Drakula: Vječna ljubav, recenzija: krvlju ispisano ljubavno pismo Luca Bessona koje se ponekad zaplete u vlastite svečane svijeće
Drakulu smo iz groba iskopali toliko puta da bi uskoro mogao dobiti vlastito parkirno mjesto ispred groblja. Luc Besson ipak je zaključio da o grofovu srcu još ima što za reći, i to ne o onom dijelu koji se probada kolcem. Rezultat je glasan, romantičan horor od 129 minuta, istodobno prekrasan, pretjeran i mjestimice iznenađujuće dirljiv.
Bessonov Drakula više je gotička ljubavna balada nego horor koji vas želi preplašiti, a zbog Caleba Landryja Jonesa i Christopha Waltza itekako se isplati ući u dvorac, čak i ako se film ponekad predugo divi samome sebi.
Podaci o filmu
| Original | Dracula |
|---|---|
| Premijera u Hrvatskoj | 21. 8. 2025. |
| Redatelj | Luc Besson |
| Uloge | Caleb Landry Jones, Christoph Waltz, Zoë Bleu, Guillaume De Tonquedec, Matilda De Angelis |
| Žanr | Horor filmovi |
| Trajanje | 129 min |
| Zemlja | Francuski filmovi |
O čemu je riječ, bez previše otkrivanja?
Polazište je klasik Brama Stokera, no Besson ne kreće iz dobro poznate londonske magle. Priča počinje u 15. stoljeću, s princem koji gubi suprugu i u svojoj tuzi čini ono na što bi se rijetki usudili: odriče se Boga. To ima svoju cijenu u obliku vječnog prokletstva, i tako se rađa Drakula.
Od tog trenutka film prati lutanje koje se proteže kroz stoljeća. Krvožedni nemrtvi prkosi sudbini i smrti, a pokreće ga samo jedno: želja da ponovno pronađe izgubljenu ljubav. Upravo ta motivacija drži cijeli film na okupu i zbog nje je ovaj Drakula prije tragični ljubavnik nego obično čudovište. Na suprotnoj strani stoji svećenik koji prepoznaje što on zapravo jest i odluči ga uništiti.
Više ne bih otkrivao. Tko poznaje drakulovsku tradiciju, naslutit će pravila igre, ali naglasci su ovdje postavljeni drukčije nego u klasičnom lovu na vampire.
Caleb Landry Jones, grof koji ima i srce
Caleb Landry Jones jedan je od onih glumaca od kojih nikad ne znate što ćete dobiti, i baš zato je zanimljiv. Zna odigrati upadljivo čudne likove pune nervozne energije, a Besson je s njim već surađivao na filmu DogMan, gdje se pokazalo da mu redatelj može povjeriti težinu cijelog filma.
Isto se događa i ovdje. Njegov Drakula nije onaj hladni, aristokratski grabežljivac kakvog od Béle Lugosija očekujemo po navici. Prije je to ranjeno, opsjednuto, gotovo djetinjasto očajno biće čija čudovišnost izrasta iz tuge. Ima trenutaka kad je ta gluma sklona pretjerivanju malo previše, ali u najboljim scenama doslovno vas pomete. Čak i ako netko ne zavoli film u cjelini, mislim da će rijetki odmahnuti rukom na Jonesovu izvedbu.
Christoph Waltz i svećenik koji se ne boji
Ime Christopha Waltza samo po sebi nešto jamči: da će svaka njegova rečenica zvučati kao da pomalo uživa u opasnosti. Još od Prokletnika i Djanga Unchained znamo da su mu odmjereni, intelektualni likovi koji puno govore prirodni teren, a svećenik u Drakuli djeluje upravo kao takva uloga.
Najbolja dinamika filma proizlazi iz njihova para. Jones gori, Waltz hladno promatra, a napetost između njih stvara onu vrstu drame koju ni najraskošnije scene ne mogu nadomjestiti. U sporednim ulogama svijet filma popunjavaju Zoë Bleu, Guillaume De Tonquedec i Matilda De Angelis, i premda im pripada manje vremena, nitko od njih ne strši kao uljez.
Luc Besson, koji se nikad nije sramio velikih gesta
Bessonova filmografija nalik je vožnji na toboganu: uz vrhunce poput Leona, Petog elementa i Nikite stoje i izleti koje je bolje zaboraviti. Zajedničko im je to što francuski redatelj nikad ne snima suzdržano. Ako može šarenije, glasnije i emotivnije, on će tako i napraviti.
Drakula je gotička inačica tog stila. Scenografija, kostimi i svjetlo služe tome da gledatelj osjeti kako gleda legendu koja traje stoljećima. No 129 minuta trajanja itekako se osjeti: ima dijelova u kojima film postaje više izložba nego pripovijedanje. U žanru romantičnog horora to nije rijedak grijeh, ali ovdje bi se mjestimice zaista dalo rezati.
Za pohvalu je ipak to što Besson ne pokušava kopirati Coppolinu verziju iz 1992., iako bi se usporedba zbog ljubavnog motiva sama nametnula. Priču pripovijeda vlastitim glasom, a taj je ton, svidio se vama ili ne, prepoznatljiv.
Strašno ili ipak lijepo? Gdje film zapinje
Najvažnije pitanje koje se uz ovaj film vrijedi postaviti glasi: što očekujete od horora? Tko želi nagle trzaje, kandže koje izranjaju iz mračnih kutova i neprestanu napetost, vjerojatno će ostati razočaran. Ovaj Drakula puno je više melankoličan nego zastrašujući. Krvi i mraka ima napretek, ali naglasak je na boli i čežnji, a ne na šoku.
Slabije točke:
- Ritam: srednji dio usporava, a zbog priče koja se proteže kroz stoljeća film ponekad djeluje epizodno.
- Pretjerivanje: Besson katkad toliko vjeruje u vlastiti patos da drama sklizne u kič.
- Poznata osnova: Stokerova priča toliko je izlizana da gledatelj, unatoč novom kutu gledanja, kod mnogih obrata unaprijed zna kamo sve ide.
S druge strane, u najboljim trenucima djeluje upravo hrabrost da film bude romantičan. Danas, kad je horor uglavnom ciničan, ovako iskreno strastven film o vampiru djeluje gotovo osvježavajuće.
Kako se uklapa u dugi niz vampirskih filmova?
Drakula je jedan od najčešće adaptiranih književnih likova i svako je razdoblje snimilo svoju verziju. Murnauov Nosferatu gradio je na sjenama, Coppola je naglasak stavio na velikooperni romantizam, a nedavni Nosferatu Roberta Eggersa tražio je tjeskobnu tamu folklora. Besson se u tom nizu smješta negdje uz Coppolu: i njega zanima besmrtna ljubav, unutarnji život čudovišta.
To je istodobno vrlina i zamka. Vrlina, jer glavni junak s razrađenom, emotivnom motivacijom može biti puno upečatljiviji. Zamka, jer je usporedba neizbježna, a sjena Coppolina filma vrlo je duga. Bessonov Drakula neće postati kultniji od njega, ali to ni ne želi: ovo je osobna, uzavrela varijacija jednog francuskog redatelja na vječnu temu.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole gotički romantizam, raskošne kostimirane filmove i velike glumačke izvedbe te u Drakuli traže tragičnog junaka, a ne čudovište.
- Radije preskoči ako: Onima koji od horora očekuju gusto strašenje, zategnut ritam i suzdržan ton, ovih 129 minuta moglo bi biti predugo i previše svečano.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Bram Stoker's Dracula (1992), Nosferatu (2024), Intervju s vampirom (1994), Only Lovers Left Alive (2013), Crimson Peak (2015)
Česta pitanja
Kada je Drakula: Vječna ljubav stigao u hrvatska kina?
Film Luca Bessona u hrvatskim je kinima premijerno prikazan 21. kolovoza 2025.
O čemu govori Drakula Luca Bessona?
O princu iz 15. stoljeća koji se nakon smrti supruge odriče Boga, zbog čega ga pogađa vječno prokletstvo i postaje Drakula. Stoljećima traga za izgubljenom ljubavi, dok ga svećenik prepoznaje i želi uništiti.
Koliko traje Drakula: Vječna ljubav?
Film traje 129 minuta.
Je li film prikladan za djecu?
Film ima dosta krvi i mračnih prizora, pa nije namijenjen mlađoj djeci.
Tko glumi u filmu Drakula: Vječna ljubav?
Glavnu ulogu tumači Caleb Landry Jones, a uz njega glume Christoph Waltz, Zoë Bleu, Guillaume De Tonquedec i Matilda De Angelis.
Po kojoj je knjizi snimljen film?
Film je adaptacija klasičnog romana Drakula Brama Stokera.
Isplati li se pustiti Bessonova grofa u vlastiti dom?
Mislim da se isplati, ali treba znati na što sjedate. Ovo nije najstrašniji ni najzategnutiji film o vampiru koji možete pogledati. No strastven je, raskošan i u njemu su dva glumca koji, odmjeravajući snage, stvaraju sasvim posebne trenutke. Zbog opsjednutog, ranjenog grofa Caleba Landryja Jonesa i nepokolebljivog svećenika Christopha Waltza rado ću progutati razvučene scene i patos koji ponekad klizne u kič.
Ako vam se u kišnoj jesenskoj večeri gleda nešto mračno, a ipak romantično, ovo je odličan izbor. Ako pak od horora prije svega očekujete ubrzan puls, a ne slomljeno srce, radije bacite oko na Eggersova Nosferatua. Od mene dobiva čvrstu sedmicu: nije savršen, ali rijetko koji Drakula vam nakon odjavne špice ostavi u glavi njegovu ljubav, a ne samo očnjake.