Fences recenzija: Denzel Washington cijeli američki san zatvara u jedno dvorište
Rijetko sjednete pred film znajući da će se dva sata uglavnom razgovarati, a još rjeđe ustanete s osjećajem da vas je napetost cijelo vrijeme držala za grlo. Fences je upravo takav film. Denzel Washington, i kao redatelj i kao glavni glumac, sve je stavio na jednu kartu: na tekst i na svoje glumce. I ta je karta uglavnom dobitna.
Glumačka gozba u skučenom dvorištu: spora, brbljava i mjestimice kazališna, ali duet Washingtona i Viole Davis toliko je snažan da vrijedi svake minute.
Podaci o filmu
| Redatelj | Denzel Washington |
|---|---|
| Uloge | Denzel Washington, Viola Davis, Stephen McKinley Henderson, Jovan Adepo, Russell Hornsby, Mykelti Williamson |
| Žanr | Drame |
| Trajanje | 139 min |
| Zemlja | Američki filmovi, Kanadski filmovi |
Gdje gledati Fences?
| Za najam |  Google Play Movies Amazon Video |
|---|---|
| Za kupnju | Google Play MoviesAmazon Video |
Kamion za smeće, vikend uz gin i jedan nedosanjani san
Troy Maxson živi u Americi pedesetih godina, u jednoj crnačkoj četvrti Pittsburgha. Nekoć je igrao bejzbol u Crnačkoj ligi, a danas kruh zarađuje kao smetlar. Posao je jednoličan i iscrpljujući, troši mu i tijelo i dušu. Kad smjena završi, ostaju mu dvije stvari: supruga Rose i prijatelji s kojima u dvorištu ispred kuće vrti priče, šale i stare uvrede.
Troy i Rose pritom pokušavaju usmjeriti budućnost svojih dvojice sinova. Jedan želi biti glazbenik, drugi sanja o karijeri u američkom nogometu. To je polazište i više od toga ne želim otkrivati, jer snaga filma nije u zaokretima, nego u tome kako iz posve svakodnevne situacije polako, gotovo neprimjetno, izranja bilanca cijelog jednog života.
Ovo nije drama u kojoj stvari eksplodiraju iz scene u scenu. Više podsjeća na dugu obiteljsku večeru za kojom svi znaju da će netko prije ili kasnije izgovoriti ono što ne bi smio. I netko to doista izgovori.
Denzel Washington, glasni kralj
Denzela Washingtona svi znaju po karizmatičnim, samouvjerenim likovima, od korumpiranog policajca u Training Day do naslovne uloge u Malcolmu X. Troy Maxson na prvi pogled savršeno se uklapa u taj niz: bučan je, voli pričati, obožava vlastiti glas i svaki razgovor dobiva. No kako minute prolaze, postaje jasno da ta glasnoća nije snaga, nego oklop.
Washington ovdje radi nešto vrlo neugodno, i to mislim kao kompliment: ne želi da Troya volimo. Dopušta mu da bude naporan, nepravedan, da sinovima govori stvari zbog kojih bismo najradije upali u razgovor. A ipak u njemu vidimo čovjeka kojeg je svijet uvijek iznova ostavljao s druge strane ograde. Ta dvojnost drži kičmu filma i Washington je ni na trenutak ne ispušta.
Ako mu se nešto može zamjeriti, onda je to količina monologa. Troy puno priča i ima trenutaka kad se osjeti da glumac uživa u tekstu malo više nego što sceni treba.
Viola Davis, koja tiho odnese cijeli film
Ako je Troy oluja, Rose je kuća koja pod olujom ostaje stajati. Viola Davis jedna je od najboljih dramskih glumica koje je Hollywood dao posljednjih desetljeća, to znamo još od Doubt i The Help, ali ovdje izvodi nešto posve posebno. Rose je dugo gotovo lik u pozadini: kuha, šuti, smiješi se Troyevim pričama i smiruje ga kad treba.
A onda dođe trenutak kad progovori i od tada je teško disati. Neću reći kada ni zašto, ali tko je gledao film, zna o kojoj sceni govorim. Na licu Viole Davis vidi se sve što je Rose godinama gutala, a upravo zbog takve glume čovjek uopće ide u kino.
Iskreno: kad bih smio navesti samo jedan razlog zašto pogledati Fences, to bi bila Viola Davis.
Sporedni likovi koji nisu samo kulisa
Bilo bi lako sve izgraditi na dvoje glavnih glumaca, ali i ekipa oko njih iznimno je jaka. Stephen McKinley Henderson kao Jim Bono, Troyev najbolji prijatelj, jedna je od najtoplijih pojava u filmu: on se smije šalama, ali vidi i ono što Troy ne želi vidjeti.
Jovan Adepo kao Cory, mlađi sin, dobiva najtežu zadaću: mora se suprotstaviti ocu, a pritom se na njemu vidi koliko žudi za njegovim priznanjem. Russell Hornsby kao Lyons, stariji sin koji želi glazbenu karijeru, odlično utjelovljuje lik koji u očevoj sjeni pokušava izgraditi vlastiti život.
Posebno treba spomenuti Mykeltija Williamsona, koji glumi Gabriela Maxsona, Troyeva brata. Njegov lik u početku djeluje čudno i rascjepkano, ali svaka njegova pojava mijenja atmosferu i nosi jednu od najbolnijih niti filma. Saniyya Sidney kao Raynell pojavljuje se u manjoj, ali upečatljivoj ulozi.
Jedno dvorište, jedna kuća, jedna ograda: gdje režija posrne
Sad dolazi manje oduševljeni dio. Denzel Washington kao redatelj očito je želio poštovati glumce i tekst, i to je ispravna odluka. Problem je što ona ima svoju cijenu: Fences se često doima više kao snimljena kazališna predstava nego kao film. Prostori su skučeni, scene duge, a kamera često samo promatra, umjesto da pripovijeda.
U nekim trenucima to filmu itekako koristi, jer gledatelja praktički zaključa u to dvorište zajedno s Troyevom obitelji i od napetosti nema kamo pobjeći. Drugi put se pak trajanje od 139 minuta osjeti, ponajviše u srednjoj trećini, gdje razgovori kruže u ponavljajućim krugovima.
- Što funkcionira: vođenje glumaca, ritam dijaloga i malobrojne, ali precizno tempirane emotivne eksplozije.
- Što manje funkcionira: manjak vizualne mašte, mjestimice razvučen tempo i poneki monolog koji traje predugo.
Slika dakle nije adut filma. Atmosfera Pittsburgha pedesetih više izvire iz odjeće, pokreta i govora likova nego iz kadrova.
Očevi, sinovi i ograde koje gradimo
Naslov nije slučajan. Film na svim razinama govori o ogradama: o onoj koju je društvo podiglo oko Troya, o onoj koju on sam podiže oko svoje obitelji i o onoj koju njegovi sinovi pokušavaju preskočiti. Jedna od najzanimljivijih misli filma jest da se rane nasljeđuju. Troy, koji je u životu toliko puta udario u zid, isti taj zid podiže pred vlastitim sinom, a možda toga nije ni svjestan.
Zato Fences nije samo drama o jednom razdoblju, nego itekako suvremen film. Svatko tko je imao kompliciran odnos s ocem, ili tko je kao roditelj shvatio da radi upravo ono što je nekoć mrzio, prepoznat će se u nekoj sceni. I to će boljeti, u dobrom smislu.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole drame usmjerene na glumu i dijalog te se ne boje spore, ali duboke obiteljske priče. Za obožavatelje Denzela Washingtona i Viole Davis obavezno.
- Radije preskoči ako: Tko traži brzu radnju, raskošne prizore ili laganu večernju razonodu, vjerojatno će već na pola filma gledati na sat.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Moonlight (2016), The Help (2011), Doubt (2008), If Beale Street Could Talk (2018), A régi rend (2013)
Česta pitanja
O čemu govori film Fences?
O Troyu Maxsonu, bivšem igraču bejzbola iz Crnačke lige, koji pedesetih godina radi kao smetlar u Pittsburghu i sa suprugom Rose pokušava usmjeriti budućnost svojih dvojice sinova.
Koliko traje Fences?
Film traje 139 minuta.
Kada je izašao Fences?
Premijera filma bila je 16. prosinca 2016.
Tko je režirao Fences?
Film je režirao Denzel Washington, koji ujedno glumi i glavnog junaka, Troya Maxsona.
Tko glumi Rose Maxson u filmu Fences?
Rose Maxson glumi Viola Davis.
Koji je izvorni naslov filma?
Izvorni naslov filma je Fences, a riječ je o američko-kanadskoj koprodukciji.
Isplati li se preskočiti ovu ogradu?
Isplati se, ali znajte u što se upuštate. Fences ne zabavlja u klasičnom smislu riječi. Posjedne vas, zaključa vrata i dva sata tjera vas da slušate najbolnije razgovore jedne obitelji. Kao redatelj Washington je mogao biti hrabriji, a trajanje je moglo biti zbijenije. No kad Viola Davis i Denzel Washington stanu jedno nasuprot drugome u tom malom dvorištu, svaka sitna mana izblijedi. Ovo je film koji nećete pamtiti po slikama, nego po tome što ćete nakon njega malo drukčije razmišljati o vlastitom ocu. S moje strane snažna preporuka, uz čašu nečega i mirnu večer.