Clayface, najava i recenzija unaprijed: holivudska zvijezda koja se topi u čudovište
Rijetko se dogodi da je u sinopsisu filma o čudovištu najstrašnija riječ ljubav. Clayface priča o raspadu holivudske zvijezde koja nakon tajanstvenih eksperimenata postaje osvetoljubivo stvorenje, i meni je takva postavka odmah upalila sva svjetla za uzbunu, i to u najboljem smislu. Dvadeset drugog listopada saznat ćemo donosi li James Watkins doista horor tijela i duše ili samo još jedno gumeno čudovište.
Na papiru jedan od najhrabrijih horora ove jeseni, koji će vam, sudeći po redateljevoj prošlosti, više okrenuti želudac nego zaplašiti oči.
Podaci o filmu
| Premijera u Hrvatskoj | 22. 10. 2026. |
|---|---|
| Redatelj | James Watkins |
| Uloge | Max Minghella, Naomi Ackie, Eddie Marsan, Tom Rhys Harries, David Dencik, Francesca Corney |
| Žanr | Horor filmovi |
| Zemlja | Američki filmovi |
O čemu je riječ? Zvijezda koja doslovno gubi lice
Službeni opis ne troši riječi, i to mi se čini dobrim znakom. Imamo nekoga tko je nekoć bio sjajna holivudska zvijezda, a sada postaje osvetoljubivo čudovište. Glavni lik gubi samoga sebe, iz njega nestaje čovjek, a najokrutnije od svega je to što u njemu blijedi osjećaj do kojeg mu je najviše stalo: ljubav. Sve to pokreću tajanstveni znanstveni eksperimenti koji ga bacaju u jeziv, mračan svijet.
To su činjenice i ne želim ih napuhavati. Ali ono što se može iščitati iz tih nekoliko rečenica jako me intrigira: ovo nije klasična shema "dolazi čudovište, bježimo". Ovdje je čudovište sam glavni junak, a horor kreće iznutra. Pitanje nije tko će poginuti, nego koliko će ostati od nekoga tko postupno zaboravlja zašto je uopće ikad volio.
Glina kao motiv genijalno je jednostavna: dade se oblikovati, gnječiti, pretvoriti u bilo što, i baš zato nema vlastiti oblik. Teško je smisliti precizniju metaforu za Hollywood. Naslov će mnoge podsjetiti na Batmanova protivnika iz DC-jevih stripova, ali prema opisu ovaj film prije svega želi funkcionirati kao horor i kao tragedija jednog čovjeka, a ne kao superjunačka makljaža.
James Watkins, majstor neugodnih minuta
Ako mene pitate, najjači argument u korist filma je ime redatelja. James Watkins je autor koji ne plaši, nego guši. Eden Lake mi je i danas jedan od najokrutnijih britanskih trilera koje sam gledao, film nakon kojeg vam danima ostaje gorak okus u ustima. Žena u crnom bila je klasična priča o duhovima, puna zadržanog daha i staromodne atmosfere, a američkom verzijom filma Speak No Evil pokazao je da izvrsno barata i tankom granicom između društvene neugode i otvorenog nasilja.
Ono što im je zajedničko: Watkinsa zanima što se događa s čovjekom kad s njega otpadne civilizirani lak. Upravo je to i sirovina filma Clayface. Zvijezda koja je dotad živjela od površine, od slike, od svog lica, i sada upravo to gubi. Teško je zamisliti bolji spoj redatelja i teme.
Jedno ipak ne znamo: koliko se Watkins snalazi u većem, na efektima utemeljenom hororu. Dosad mu je jača strana bio suzdržan, prizeman strah. Ako to uspije prenijeti u film o preobrazbi u čudovište, bit će to pun pogodak. Ako efekti preuzmu glavnu riječ, moglo bi se izgubiti upravo ono u čemu je najbolji.
Glumačka postava bez slabe karike
Popis glumaca nije parada superzvijezda s plakata, nego niz pouzdanih glumaca s karakterom, i mislim da je to svjesna odluka.
- Max Minghella mogao bi vam biti poznat iz Sluškinjine priče, gdje je donio upravo onu vrstu unutarnje borbe koja ovakvoj priči treba.
- Naomi Ackie jedan je od najuzbudljivijih uspona posljednjih godina; nakon filmova Mickey 17 i Blink Twice teško je naći bolji izbor za ulogu koja hororu mora dati emocionalnu težinu.
- Eddie Marsan glumac je koji i u pet minuta ostavi trag. Ako netko u filmu mora isijavati moralno sumnjivu, odmjerenu prijetnju, on je instinktivno dobar izbor, iako još ne znamo koga ovdje glumi.
- Uz njih ekipu upotpunjuju Tom Rhys Harries, David Dencik, Francesca Corney, Wil Coban i Jake Curran.
Tko koga tumači, opis ne otkriva, pa ni ja neću nagađati. Sigurno je da su svi u ovoj ekipi sposobni raditi suzdržano, sitnim gestama, a u filmu u kojem je bit polagani nestanak čovjeka to vrijedi zlata.
Zašto bi mogao biti odličan
Body horor posljednjih godina doživljava renesansu, i to nije slučajno. Naše je tijelo danas pod stalnim nadzorom: filteri, zahvati, jurnjava za mladošću. Film o fizičkom i psihičkom raspadanju holivudske zvijezde zabada upravo u taj živac. Supstanca je pokazala da publika voli takvo okrutno iskreno, groteskno ogledalo.
Druga jaka točka je ljubav. Rijetko za neki horor napišem da ga čekam zbog romantičnog rukavca, ali ovdje bi to mogao biti ključ. Najveći užas nije kad netko postane čudovište, nego kad pritom zna što gubi. Ako Watkins zadrži tu svjesnost, film neće biti samo strašan nego i bolan, a najbolji horori uvijek pomalo bole.
Tu je i nada u praktične efekte. Glinasto stvorenje koje se neprestano oblikuje praktički moli za ručno izrađene, opipljive trikove. Ako film krene tim smjerom, ljubiteljima žanra bit će to blagdan.
Gdje bi mogao posrnuti
Sad slijedi kvarenje veselja. Izraz "tajanstveni znanstveni eksperimenti" mač je s dvije oštrice. Iz njega može nastati napeta, klaustrofobična priča, ali i hrpa objašnjavanja iz usta likova u laboratorijskim kutama, što ubija misterij. Ovakvi filmovi često padnu upravo tamo gdje sve žele objasniti.
Drugi rizik je motiv osvete. "Osvetoljubivo čudovište" lako se može prevaliti u običan slasher o obračunu, u kojem tragični junak postaje puki stroj za ubijanje, a film zaboravi zašto smo uopće počeli navijati za njega. Ako se treći čin svede na redom odrađene žrtve, bila bi to šteta za ovakvu polaznu ideju.
Na kraju, naslov. Tko u imenu čuje stripovskog negativca, lako bi mogao očekivati posve drugačiji film od onoga koji će dobiti. Moj savjet: uđite u kino spremni na horor, a ne na superjunačku akciju, i nećete se razočarati.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Za one koji vole body horor s psihološkom dubinom, polako građenu, tjeskobnu atmosferu, i kojima su se i od ranijih filmova Jamesa Watkinsa naježile ruke.
- Radije preskoči ako: Za one koji očekuju laganu jezu temeljenu na naglim skokovima ili brzu stripovsku akciju, kao i za one koji ne podnose groteskne tjelesne preobrazbe.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Muha (1986), Supstanca (2024), Videodrome (1983), Eden Lake (2008), Joker (2019)
Česta pitanja
Kada Clayface stiže u kina u Hrvatskoj?
Premijera u Hrvatskoj je 22. listopada 2026.
O čemu je film Clayface?
O bivšoj holivudskoj zvijezdi koja nakon tajanstvenih znanstvenih eksperimenata postaje osvetoljubivo čudovište, pritom postupno gubeći samu sebe i osjećaj ljubavi.
Tko je režirao Clayface?
Film je režirao James Watkins.
Tko glumi u filmu Clayface?
U filmu glume Max Minghella, Naomi Ackie, Eddie Marsan, Tom Rhys Harries, David Dencik, Francesca Corney, Wil Coban i Jake Curran.
Isplati li se rezervirati kartu za 22. listopada?
Mislim da da, i to itekako. Clayface počiva na ideji iz koje će nastati ili jedan od najupečatljivijih horora godine ili pristojan, ali zaboravljiv film o čudovištu; srednji put ovdje je teško zamisliti. Sudeći po dosadašnjoj karijeri redatelja i kvaliteti glumačke postave, ja se kladim na prvo. Ako volite kad vam horor ne iskače iz mračnih kutova, nego vam se polako uvlači pod kožu, ovaj film nemojte propustiti. Moja očekivana ocjena: čvrstih 8 od 10, uz uvjet da i treći čin izdrži ulog.