Planet majmuna recenzija: izokrenuti svijet Tima Burtona u kojem je čovjek plijen
Malo je remakeova koje toliko ljudi kudi, a opet ih iznova gleda. Tim Burton je 2001. u Planetu majmuna uzeo legendarnu znanstvenofantastičnu podlogu i od nje napravio nešto vrlo čudno, vizualno raskošno, ponekad nespretno, ali nikad dosadno. I nakon dvadeset pet godina pitanje je isto: genijalan promašaj ili podcijenjeni pustolovni film?
Vizualno i u majmunskim ulogama fascinantan, na ljudskoj strani nažalost prilično šupalj pustolovni film koji ga i danas spašava negativac Tima Rotha.
Podaci o filmu
| Original | Planet of the Apes |
|---|---|
| Premijera u Hrvatskoj | 18. 10. 2001. |
| Redatelj | Tim Burton |
| Uloge | Mark Wahlberg, Tim Roth, Helena Bonham Carter, Michael Clarke Duncan, Paul Giamatti, Estella Warren |
| Žanr | Trileri, Znanstvenofantastični filmovi, Akcijski filmovi, Pustolovni filmovi |
| Trajanje | 119 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Gdje gledati Planet majmuna?
| U pretplati |  Disney Plus |
|---|---|
| Za najam |  Google Play Movies |
| Za kupnju | Google Play Movies |
Svijet u kojem je čovjek lovina
Polazište je jednostavno i još uvijek djeluje. Astronaut, kapetan Leo Davidson, prinudno slijeće na nepoznati planet i gotovo odmah se nađe među ljudima koji bježe. Brzo postaje jasno da je ovdje uobičajeni poredak okrenut naglavačke: čovjek je niža vrsta, a moć je u rukama snažnih, vladajućih majmuna koji na našu vrstu organiziraju prave hajke.
Leov dolazak ne prolazi bez posljedica. On je izazov postojećem poretku i prvi korak prema revolucionarnoj promjeni. Više od toga ne treba znati unaprijed, jer snaga filma leži upravo u tome kako nam postupno slaže to izvrnuto društvo. Tko poznaje klasik iz 1968., zna da je u ovom svijetu najveće pitanje uvijek ono što je to mjesto zapravo. Burton se oslanja na istu znatiželju, samo u svom grotesknom, bajkovitom stilu.
Tim Burton u džungli: dobar spoj ili nesporazum?
Ime Tima Burtona 2001. bilo je jamstvo ekscentričnosti. Redatelj Batmana, Edwarda Škarorukog i Mars Attacks! oduvijek je bio majstor čudnih figura, odbačenih likova i stiliziranih svjetova, pa se na papiru činilo kao pun pogodak povjeriti mu planet kojim vladaju majmuni. I u nekom smislu to je i bio.
Prikaz majmunskog društva prepun je burtonovskih detalja: hijerarhija, ceremonijal, aristokratska oholost i doza crnog humora koja ponekad iznenađujuće dobro sjeda. Ipak, osjeća se da je riječ o golemoj studijskoj produkciji u kojoj se redatelj nije mogao opustiti kao u svojim manjim, osobnijim filmovima. Rezultat je film podvojene duše: jedna polovica je autorska fantazija, druga ljetni akcijski film, a te dvije polovice ne razgovaraju uvijek jedna s drugom.
Moje je mišljenje da je Burton najbolji tamo gdje se smije baviti majmunima. Kad se pažnja prebaci na ljude, film odjednom postaje sivlji i generičniji, kao da je kameru preuzeo neki drugi redatelj.
Majmuni pod reflektorima: glumačka postava
Kad bi postojao samo jedan razlog za gledanje ovog filma, bio bi to Thade u izvedbi Tima Rotha. Roth, za kojeg od Reservoir Dogs i Pulp Fiction znamo da sjajno igra nepredvidljive likove, ovdje stvara pravog, prijetećeg, gotovo životinjskog negativca. Svaki mu je pokret napet, svaka scena opasna. Pod maskom glumi više nego mnogi glumci golim licem.
Helena Bonham Carter kao Ari emotivno je središte filma. Nakon Kluba boraca ponovno je dobila neobičan lik i u figuru koja na prvi pogled izgleda samo kao majmun unosi iznenađujuće mnogo topline, znatiželje i inteligencije. Michael Clarke Duncan, nježni div iz Zelene milje, kao Attar pokazuje upravo suprotno: autoritet i vojničku tvrdoću. A Limbo Paula Giamattija najzabavniji je sporedni lik filma, figura upitnog morala kojoj je svaka rečenica pravi poklon.
Ekipu nadopunjuju Cary-Hiroyuki Tagawa (Krull) i David Warner (Sandar), dvojica veterana koji i u kratkom vremenu na ekranu daju scenama težinu.
A onda dolazi slaba točka. Mark Wahlberg kao kapetan Leo Davidson je korektan, ali ništa više. Nakon Boogie Nights znamo da ima talenta, no ovdje mu scenarij daje prilično jednodimenzionalnog akcijskog junaka s malo prilika da pokaže dubinu. Estella Warren kao Daena dobiva još manje: tu je, lijepa je, ali priča s njom ne radi gotovo ništa. Čudna situacija: ljudski likovi u filmu puno su manje ljudski od majmuna.
Što i danas oduševljava: maske, scenografija, atmosfera
I nakon dvadeset pet godina iznenađuje koliko dobro ovaj film izgleda. Majmuni su nastali uz pomoć praktičnih maski i šminke, a takva opipljiva, fizička prisutnost daje nešto što ni današnja digitalna rješenja ne mogu uvijek pružiti. Mimika glumaca prolazi kroz masku, govor tijela nevjerojatno je razrađen, majmuni skaču, režu, a pritom je savršeno uvjerljivo da upravo oni vladaju ovim svijetom.
Scenografija, kostimi i mračna, sparna atmosfera majmunskog grada, istodobno drevna i čudno civilizirana, izvrsni su. Burton je ovdje u svom elementu: svaki kadar pun je detalja i tekstura. Glazba i zvuk dobro prenose divljinu bubnjeva i plemenskih ritmova, što savršeno pristaje scenama hajke. U žanru na granici trilera, znanstvene fantastike, akcije i pustolovine takvo osjetilno bogatstvo mnogo znači.
Gdje posrće: scenarij i ritam
Trajanje od 119 minuta ne čini se dugim, a ipak film mjestimično zapinje. Prva polovica, dok Leo i mi gledatelji zajedno otkrivamo ovaj svijet, doista je uzbudljiva. Kasnije se radnja sve više seli prema spektakularnim okršajima, a filozofska dubina koja je original iz 1968. učinila klasikom često je prisutna tek kao kulisa.
Obećanje revolucionarne promjene, koje je pokretač priče, ne razvija se snagom kojoj sam se nadao. Malo je vremena da shvatimo što u ovom svijetu znači biti čovjek ili majmun. Dio dijaloga ispao je prilično nespretno. Ovaj film je više doživljaj nego misao, i tko traži društvenokritičku oštrinu originala, bit će razočaran.
O završetku neću pisati, ali otkrit ću toliko da se velik dio rasprava o filmu i danas vrti oko njega. Jedni ga obožavaju zbog hrabrosti, drugi pred njim ostaju zbunjeni. Pogledajte i odlučite sami.
U sjeni originala
Sudbina svakog remakea je usporedba, a Burtonovom filmu ona nije išla u prilog. Planet majmuna iz 1968. jedan je od kamena temeljaca znanstvene fantastike, s legendarnom ulogom Charltona Hestona i završetkom koji svi znaju. Burton zato nije ni pokušao napraviti ropsku kopiju: preoblikovao je likove, uveo vlastite i težište stavio na vizualni dojam i pustolovinu.
Gledano unatrag, ovaj je film čudan prijelazni komad u povijesti franšize. Nova trilogija pokrenuta 2011. odvela je priču u posve drugom smjeru, s mnogo ozbiljnijim, dramatičnijim tonom. Burtonova verzija tako stoji sama: nije ni nastavak ni početak, nego ekscentrična, šarena digresija koju upravo zato vrijedi promatrati zasebno.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole groteskni vizualni svijet Tima Burtona, praktične efekte s maskama i staromodnu, pustolovnu znanstvenu fantastiku. Za obožavatelje Tima Rotha obavezno.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje duboku društvenu kritiku klasika iz 1968. ili traži razrađene ljudske likove, bit će razočaran.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Planet majmuna (1968), Rise of the Planet of the Apes (2011), Dawn of the Planet of the Apes (2014), Mars Attacks! (1996), Pitch Black (2000)
Česta pitanja
O čemu govori Planet majmuna (2001)?
Astronaut, kapetan Leo Davidson, prinudno slijeće na planet kojim vladaju majmuni, a ljudi kao niža vrsta bježe pred hajkom. Leov dolazak mogao bi biti prvi korak prema revolucionarnoj promjeni.
Kada je Planet majmuna premijerno prikazan u Hrvatskoj?
Film je u hrvatska kina stigao 18. listopada 2001.
Koliko traje Planet majmuna?
Film traje 119 minuta.
Je li Planet majmuna prikladan za gledanje s djecom?
Za mlađu djecu nije, zbog napetih scena hajke i nasilnih okršaja. Starijoj djeci i tinejdžerima uglavnom neće stvarati problem.
Tko je režirao Planet majmuna iz 2001.?
Film je režirao Tim Burton.
Tko glumi Thadea u Planetu majmuna?
Thadea glumi Tim Roth, a uz njega se pojavljuju Mark Wahlberg, Helena Bonham Carter, Michael Clarke Duncan i Paul Giamatti.
Isplati li se danas ponovno sletjeti na planet majmuna?
Isplati, ali znajte u što se upuštate. Ovo nije jedan od velikih klasika znanstvene fantastike, nego spektakularan, čudan, pomalo neuravnotežen ljetni pustolovni film čiji su majmuni življi od ljudi. Zbog Tima Rotha, Helene Bonham Carter i Paula Giamattija, kao i zbog maski i scenografije koje i danas oduzimaju dah, vrijedi ga ponovno pogledati neke večeri. A ako ga nikad niste vidjeli, pogledajte ga za vikend zajedno s originalom iz 1968. i jamčim vam da ćete poslije imati o čemu raspravljati. Od mene 6 bodova od deset, a cijeli jedan bod ide samo Thadeovim izljevima bijesa.