Pedeset nijansi slobodniji recenzija: lokot na kraju trilogije, ali bez ključa
Dođe trenutak kad ljubavna priča više nije o žudnji, nego o tome tko plaća račun za struju u luksuznoj vili. Pedeset nijansi slobodniji stiže upravo tamo: Ana i Christian su se vjenčali, veliko pitanje je riješeno, a film grozničavo traži nešto što bi mu još dalo napetost. Pronalazi li ga, o tome je ova recenzija.
Sjajan, ispoliran i iznenađujuće prazan oproštaj, obavezan za obožavatelje, a za sve ostale lako zaboravljiv.
Podaci o filmu
| Original | Fifty Shades Freed |
|---|---|
| Redatelj | James Foley |
| Uloge | Dakota Johnson, Jamie Dornan, Eric Johnson, Eloise Mumford, Rita Ora, Luke Grimes |
| Žanr | Drame, Romantični filmovi |
| Trajanje | 105 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Pedeset nijansi slobodniji?
| Za najam |  Google Play Movies |
|---|---|
| Za kupnju | Google Play Movies |
Da, rekli su sudbonosno da. I što sad?
Treći dio trilogije počinje ondje gdje većina ljubavnih filmova završava: na vjenčanju. Ljubav Ane i Christiana je okrunjena, prsten je na prstu, bijela haljina u ormaru. Samo što je, kako to film i sam daje naslutiti, za sreću potrebno više od toga. Sjene prošlosti ne nestaju s bračnim zavjetom, a mir para ubrzo narušava Anin bivši šef Jack Hyde, kojem nijedna cijena nije previsoka za osvetu.
Na papiru je to odlična postavka. Prva dva dijela bavila su se granicama veze, kontrolom i povjerenjem, a treći obećava da će sada vanjska prijetnja staviti na kušnju sve što su izgradili. Problem je u tome što se dvije niti, svakodnevica bračnog života i osvetnička priča koja skreće prema trileru, nikad zapravo ne spajaju. Kao da paralelno teku dva različita filma i nijedan se ne usuđuje zaći dublje.
Dakota Johnson i Jamie Dornan: pitanje kemije
Dakota Johnson kao Anastasia Steele i dalje je najveća vrijednost serijala. Ima u njoj nečeg suho ironičnog, poluosmijeh, pogled ispod oka, što govori da točno zna u kakvom filmu glumi, a ipak lik shvaća ozbiljno. Ana je u ovom dijelu odlučnija nego ikad, a Johnson dobro osjeća kad lik treba čvrsto stati na svoje noge.
Jamie Dornan kao Christian Grey prolazi slabije. Uloga je toliko sazdana na šablonu škrtog na riječima milijardera ukočenog pogleda da Dornanu jedva ostaje prostora. Ponekad u njemu bljesne ranjivost, no scenarij mu rijetko dopušta da je razvije. Kemija među njima oscilira: ima trenutaka kad vjerujemo da njih dvoje doista žive jedno za drugo, a ima i onih kad više nalikuju dvama profesionalcima koji uredno odrađuju koreografiju.
Negativac koji je zaslužio bolji film
Eric Johnson kao Jack Hyde dobiva najviše prilike da prodrma film i to s guštom koristi. Lik osvetoljubivog bivšeg šefa trebao bi biti motor trilerske niti, ali u praksi je uglavnom prijetnja koja se povremeno pojavi, kao da se film tu i tamo prisjeti da, eto, ima i negativca. Zbog toga se napetost rijetko gradi postupno, nego naglo bljesne pa se ugasi.
Od sporednih likova tu su Eloise Mumford kao Kate Kavanagh, Rita Ora kao Mia Grey, Luke Grimes kao Elliot Grey i Victor Rasuk kao José, a tu je i Max Martini kao Taylor, tihi i pouzdani tjelohranitelj serijala, kojeg bih, iskreno, u nekim scenama radije gledao nego glavni par. Svi oni služe više kao kulisa nego kao živi ljudi, što je šteta, jer bi koja dobro napisana prijateljska ili obiteljska scena mnogo pridonijela priči o braku.
James Foley i estetika luksuznog kataloga
Redatelj James Foley, koji je potpisao i drugi dio, i ovaj put se oslanja na sjaj. Film izgleda kao pokretna verzija nekog premium lifestyle magazina: besprijekorni interijeri, prekrasne lokacije, skupi automobili, savršeno osvijetljena tijela. Vizualno mu se nema što zamjeriti, svaki je kadar uglačan i privlačan.
Problem je što ta sjajna površina sve izravna u istu ravninu. Erotske scene, koje su serijalu dale izvornu privlačnost, ovdje više djeluju kao obavezna točka programa nego kao stvarna napetost. Ni uzbudljiviji trenuci ne dobivaju dovoljno težine jer je ritam režije ujednačen, gotovo udoban. Trajanje od 105 minuta nije dugo, a ipak se osjeti prazni hod.
Ono što funkcionira jest glazba. Serijal je uvijek bio jak u izboru pop glazbe, a i ovdje veći dio posla oko atmosfere obavlja soundtrack. Ako išta doista nosi ugođaj, onda je to glazba.
Gdje film stvarno posrne
Najveća slabost filma je što ne zna odlučiti što želi biti. Ljubavna drama o prvim izazovima braka? Erotski film koji nastavlja zaštitni znak serijala? Ili triler o osvetoljubivom muškarcu? Sva tri elementa su prisutna, ali nijedan ne dobiva dovoljno prostora da zaista djeluje.
- Manjak napetosti: prijetnja se prerijetko čini stvarnom.
- Dijalozi: povremeno padnu rečenice na koje se publika u dvorani nehotice nasmije.
- Razvoj likova: Ana napreduje, Christian uglavnom tapka u mjestu.
S druge strane, ne može se zanemariti da obožavatelji serijala dobivaju točno ono što su očekivali: poznat ugođaj, glavni par i zaključak. Cilj ovog filma nije osvojiti nove gledatelje, nego se oprostiti od starih.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji su pogledali prva dva dijela i žele vidjeti kako završava priča Ane i Christiana. Ako vam je dovoljna blještava romansa i dobra pop glazba, nećete se razočarati.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje pravi triler ili duboku dramu o odnosima, ili je već na prvom dijelu kolutao očima, slobodno ga može preskočiti.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Pedeset nijansi sive (2015), Pedeset nijansi mračnije (2017), 365 dana (2020), Devet i pol tjedana (1986), Damage (1992)
Česta pitanja
O čemu govori Pedeset nijansi slobodniji?
Ana i Christian su se vjenčali, ali njihovu sreću ugrožavaju sjene prošlosti kad se pojavi Anin bivši šef Jack Hyde, koji se po svaku cijenu želi osvetiti.
Koliko traje Pedeset nijansi slobodniji?
Film traje 105 minuta.
Je li film prikladan za gledanje s djecom?
Nije. Film sadrži eksplicitne erotske scene i namijenjen je odrasloj publici.
Tko je režirao Pedeset nijansi slobodniji?
Film je režirao James Foley.
Tko igra glavne uloge?
Anastasiju Steele glumi Dakota Johnson, Christiana Greya Jamie Dornan, a Jacka Hydea Eric Johnson.
Isplati li se njime zaokružiti trilogiju?
Ako ste izdržali dva dijela, onda da, pogledat ćete i ovaj i vjerojatno vam neće biti žao. Pedeset nijansi slobodniji je lijep, ugodan, dobro zvuči i brzo se zaboravi. Dakota Johnson spašava većinu scena, a vizuali i glazba nose ugođaj ondje gdje scenarij posustane. Kao samostalan film ipak je tanak: preoprezan da bi bio uzbudljiv i previše površan da bi vas dirnuo. Savršen je za opuštenu večer uz čašu vina, ali veliko kino iskustvo nije.