Club Kid recenzija unaprijed: tulum Jordana Firstmana u zoru završava očinstvom
Postoji onaj trenutak u pet ujutro kad se u klubu upale svjetla i svi odjednom vide u kakvom su stanju. Club Kid očito želi biti film baš o tom paljenju svjetla, samo što ovdje tulum ne prekida svjetlo, nego desetogodišnji dječak. Film Jordana Firstmana na papiru je jedan od najzanimljivijih rizika sezone, i jako me zanima hoće li iz njega izaći mali dragulj koji te stisne za srce.
Poznata polazišna ideja, ali u rukama ovako osobnog autora mogla bi postati iznenađenje godine, ako iza komedije zaista bude i boli.
Podaci o filmu
| Redatelj | Jordan Firstman |
|---|---|
| Uloge | Jordan Firstman, Cara Delevingne |
| Žanr | Filmske drame, Komedije |
| Trajanje | 122 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
O čemu govori Club Kid, bez spojlera?
Glavni lik je Peter Green, jedno od ključnih imena njujorške klupske scene, čiji je život jedan beskrajni party. Do izlaska sunca obilazi sve luđe tulume, a sve što miriše na odraslost, mjeru ili odgovornost uredno prebacuje na druge. Najviše na Sophie, svoju poslovnu partnericu, koja je prema opisu već dovoljno razočarana da osjetimo kako ni taj odnos neće izdržati zauvijek.
Onda dolazi preokret koji pokreće cijeli film: ispostavi se da Peter ima desetogodišnjeg sina Arla, plod napola zaboravljene avanture. Kad dječakova majka iznenada umre, Arlo ravno upada u Peterov neobuzdani život. To je sve što znamo, i sasvim je dovoljno da si čovjek zamisli scene: klinac u stanu u kojem je u hladnjaku vjerojatno više kockica leda nego hrane.
Jezgra priče je dakle klasična: čovjek koji ne želi odrasti i dijete koje ga tjera da se suoči sa sobom. Što će iz toga ispasti, odlučit će film, a ja preko onoga što znamo neću ništa izmišljati.
Jordan Firstman: tko režira, taj i glumi
Najuzbudljivije u cijelom projektu je to što Jordan Firstman film ne samo režira, nego i sam igra glavnu ulogu. To je uvijek mač s dvije oštrice. Kad uspije, nastane osobno djelo iznutra, koje nitko drugi ne bi mogao snimiti. Kad ne uspije, dobijemo projekt taštine u kojem je kamera previše zaljubljena u svog glavnog junaka.
Firstmanovo ime veže se uz duhovite, samoironične i pomalo iritantno iskrene likove, a upravo to treba ovakvom karakteru. Peter Green ne smije biti simpatičan od prve minute. Moramo ga malo mrziti da bismo ga imali odakle zavoljeti. Ako se Firstman usudi napraviti lik koji je stvarno sebičan i komotan, a ne samo slatko rastresen, dobio je bitku.
Rizik je više na redateljskoj strani: 122 minute nije malo, a kod autora koji stoji i ispred i iza kamere lako se dogodi da u montaži nitko ne kaže: ova scena nam ne treba.
Cara Delevingne kao trijezna točka?
Na popisu glumaca drugi veliki adut je Cara Delevingne. Njezinu ulogu ne bih sa sigurnošću imenovao, ali u priči je Sophie, razočarana poslovna partnerica, lik koji uz Petera predstavlja trijeznost. Kakvu god ulogu dobila, Delevingne ima karizmu koja se prirodno uklapa u noćni svijet, pa casting u tom smislu djeluje kao pun pogodak.
Ono što me stvarno zanima jest hoće li film sporednim likovima dati dovoljno prostora. Ovakve priče često upadnu u zamku da su svi ostali samo ogledalo junakova razvoja. I razočarana partnerica i dječak u žalovanju zaslužuju vlastiti život na platnu, a ne da budu tek rekviziti za Peterovo iskupljenje.
Što bi moglo jako dobro funkcionirati?
- Ambijent: njujorški klupski svijet na filmu je gotovo uvijek zahvalan teren. Svjetla, glazba, lica, taksiji u zoru. Ako ga film pokaže senzualno i uvjerljivo, već zbog toga vrijedi otići u kino.
- Kontrast: desetogodišnjak usred tuluma istodobno je smiješan i dirljiv. Iz te dvojnosti mogu nastati jako snažne scene.
- Tuga: Arlova majka umire, i to ne smije biti samo izgovor za pokretanje radnje. Ako film ozbiljno shvati dječakov gubitak, ispod komedije će zaista biti težine.
- Glazba: zvučna podloga klupskog filma pola je uspjeha. Tu sam dao najvišu očekivanu ocjenu, jer to je teško zabrljati.
Gdje bi tulum mogao krenuti po zlu?
Iskreno, postava nije nova. Neodgovorni odrasli kojem odjednom dijete padne u krilo, pa na kraju obojica postanu bolji ljudi: tu dramaturgiju znamo napamet. Uspjeh filma Club Kid ovisi o tome hoće li pronaći vlastiti glas ili će se zadovoljiti provjerenim obrascima.
Druga opasnost je ton. Film je označen i kao drama i kao komedija, a pronaći tu ravnotežu jedna je od najtežih stvari. Previše šala i tuga zvuči lažno. Previše drame i klupska lakoća nestaje. Nadam se da film neće uljepšavati tulumarski život, jer bi to bila najveća pogreška.
Na kraju trajanje: 122 minute za ovako intimnu priču hrabar je potez. Nadam se da će svaka minuta biti opravdana.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole osobne, gorko slatke indie komedije i koje zanima vrlo osoban svijet redatelja koji je ujedno i glavni glumac. Ljubiteljima njujorškog noćnog života film je obavezan.
- Radije preskoči ako: Onima koji planiraju obiteljski odlazak u kino, jer ovo nije film za djecu. A tko je umoran od priča o junaku koji ne želi odrasti, vjerojatno će ga smatrati previše poznatim.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Big Daddy (1999), About a Boy (2002), Kramer vs. Kramer (1979), C'mon C'mon (2021)
Česta pitanja
O čemu govori Club Kid?
Peter Green, jedno od ključnih imena njujorške klupske scene, saznaje da ima desetogodišnjeg sina Arla. Kad dječakova majka iznenada umre, Arlo upada u Peterov neobuzdani život.
Koliko traje Club Kid?
Film traje 122 minute.
Tko je režirao Club Kid i tko glumi u njemu?
Film je režirao Jordan Firstman, koji igra i glavnu ulogu. Uz njega glumi Cara Delevingne.
Kojeg je žanra Club Kid?
Riječ je o američkoj drami i komediji, pa valja očekivati gorko slatku priču.
Vrijedi li večer provesti uz Club Kid?
Ima neke lijepe ironije u filmu o čovjeku čiji tulum nikad ne završava, a koji bi mogao završiti baš onda kad se svjetla upale. Ne tvrdim da će ovo biti najveći film koji ćemo ove godine vidjeti, ali Club Kid je na papiru upravo onakav riskantan, osoban naslov kakvih u kinima zadnje vrijeme ima premalo. Dvostruka uloga Jordana Firstmana i prisutnost Care Delevingne dovoljan su razlog da ga pratimo.
Moja očekivana ocjena je oprezno optimistična: ako film ozbiljno shvati Arlovu tugu i ne poštedi Peterovu sebičnost, mogao bi ispasti lijep, bolno smiješan mali film. Ako pak kuha samo po provjerenom receptu, ostat će ugodna, ali brzo zaboravljena večer. Ja ću u svakom slučaju biti tamo i jako navijam da trenutak paljenja svjetla stvarno udari.