Kit recenzija: Brendan Fraser u jednoj sobi, na jednom kauču, s težinom cijelog života na leđima
Postoje filmovi nakon kojih samo sjediš u mraku i ne želiš da itko upali svjetlo. Kit je upravo takav. Darren Aronofsky zaključava nas u jedan jedini stan s čovjekom koji je izgubio sve, a sada želi vratiti samo jednu stvar. Film je težak, zagušljiv, mjestimično pretjeran, ali Brendan Fraser u njemu igra nešto što nećeš zaboraviti još jako dugo.
Potresna izvedba Brendana Frasera nosi na svojim leđima ovu često nemilosrdnu, ponekad prenapisanu, ali duboko ljudsku dramu.
Podaci o filmu
| Original | The Whale |
|---|---|
| Redatelj | Darren Aronofsky |
| Uloge | Brendan Fraser, Sadie Sink, Ty Simpkins, Hong Chau, Samantha Morton, Sathya Sridharan |
| Žanr | Drame |
| Trajanje | 117 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Jedan stan, jedan čovjek, posljednja prilika
Polazište priče je jednostavno i baš zato toliko snažno udara. Charlie je profesor engleskog u srednjoj školi, težak 270 kilograma, koji već dugo ne izlazi iz stana. Predaje online, naravno s ugašenom kamerom. Život mu se preokrenuo kad je zbog muškarca napustio obitelj, a time je trajno narušio i odnos s kćeri tinejdžericom, Ellie. Depresija i morbidna pretilost od tada ga polako, ali sigurno izjedaju.
Jedina prijateljica mu je Liz, koja mu pokušava pomoći u svemu što može. A onda jednog dana Charlie odluči ponovno uspostaviti kontakt sa svojom sedamnaestogodišnjom kćeri, s kojom se godinama nije čuo. To je cijela premisa i više od toga ne treba. Film odavde, napetošću komorne predstave, gradi emocionalni pritisak koji te ne pušta sve do odjavne špice.
Spojleri ovdje nemaju smisla, a iskreno, nije ni bitno što se događa. Bitno je kako se gledaju dvoje ljudi između kojih stoji cijeli propušteni život.
Povratak Brendana Frasera za koji smo godinama navijali
Tko je odrastao krajem devedesetih, za njega je Brendan Fraser opušteni, šarmantni avanturist iz Mumije. Zato posebno pogađa vidjeti što je izvukao iz ove uloge. Charliejevo tijelo protetika i šminka čine nepodnošljivo teškim, ali Fraser se ne skriva iza njih. Upravo suprotno: njegov pogled, glas i onaj pun nade, gotovo ispričavajući osmijeh čine Charlieja stvarnim čovjekom, a ne prizorom smišljenim da izazove sažaljenje.
Ovo je nevjerojatno suptilna izvedba. Fraserov Charlie nije ni svetac ni žrtva. Autodestruktivan je, tvrdoglav, ponekad iritantno naivan, a istodobno iz njega izbija toliko duboke dobrote da boli gledati. Ima nekoliko scena u kojima bez ijedne riječi, samo disanjem, kaže sve. Priznajem, kod njih mi oči nisu ostale suhe.
Sporedni likovi koji Frasera ne ostavljaju samog
Sadie Sink, koju mnogi znaju iz Stranger Thingsa, kao Ellie igra bijesnu, bodljikavu i zaista neugodnu tinejdžericu, i to hrabro prihvaća. Ne pokušava lik učiniti simpatičnim i baš zato on funkcionira: razumijemo njezinu bol čak i kad bismo najradije vikali na nju. Mlađu verziju Ellie glumi Jacey Sink.
Hong Chau kao Liz je po meni tajno oružje filma. Ona je istodobno briga i bijes, ljubav i iscrpljenost: prijateljica koja pomaže, a zna da možda baš time pomaže i u sporom propadanju. U svakoj njezinoj sceni titra ona napetost koju osjećaš kad nekoga ne možeš spasiti.
Pojavljuju se još Ty Simpkins kao Thomas, Samantha Morton kao Mary te Sathya Sridharan kao dostavljač pizze, čije sitne scene iznenađujuće puno dodaju slici Charliejeve samoće. Mortonina kratka, ali upečatljiva pojava posebno je jaka i donosi jedan od najnapetijih trenutaka filma.
Aronofsky koji ovaj put ne viče, nego zatvara
Darren Aronofsky nikad nije bio poznat po suzdržanosti. Requiem za san, Crni labud i majka! bavili su se time kako gledatelja mučiti gotovo fizički. Kit funkcionira drukčije. Ovdje nema vizualnog ludila ni grozničavih montaža. Postoji tijesan, polumračan stan, suženi format slike i kamera koja ti ne da pobjeći.
Ta zatvorenost najveća je snaga filma. Charliejev svijet je to: kauč, vrata, laptop, nekoliko posjetitelja. I mi u njemu zapnemo, pa negdje do drugog polusata osjećamo isti zagušljiv zrak koji on udiše svaki dan. Kiša gotovo neprestano rominja, zvukovi su prigušeni, a glazba se ne nameće, nego polako puže i proguta te. Ovo je bliže tišem, intimnijem Aronofskyju iz Hrvača nego njegovoj bučnoj fazi.
Gdje se teret prevagne
Neću prešutjeti: film nije bez mana. Dijalozi su ponekad osjetno kazališni, kao da likovi ne razgovaraju, nego jedni drugima izgovaraju teze. Neki likovi više ispunjavaju funkciju nego što su stvarni ljudi, a scenarij povremeno previše nasilno pritišće gumb melodrame.
Često se vodi i ozbiljna rasprava o tome kako film prikazuje Charliejevo tijelo. Ima scena u kojima se kamera gotovo uživajući zadržava na jedenju i fizičkoj muci, i razumijem ako to nekome djeluje izrabljivački. Po meni Fraserova ljudska igra to uglavnom uravnotežuje, ali ne uvijek. Onima koji su osjetljivi na tu temu ovo bi moglo biti zaista teško.
Ni 117 minuta nije lako. Film nije dugačak, ali emocionalno iscrpljuje. To ipak smatram više vrlinom nego manom.
Oprost, iskrenost i ono što se ne može popraviti
Ono zbog čega Kit ipak pogađa ravno u prsa njegovo je središnje pitanje: može li se ispraviti nešto što smo stvarno zeznuli? Charlie ne traži oprost. Samo želi da njegova kći zna da je ona dobra i vrijedna osoba. Ta očajnička, gotovo dječja želja negdje postoji u svima nama, a film udara po toj žici iznova i iznova.
Motiv iskrenosti provlači se kroz cijeli film: Charlie i od svojih učenika traži da pišu istinu, koliko god nespretno. Ta misao drži sve na okupu, a pred kraj film doseže emocionalni vrhunac koji je teško otresti sa sebe. Nije to laka katarza, više nalikuje trenutku kad netko napokon izdahne zrak koji je dugo zadržavao.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole teške komorne drame usmjerene na glumu i spremni su na emocionalno zahtjevnu večer. Za obožavatelje Brendana Frasera obavezno.
- Radije preskoči ako: Tko traži laganu zabavu ili je osjetljiv na sirov prikaz pretilosti, samouništenja i obiteljskih trauma, neka radije odabere nešto drugo.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Hrvač (2008), Requiem za san (2000), Crni labud (2010), What's Eating Gilbert Grape (1993)
Česta pitanja
O čemu govori film Kit?
Charlie, profesor engleskog težak 270 kilograma koji već dugo ne izlazi iz stana, pokušava obnoviti odnos sa sedamnaestogodišnjom kćeri Ellie, od koje se otuđio, dok mu jedina prijateljica Liz pokušava pomoći.
Koliko traje Kit?
Film traje 117 minuta.
Je li Kit prikladan za djecu?
Ne preporučujemo ga djeci. Teme i prizori, od pretilosti i samouništenja do obiteljskih trauma, namijenjeni su odrasloj publici.
Tko je režirao Kit i tko glumi u njemu?
Redatelj je Darren Aronofsky. Charlieja glumi Brendan Fraser, Ellie Sadie Sink, Liz Hong Chau, Mary Samantha Morton, a Thomasa Ty Simpkins.
Koji je originalni naziv filma Kit?
Originalni naziv ovog američkog filma je The Whale.
Možeš li podnijeti težinu Kita?
Ako moram izdvojiti jednu stvar, to je Brendan Fraser. Ta izvedba sama po sebi dovoljan je razlog da sjedneš pred ekran, čak i kad se scenarij ponekad zaljulja, a Aronofsky mjestimice prejako pritisne papučicu boli. Kit nije film koji ćeš rado gledati svaki mjesec, ali jest onaj kojeg ćeš se sjećati i za nekoliko godina. Pripremi maramice i ne planiraj nakon njega ništa veselo. Od mene snažna preporuka, uz malo upozorenje: ovaj film ne štedi.