi

O čemu govori Dossier 137, bez spojlera?

Glavna junakinja je Stéphanie, istražiteljica u IGPN-u, unutarnjoj kontroli francuske policije, koju u žargonu zovu policijom za policiju. Njezin je posao utvrditi jesu li kolege prešli granicu kad su upotrijebili silu. Dossier 137 isprva je samo još jedan broj na hrpi: mladić je teško ozlijeđen na napetom i kaotičnom prosvjedu u Parizu, a Stéphanie mora razmrsiti što se zapravo dogodilo.

No birokratska rutina ubrzo zapinje. Stéphanie ne pronalazi dokaze o nezakonitoj policijskoj sili, ali je uznemiri jedan neočekivani događaj, a ispostavi se i da žrtva dolazi iz istog grada kao i ona. Od tog trenutka slučaj više nije samo spis nego nešto osobno, a najzanimljivije pitanje filma postaje može li se u takvim okolnostima ostati objektivan.

Više od toga ne trebate znati prije gledanja. Snaga filma leži u tome kako polako, komadić po komadić, slaže sliku, a ne u bacanju iznenadnih obrata.

Dominik Moll, majstor sumnje

Tko je gledao Mollov prethodni veliki uspjeh, film La Nuit du 12, točno zna što ga čeka. Ondje je neriješeno ubojstvo izjedalo istražitelje, a film je pokupio nekoliko Césara, među njima i onaj za najbolji film. Moll otada vrti isto pitanje: što se događa s ljudima kojima je posao otkriti istinu, ako sustav u kojem rade tu istinu ne želi uvijek znati?

Redateljev stil je suzdržan, gotovo asketski. Nema bučne glazbe koja bi vam govorila kad se trebate uzbuditi, nema herojskih kadrova. Umjesto toga gledamo sobe za ispitivanje, snimke koje se premotavaju na monitorima, uredske hodnike i duge tišine. To isprva može djelovati škrto, ali upravo zato djeluje uvjerljivo: Dossier 137 izgleda kao stvarnost koju nitko ne pokušava uljepšati.

Mollova najveća vrlina je to što ne propovijeda. Bilo bi lako snimiti jednostavan film s tezom o policijskom nasilju, s jedne ili s druge strane. On radije pokazuje koliko je u ovakvom slučaju teško uopće doći do činjenica.

Léa Drucker i ostali: lica iza zapisnika

Na čelu glumačke postave je Léa Drucker, jedna od najpouzdanijih glumica francuskog filma. Za dramu Jusqu'à la garde dobila je Césara i ostala glumica koja jednim potisnutim trzajem lica kaže više nego drugi cijelim monologom. U filmu u kojem se napetost uglavnom odvija iznutra, to vrijedi zlata.

Uz nju su Stanislas Merhar, Antonia Buresi, Genevieve Mnich, Christian Sinniger, Claire Bodson i Guslagie Malanda, koja je u sudskoj drami Saint Omer već dokazala da je majstorica tihih, teško čitljivih likova. Ovo nije parada zvijezda nego uigrana ekipa, i to filmu jako koristi: nitko ne pokušava ukrasti scenu, svi služe priči.

Ono što stvarno funkcionira je trenje među likovima. U unutarnjoj istrazi svatko je pomalo sumnjiv i svatko se pomalo brani. Tu zagušljivu, nepovjerljivu atmosferu glumci prenose savršeno.

Zašto funkcionira: sumnja kao žanr

Krimić obično govori o tome tko je to učinio. Dossier 137 više se bavi time što uopće znači da je netko nešto učinio. Na kaotičnom prosvjedu gdje svi trče, viču i snimaju mobitelima, gdje je granica između opravdane i neopravdane sile? Na to pitanje film ne daje udoban odgovor, i u tome je njegova hrabrost.

Posebnu pohvalu zaslužuje način na koji film birokraciju čini napetom. Spisi, snimke, iskazi svjedoka: na papiru najdosadniji materijal na svijetu, a na platnu vas drži prikovane.

Gdje film gubi bodove?

Neću skrivati, Dossier 137 neće se svidjeti svima. Tijekom 115 minuta ima dionica u kojima se film gotovo prkosno suzdržava, pa će se razočarati svi koji očekuju akciju ili klasičan rasplet. Ovo nije svijet holivudskih policijskih filmova, ovdje nema velike scene razotkrivanja u kojoj netko lupi šakom o stol.

I vizualni dojam je namjerno svakodnevan. To filmu daje vjerodostojnost, ali onima koji traže pravi kino doživljaj slike bi mogle djelovati pomalo sivo. Ja to prije vidim kao vrlinu, ali razumijem ako je nekome to premalo.

Najveći rizik je ipak sama tema: policijsko nasilje politički je osjetljivo pitanje i mnogi će u filmu unaprijed tražiti stranu. Oni koji žele jasnu presudu izaći će iz kina nervozni, jer im Moll namjerno ne pruža tu satisfakciju.

Kome ga preporučujemo?

Ako ti se sviđa, pogledaj i: Les Misérables (2019), Saint Omer (2022), Zodiac (2007), Spotlight (2015)

Česta pitanja

O čemu govori Dossier 137?

Stéphanie, istražiteljica IGPN-a, unutarnje kontrole francuske policije, istražuje slučaj u kojem je mladić teško ozlijeđen na prosvjedu u Parizu. Slučaj postaje osoban kad se ispostavi da žrtva dolazi iz Stéphanienog rodnog grada.

Koliko traje Dossier 137?

Film traje 115 minuta.

Tko je režirao Dossier 137?

Ovaj francuski krimić režirao je Dominik Moll.

Tko glumi u filmu Dossier 137?

U filmu glume Léa Drucker, Stanislas Merhar, Antonia Buresi, Genevieve Mnich, Christian Sinniger, Claire Bodson i Guslagie Malanda.

Isplati li se otvoriti Dossier 137?

Da, ako ste spremni dva sata u mraku sjediti s jednim neugodnim pitanjem. Dominik Moll ponovno je dokazao da je jedan od najzanimljivijih autora današnjeg francuskog krimića, koji žanrovske alate koristi kako bi i gledatelja posjeo za stol istražnog povjerenstva. Gluma Lée Drucker sama po sebi opravdava ulaznicu, a film vas ne pušta ni nakon odjavne špice. Ovo neće biti najzabavniji film godine, ali vrlo vjerojatno hoće jedan od najvažnijih. Od mene snažna i samouvjerena preporuka.

Ocjena: 7,8/10 · Priča 8 · Gluma 9 · Režija 8 · Vizualni dojam 7 · Glazba i zvuk 7 · Emocije 8