Her Private Hell recenzija: Nicolas Winding Refn se vratio i donio maglu, krv i noćne more
Neke redatelje prepoznaš već po jednom jedinom kadru, a Nicolas Winding Refn je upravo takav. Her Private Hell stiže iz ponoćnog programa Cannesa i već naslovom daje do znanja da se ovdje nitko neće udobno zavaliti u sjedalo. Metropola obavijena maglom, smrtonosno stvorenje na slobodi, nestali otac i vojnik koji kreće u Pakao po svoju kćer. Ovo nije priča za laku noć, ovo je Refn.
Her Private Hell je film koji dijeli publiku: sporo tinjajući, hipnotički sci-fi horor koji je za Refnove obožavatelje pravo slavlje, a za sve ostale ozbiljan ispit strpljenja.
Podaci o filmu
| Redatelj | Nicolas Winding Refn |
|---|---|
| Uloge | Havana Rose Liu, Sophie Thatcher, Charles Melton, Dougray Scott, Diego Calva, Kristine Froseth |
| Žanr | Znanstvenofantastični filmovi, Trileri, Horor filmovi |
| Trajanje | 109 min |
| Zemlja | Danski filmovi, Engleski filmovi |
O čemu govori Her Private Hell, bez spojlera?
Radnja se odvija u futurističkoj metropoli koju prekriva tajanstvena magla, kao da se i sam grad srami onoga što se događa na njegovim ulicama. U tom polumraku oslobodi se smrtonosno stvorenje i od tog trenutka nitko više nije siguran.
U središtu priče je Elle, uznemirena mlada žena koju glumi Sophie Thatcher. Elle traga za nestalim ocem, a ta je potraga vodi sve dublje u utrobu grada. Njezin se put isprepliće s putem američkog vojnika kojeg tumači Charles Melton i čija je misija jednako očajnička: želi izbaviti svoju kćer iz Pakla.
Koliko je taj Pakao doslovan, a koliko metaforički, neću otkrivati, jer je upravo ta neizvjesnost jedno od najjačih oružja filma. Reći ću samo ovo: tko očekuje klasičan triler o čudovištu koji se raspliće korak po korak, došao je na krivo mjesto. Her Private Hell više je grozničavi san nego krimić, više atmosfera nego zagonetka.
Refn, veliki svećenik neona
Ime Nicolasa Windinga Refna godinama je sinonim za vrlo specifično kino iskustvo. Drive ga je preko noći pretvorio u kultnog redatelja, Only God Forgives je publiku doslovno rascijepio na dva tabora, a The Neon Demon je svijet mode pretvorio u krvavi, blještavi horor. Zajednički su im spori ritam, kompozicije nalik slikama, iznenadno i brutalno nasilje te ono neonsko svjetlo od kojeg oči istovremeno uživaju i bole.
Her Private Hell savršeno se uklapa u taj niz, samo što je žanrovski okvir ovaj put još hrabriji: znanstvena fantastika, triler i horor odjednom. Meni se ta kombinacija čini idealnim terenom za Refna. Futuristički grad koji nestaje u magli djeluje kao da ga je oduvijek čekao. Ovdje stilizacija nije manirizam, nego gradnja svijeta.
Naravno, Refn se nije promijenio. Ako vam je dosad smetalo što njegovi likovi više gledaju nego što govore i što scene ponekad traju dok ne postanu neugodne, ni sada neće biti drukčije. On se ne prilagođava gledatelju, gledatelj se prilagođava njemu.
Sophie Thatcher i Charles Melton: dvoje izgubljenih u magli
Sophie Thatcher jedna je od najuzbudljivijih žanrovskih glumica posljednjih godina. Nakon serije Yellowjackets i filma Heretic nikoga ne iznenađuje što se u mraku snalazi kao kod kuće, a uloga Elle kao da je pisana za nju. Elle je uznemirena, nepovjerljiva, ali tvrdoglava, a Thatcher je najbolja kad ne govori ništa i pusti lice da radi. U Refnovu filmu to vrijedi zlata.
Charles Melton je nakon filma May December dokazao da je mnogo više od lijepog lica iz serija. Vojnik koji je spreman sići u Pakao zbog kćeri vrlo je zahvalna, ali i opasna uloga, jer je u njoj lako skliznuti u kič. Melton je, međutim, suzdržan i upravo zato lik dobiva težinu.
Popis sporednih glumaca također zaslužuje pažnju: Havana Rose Liu, Dougray Scott, Diego Calva, Kristine Froseth, Shioli Kutsuna, Hidetoshi Nishijima i Parker Sawyers. Međunarodna i raznolika postava dobro pristaje gradu za koji nikad ne znaš gdje se točno nalazi na karti. Prisutnost Hidetoshija Nishijime posebna je radost za sve koji su gledali Drive My Car.
Što funkcionira: magla, svjetlo i strava
Najveća snaga filma Her Private Hell je atmosfera, i to ne pišem iz pristojnosti. Ideja metropole obavijene maglom genijalno je jednostavna: ono što ne vidiš plaši te više. A Refn je majstor u tome kako tamu i obojeno svjetlo natjerati jedno na drugo. Horor ovdje ne dolazi iz jump scareova, nego iz onog osjećaja koji polako puzi, da nešto loše visi u zraku.
- Vizual: gotovo svaki kadar mogao bi biti poster. To je Refnov zaštitni znak, a ovdje možda nikad nije bio opravdaniji.
- Atmosfera: spoj znanstvene fantastike i horora djeluje prirodno, a ne kao usiljeni žanrovski eksperiment.
- Glumci: Thatcher i Melton uvjerljivi su, slomljeni ljudi u svijetu koji se raspada.
- Trajanje: 109 minuta, što je po Refnovim mjerilima izrazito zbijeno. Nemate dojam da film namjerno kuša vaše strpljenje.
Gdje Her Private Hell posrće?
Gdje je Refn jak, ondje je obično i slab, pa ni ovdje nije drukčije. Priča je najranjivija točka filma. Dvije linije, Ellina potraga i vojnikova misija, snažna su polazišna ideja, ali tko očekuje logičan zaplet koji sve objašnjava, izaći će iz kina frustriran. Refn češće naslućuje nego što pripovijeda, a i u ovom filmu ima trenutaka u kojima stil jednostavno proguta priču.
Drugi rizik su žanrovska očekivanja. Zbog premise s čudovištem mnogi će očekivati brz horor pun akcije i vjerojatno će biti razočarani. Ovaj film nije o stvorenju, nego o onome što se događa u ljudima dok to stvorenje vreba negdje u magli.
Meni je taj kompromis prihvatljiv, štoviše, upravo zbog toga volim Refna. Ali razumijem ako je nekome taj stil već nakon trećeg filma više poza nego umjetnost.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Obavezno za Refnove obožavatelje i za sve koji vole sporo tinjajući, vizualno moćan sci-fi horor kojem je atmosfera na prvom mjestu. Veliki doživljaj i za fanove Sophie Thatcher.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje brz film o čudovištu, jasnu radnju i puno objašnjenja, neka ga zaobiđe u širokom luku. Ne preporučuje se ni onima koji teško podnose brutalne prizore.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Drive (2011), The Neon Demon (2016), Only God Forgives (2013), Blade Runner 2049 (2017), Silent Hill (2006)
Česta pitanja
O čemu govori Her Private Hell?
U futurističkoj metropoli obavijenoj maglom oslobodi se smrtonosno stvorenje. Elle, uznemirena mlada žena, traga za nestalim ocem, a njezin se put križa s putem američkog vojnika koji želi izbaviti svoju kćer iz Pakla.
Koliko traje Her Private Hell?
Film traje 109 minuta.
Je li Her Private Hell prikladan za djecu?
Nije. Riječ je o hororu s brutalnim prizorima nasilja i mučnom atmosferom, namijenjenom odrasloj publici.
Tko je režirao Her Private Hell?
Redatelj je Nicolas Winding Refn, autor filmova Drive, Only God Forgives i The Neon Demon. Film je premijerno prikazan u ponoćnom programu Filmskog festivala u Cannesu.
Tko glumi u filmu Her Private Hell?
Glavne uloge tumače Sophie Thatcher i Charles Melton, a uz njih nastupaju Havana Rose Liu, Dougray Scott, Diego Calva, Kristine Froseth, Shioli Kutsuna, Hidetoshi Nishijima i Parker Sawyers.
Isplati li se sići u ovaj Pakao pred velikim platnom?
Ako vas je ikad uvuklo svjetlo nekog Refnova filma, onda da, i to po mogućnosti pred najvećim platnom i s najboljim ozvučenjem, jer kod kuće, na malom ekranu, ovaj film gubi pola svoje snage. Her Private Hell nije savršen: priča se ponekad izgubi u magli, a redatelj ni ovaj put ne želi gledatelja voditi za ruku. No stvara atmosferu kakvu se danas malo tko usuđuje stvoriti, a Sophie Thatcher i Charles Melton daju mu dušu zbog koje iza stila kuca i nešto ljudsko.
Moja ocjena: čvrstih 8 od 10, za Refnove obožavatelje prije 9. Ako vam se pak gleda brz film o čudovištu koji sve lijepo objasni, odaberite nešto drugo, jer ovaj se Pakao nikamo ne žuri i ne želi se svidjeti svima.