Kuća uz cestu recenzija: Jake Gyllenhaal se tuče, a Conor McGregor razbija scenografiju
Neke filmove pokrenemo zbog Gyllenhaalovih trbušnjaka na plakatu, a neke zato što Conor McGregor kroz kadar projuri kao polugoli uragan. Kuća uz cestu je oboje. Remake Douga Limana ne pokušava biti pametniji nego što jest: sunčan, znojan B film s velikim budžetom u kojem pucaju kosti, i to funkcionira točno dok se ne počne shvaćati preozbiljno.
Zabavan, glasan film o tučnjavama s izvrsnim Gyllenhaalom i neukrotivim McGregorom, kojem drugi dio nažalost želi više nego što može podnijeti.
Podaci o filmu
| Original | Road House |
|---|---|
| Redatelj | Doug Liman |
| Uloge | Jake Gyllenhaal, Conor McGregor, Billy Magnussen, Travis Van Winkle, Darren Barnet, Daniela Melchior |
| Žanr | Akcijski filmovi, Trileri, Drame |
| Trajanje | 121 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Kuća uz cestu?
| U pretplati |  Amazon Prime Video |
|---|---|
| Za kupnju |  Amazon Video |
Izbacivač u raju: o čemu je film?
Postavka je jednostavna kao pljuska, i to uopće nije problem. Dalton je bivši UFC borac čija je prošlost očito teža od njegovog desnog direkta. Prihvaća posao izbacivača u baru na Florida Keysu, gdje palme, tirkizno more i hladno pivo na prvi pogled izgledaju kao san o mirovini. Samo što taj raj nije ono što se čini, i Dalton vrlo brzo shvaća da su kafanske tučnjave tek vrh ledenog brijega.
Spojleri ovdje nemaju smisla, a nisu ni potrebni: tko je ikad gledao vestern, zna kako to ide. Stiže stranac koji tiho govori i jako udara, mještani su sumnjičavi, a negativci šalju sve teže topove na njega. Kuća uz cestu uzima upravo taj kostur, samo prašnjavu glavnu ulicu mijenja za birtiju uz more. U tome ima nečeg osvježavajuće iskrenog. Film ne obećava više nego što daje, barem neko vrijeme.
Gyllenhaal, najpristojniji stroj za ubijanje
Jake Gyllenhaal je glumac koji i u najgluplji scenarij uspije ušvercati neku uznemirujuću dubinu. Tko ga je gledao u filmovima Nightcrawler ili Southpaw, zna da je spreman ići do kraja, i fizički i psihički. Najbolja ideja lika Daltona ovdje je pristojnost. Gyllenhaalov izbacivač se smiješi, ispričava se i nudi da u bolnicu odveze tipa kojem je upravo slomio ruku. Taj kontrast daje filmu njegove najbolje i najsmješnije trenutke.
Uloga mu je k tome skrojena po mjeri: ima u njoj zrnce tame i malo prezira prema sebi, što Gyllenhaal stvarno čini opipljivim, dok mu tijelo izgleda kao da je tri mjeseca jeo samo pileća prsa. Ako postoji razlog da pogledate ovaj film, to je on. Bez njega bi ovo bila zaboravljiva streaming akcija, s njim je to ugodan, karizmatičan show.
Conor McGregor, prirodna katastrofa
A sad o slonu u sobi, koji se usput cereći i gol šeće kroz tržnicu. Conor McGregor kao Knox ne glumi u klasičnom smislu riječi. On jednostavno postoji, s toliko energije da gotovo iskače s ekrana. Svaki pokret je pretjeran, svaka rečenica preglasna, i baš zato funkcionira. Djeluje kao lik iz crtića kojeg je netko slučajno ubacio u akcijski film.
Je li to dobra gluma? Vjerojatno nije. Je li zabavno? Apsolutno. Dolaskom Knoxa mijenjaju se i tempo i ton filma, koji počinje lebdjeti negdje između trilera koji se može shvatiti ozbiljno i potpuno otkvačene parodije na filmove o tučnjavama. Ja sam uživao, ali razumijem ako nekoga to izbaci iz ritma.
Od sporednih uloga Billy Magnussen kao Ben Brandt igra uobičajenog, pomalo iritantnog bogatog razmaženka, i radi to odlično, to mu je specijalnost. Daniela Melchior kao Ellie ugodna je prisutnost, a Jessica Williams kao Frankie pouzdano nosi priču o vlasnici bara. Joaquimu de Almeidi kao šerifu dovoljno je da uđe u kadar: samo njegovo lice ispriča cijeli korumpirani gradić.
Doug Liman i kamera koja se i sama tuče
Doug Liman nije stranac akciji: redatelj filmova The Bourne Identity i Edge of Tomorrow zna kako tučnjavu dovesti na dohvat ruke. U borbenim scenama filma Kuća uz cestu kamera praktički ulijeće u udarce, vrti se, približava, pa ponekad imamo osjećaj da smo i sami dobili lakat. To je istovremeno impresivno i mjestimice zamorno, jer digitalni trikovi povremeno strše, a poneki udarac djeluje više kao iz videoigre nego bolno.
Tučnjave u baru su, s druge strane, izvrsne. Imaju ritam, humor i, što je najvažnije, karakter: vidimo da Dalton nije samo snažan nego i pametan borac, koji kao oružje koristi i prostor i taštinu protivnika. Atmosfera bara sa živom svirkom, bend u pozadini i stalna buka daju filmu dobar, prljavi puls. Floridsko sunce lijepo kontrastira nasilju, a slika je cijelo vrijeme šarena i blještava.
Gdje film krvari: druga runda
Problem počinje kad film odluči da mora narasti u triler s ozbiljnim ulozima. Trajanje od 121 minute osjetno je dulje nego što ovaj materijal može podnijeti. Prvi sat je opušten, duhovit, dobro doziran kafanski vestern, ali u drugoj polovici sve je više obrata, eksplozija, potjera brodovima i velikih obračuna, a negdje usput nestaje čarolije. Priča zakomplicira ono što je izvorno bilo lijepo upravo zato što je bilo jednostavno.
Ni originalni Road House iz 1989. s Patrickom Swayzeom nikad nije bio vrhunac filmske umjetnosti, ali je točno znao da je kultni, pomalo glupavi, vrlo muški guilty pleasure. Remake je tu samouvjerenu autoironiju naslijedio tek djelomično. Kad namiguje, odličan je. Kad pokušava dramatizirati Daltonovu prošlost, osjeti se da mu scenarij ne daje dovoljno materijala, pa ni Gyllenhaal iz toga ne može iscijediti više.
Ljubavna linija je prilično blijeda, a motivacija negativaca nije puno slojevitija od one u subotnjem popodnevnom akcijskom filmu. To samo po sebi ne bi bio problem da se film ne razvlači toliko dugo.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji uz pivo traže laganu, ali žestoku akciju i rado gledaju kako Jake Gyllenhaal sa smiješkom sređuje sve redom. Za obožavatelje McGregora obavezno, već zbog samog prizora.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje ozbiljan, zategnut triler ili tko originalni Swayzeov film štuje kao svetinju, vjerojatno će biti razočaran. Nije ni za one koji ne podnose pretjerano, crtićasto nasilje.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Road House (1989), John Wick (2014), Jack Reacher (2012), Klub boraca (1999), Bourneov identitet (2002)
Česta pitanja
O čemu govori film Kuća uz cestu?
Bivši UFC borac Dalton prihvaća posao izbacivača u baru na Florida Keysu, ali brzo shvaća da taj raj nije ono što se čini.
Koliko traje film Kuća uz cestu?
Film traje 121 minutu.
Tko je režirao film Kuća uz cestu?
Film je režirao Doug Liman.
Tko glumi u filmu Kuća uz cestu?
Daltona glumi Jake Gyllenhaal, a Knoxa Conor McGregor. Uz njih igraju Billy Magnussen (Ben Brandt), Daniela Melchior (Ellie), Jessica Williams (Frankie), Travis Van Winkle (Dex), Darren Barnet (Sam) i Joaquim de Almeida (šerif).
Koji je originalni naslov filma Kuća uz cestu?
Originalni naslov je Road House. Riječ je o novoj verziji istoimenog filma iz 1989. s Patrickom Swayzeom u glavnoj ulozi.
Isplati li se svratiti u ovu floridsku birtiju?
Ako dođete u pravom raspoloženju, isplati se. Kuća uz cestu je kao dobra večer u kafiću: prvih par sati je fantastično, smijete se, glazba je glasna, netko spektakularno izleti kroz vrata, a onda se pred kraj malo oduži i već gledate na sat. Karizma Jakea Gyllenhaala i ludo prisustvo Conora McGregora bez problema nose film na leđima, a Doug Liman zna kako tučnjavu snimiti tako da se u njoj uživa.
Klasik od ovoga neće postati i vjerojatno ćete se za dva tjedna sjećati samo najboljih tučnjava. Ali ponekad čovjeku treba upravo to: zgodan, pristojan izbacivač koji se ispriča prije nego što vam slomi ruku. Isključite mozak, otvorite nešto hladno i uživajte u pljuskama. Od mene snažna, zabavna srednja ocjena za film koji je u svojim boljim trenucima baš dobar.