Plaćenici recenzija: Stallone je okupio staru ekipu i nije štedio na eksplozivu
Neke filmove ne gledamo zbog scenarija, nego zbog plakata, a Plaćenici su upravo takav film. Sylvester Stallone je 2010. okupio ekipu velikih staraca akcijskog filma i nekoliko mlađih tvrdih momaka, a onda ih poslao na južnoameričkog diktatora. Rezultat je sirov, bučan, ponekad baš nespretan, ali ima nešto što mi nedostaje u današnjim uglačanim blockbusterima.
Nije pametan film i ne pokušava to biti, ali zbog nostalgije, kemije među glumcima i opipljivog razaranja i danas je savršen izbor za večer uz pivo.
Podaci o filmu
| Original | The Expendables |
|---|---|
| Premijera u Hrvatskoj | 19. 8. 2010. |
| Redatelj | Sylvester Stallone |
| Uloge | Sylvester Stallone, Jason Statham, 李连杰, Dolph Lundgren, Eric Roberts, Randy Couture |
| Žanr | Trileri, Pustolovni filmovi, Akcijski filmovi |
| Trajanje | 103 min |
| Zemlja | Američki filmovi, Bugarski filmovi, Njemački filmovi |
Gdje gledati Plaćenici?
| U pretplati |  Netflix |
|---|
Plaćenici, diktator, izdaja: o čemu se radi bez spojlera?
Postava je klasičan recept iz osamdesetih i film to ni na trenutak ne skriva. Skupinu plaćenika unajme da se ubace u jednu južnoameričku zemlju i riješe se njezina okrutnog diktatora. Kako to već biva u ovakvim pričama, zadatak je puno mutniji nego što izgleda na papiru: brzo se pokaže da ništa nije onako kako se čini, a ekipa se nađe zapletena u mrežu prijevara i izdaje.
Ulozi rastu: nevini životi su u opasnosti, nastavak misije djeluje nemoguće, a kao da to nije dovoljno, ispostavi se da ih je jedan od suboraca izdao. Više od toga ne otkrivam, a iskreno, nije ni potrebno. Radnja Plaćenika ne postoji da bi iznenadila, nego da posluži kao izgovor na koji se može nanizati sljedeći okršaj i sljedeća rasprava riješena šakom.
To nije kritika u lošem smislu. U ovakvim filmovima priča je poput dobre skele: nitko je ne gleda, ali bez nje bi se sve srušilo. Ovdje skela malo škripi, ali drži teret.
Popis prisutnih na akcijskom razrednom okupljanju
Najjače oružje filma nije strojnica, nego glumačka postava. Sylvester Stallone kao Barney Ross vodi ekipu, a nakon Rockyja i Ramba nikome ne treba objašnjavati kako nosi ulogu umornog vođe punog ožiljaka. Uz njega Jason Statham kao Lee Christmas donosi onu opuštenu, sarkastičnu energiju koju od njega očekujemo još od Transportera, i po meni je on najzabavnija pojava u filmu.
Jet Li glumi Yin Yanga i iako šale na račun njegove visine zna postati naporne, kad se napokon smije potući, jasno je zašto je legenda. Dolph Lundgren kao Gunner Jensen pravo je veselje: on i Stallone zajedno na platnu znače nešto cijeloj generaciji još od Rockyja IV, a Lundgren dobiva iznenađujuće nepredvidljiv, pomalo luđački lik.
Dobro dođu i manje holivudska imena. Randy Couture kao Toll Road i Steve Austin kao Paine iz svijeta borilačkih sportova i hrvanja donose uvjerljivu fizičku prisutnost, koja u ovom žanru vrijedi više od tuceta dobro napisanih dijaloga. Na strani negativaca Eric Roberts kao James Monroe glumi s ljigavom elegancijom, a David Zayas kao general Garza utjelovljuje diktatora.
- Najbolji par: Stallone i Statham, između kojih stvarno funkcionira staro suboračko suučesništvo.
- Najveće iznenađenje: Lundgren, kojem je očito gušt malo glumiti ludu.
- Neiskorišten: Jet Li, koji je zaslužio više prostora.
Stallone iza kamere: čekić, a ne skalpel
Film je režirao sam Sylvester Stallone i to se vidi u svakom kadru. Nije suptilan redatelj i ne želi to biti. Zanimaju ga umorna muška tijela, stare ozljede, prijateljstvo i odanost, a ti tiši trenuci znaju biti iznenađujuće iskreni. Ima nečeg dirljivog u tome kako ekipa ostarjelih akcijskih junaka sjedne u zadimljeni lokal i priča o tome što su sve izgubili kroz godine.
Akcijske scene su, s druge strane, neujednačene. Kad Stallone pusti kameru da mirno promatra razaranje, eksplozije i rušenje postaju fizički opipljivi, a to je i 2010. bilo osvježenje uz sve one računalne vizualne orgije. Drugi put pak zbog brze montaže i trese kamere iz borbi prsa o prsa jedva što vidimo, što je kod Jet Lija i glumaca s borilačkom prošlošću pravi grijeh. Ako netko ima takvu kulturu pokreta, to treba pokazati, a ne isjeckati.
Trajanje od 103 minute filmu ide u prilog. Ne razvlači se, ne želi biti trosatni ep: uđe, digne se u zrak i ode. Danas, kad svaki drugi akcijski film traje dva i pol sata, to posebno cijenim.
Što funkcionira: snaga nostalgije i opipljivo razaranje
Najveća vrlina Plaćenika je što točno znaju što nude. Ovo je ljubavno pismo tvrdim, jednostavnim akcijskim filmovima osamdesetih, kad je jedan čovjek s mitraljezom sredio cijelu vojsku i nitko nije pitao odakle mu toliko streljiva. Film se tome ne ruga, ne namiguje previše gledatelju, nego svoj žanr shvaća ozbiljno i zato funkcionira.
Za finale je Stallone očito sav preostali budžet potrošio na eksploziv i to se vidi. Film bi htio biti istovremeno triler, avantura i akcija, ali u zadnjoj trećini akcija jasno pobjeđuje i tako i treba biti. Rukavac s izdajom daje srednjem dijelu nešto napetosti, iako preokret nikome neće raznijeti mozak.
I humor uglavnom pogađa. Međusobno bockanje članova ekipe i muško zadirkivanje zvuče kao u vojarni, a Stathamova suhoća odlično kontrira Stalloneovoj melankoliji.
Gdje zapinje zatvarač: slabe točke
Bilo bi pogrešno praviti se da je ovo besprijekoran žanrovski klasik. Scenarij je tanak, dio dijaloga zvuči kao da ga je četrnaestogodišnjak napisao na zadnjoj stranici bilježnice, a ženski likovi su praktički scenografija. Negativci su jednodimenzionalni i iako Eric Roberts očito uživa u ulozi, ne dobiva baš zanimljiv materijal.
Mnogi članovi ekipe više su posjetnice nego likovi. Couture i Austin fizički impresioniraju, ali o njima ne saznamo puno, a film ponekad zaboravi da u filmu o ekipi svaki član treba dobiti svoj trenutak. Borbe prsa o prsa snimane drhtavom kamerom, kao što sam već napisao, rasipaju upravo onaj fizički talent zbog kojeg je ova družina uopće i okupljena.
Film je krvav i brutalan, smrti ne uljepšava. Tko ne podnosi takvu sirovost, brzo će mu biti dosta.
Kako je ostario do 2026.?
Zanimljivo ga je danas ponovno pogledati, godinama nakon što je u hrvatska kina stigao 19. kolovoza 2010. Tada su mnogi odmahnuli rukom, kao na projekt kojim ostarjele zvijezde pune mirovinski fond. Danas, kad se akcijski film uglavnom odvija ispred digitalne pozadine, a junaci rade više supermoćima nego mišićima, sirovost Plaćenika gotovo je sazrela u vrlinu. Vidi se znoj, osjeća se težina, i to je važno.
S vremenom nije postao remek djelo, ali jest postao simpatična, glasna i iskrena relikvija koja daje točno ono što obećava. A to je u današnjoj filmskoj ponudi već samo po sebi rijetkost.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji su odrasli na Rambu, Rockyju i tvrdim akcijskim filmovima osamdesetih, te svima koji žele večer s isključenim mozgom i puno eksplozija u društvu prijatelja.
- Radije preskoči ako: Tko traži složenu radnju, duboke likove ili profinjene dijaloge, bit će razočaran, kao i svatko kome smeta sirovo, krvavo nasilje.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Rambo (2008), Commando (1985), Predator (1987), The Transporter (2002), Lethal Weapon (1987)
Česta pitanja
Kada su Plaćenici izašli u Hrvatskoj?
Film je u hrvatska kina stigao 19. kolovoza 2010.
O čemu govore Plaćenici?
Skupinu plaćenika unajme da se ubace u južnoameričku zemlju i riješe se okrutnog diktatora, no tijekom misije upadnu u mrežu prijevara i izdaje, a ispostavi se da ih je jedan od suboraca izdao.
Koliko traju Plaćenici?
Film traje 103 minute.
Je li film prikladan za djecu?
Nije. Zbog brutalnog i krvavog nasilja film je namijenjen odraslijoj publici i ne preporučuje se gledati s djecom.
Tko je režirao Plaćenike?
Film je režirao Sylvester Stallone, koji ujedno glumi i Barneyja Rossa, vođu ekipe.
Tko glumi u Plaćenicima?
Sylvester Stallone, Jason Statham, Jet Li, Dolph Lundgren, Eric Roberts, Randy Couture, Steve Austin i David Zayas.
Isplati li se i danas iskopati ovaj sanduk sa streljivom?
Da, ako znaš na što sjedaš. Plaćenici ti neće dati nove poglede na život, neće postati tvoj omiljeni film s kritičarskih lista, a kroz scenarij se vidi svjetlo. No rijedak je akcijski film koji ovoliko od srca voli vlastiti žanr. Stallone je pozvao ekipu, dao im oružje i diktatora i pustio ih da rade ono što najbolje znaju. Za subotnju večer uz pizzu i prijatelje i danas ga mirne duše preporučujem, samo razmišljanje ostavi u predsoblju.