Poplava recenzija: mačka, brod i svijet koji je potonuo
Rijetko se dogodi animirani film nakon kojeg svi izlaze iz kina tiše nego što su ušli. Poplava Gintsa Zilbalodisa upravo je takav film: priča o usamljenoj mački koja se na brodu mora snaći s potpuno drugim vrstama dok oko nje nestaje svijet kakav je poznavala. Malen film s velikim srcem, i baš zato tako snažno pogađa.
Poplava je hrabar, prekrasan i duboko ljudski film, iako nijedan njegov junak nije čovjek.
Podaci o filmu
| Original | Straume |
|---|---|
| Premijera u Hrvatskoj | 20. 2. 2025. |
| Redatelj | Gints Zilbalodis |
| Žanr | Pustolovni filmovi, Animirani filmovi, Obiteljski filmovi, Fantasy filmovi |
| Trajanje | 85 min |
| Zemlja | Latvijski filmovi, Belgijski filmovi, Francuski filmovi |
O čemu govori Poplava, bez spojlera?
Polazište je toliko jednostavno da zvuči gotovo kao bajka: velika poplava otjera usamljenu mačku iz njezina doma, a utočište pronalazi na jednom brodu. No nije sama. Na palubi se skrivaju i druge životinje, i da bi preživjele, sve moraju naučiti živjeti u svijetu koji se iz temelja promijenio. I to je to. Nema zamršene mitologije, nema glavnog negativca, nema deset sporednih rukavaca radnje.
Upravo je to najveća vrlina filma. Poplava ništa ne objašnjava, ona pokazuje. Svijet gledamo očima mačke, pa nam je istodobno zastrašujući i očaravajući, a film vjeruje da će gledatelj, imao šest ili šezdeset godina, sam shvatiti što je na kocki. Detalje radnje namjerno ne otkrivam: ovaj film vrijedi doživjeti onako kako ga doživljava i mačka, korak po korak, s iznenađenjima.
Mačka u kojoj prepoznajemo sebe
Tko je ikad živio s mačkom, rastopit će se već u prvim minutama. Glavna junakinja nije crtićka maskota, ne dodvorava se i ne trepće velikim očima u kameru. Ponaša se točno kao prava mačka: sumnjičava je, samostalna, ponosna i instinktivno mrzi vodu. Iz toga proizlazi cijela drama filma, jer gore se mački ne može dogoditi nego da se svijet oko nje pretvori u vodu.
Okosnicu filma čini njezin odnos s ostalim životinjama. Ovdje nitko ne postaje najbolji prijatelj u prvoj sceni niti se na palubi zajedno pjeva. Povjerenje se gradi polako, ponekad i nazaduje, i baš je zato uvjerljivo. Ocjenu za glumu dao sam tako visoku jer animatori rade s toliko suptilnim pokretima, držanjem tijela i pogledima da ovi likovi prenose više emocija nego cijela glumačka ekipa mnogih igranih filmova.
Gints Zilbalodis, tihi revolucionar latvijske animacije
Ime latvijskog redatelja dosad je uglavnom bilo poznato posjetiteljima festivala i zaljubljenicima u animaciju, no nakon Poplave teško ga je više ignorirati. Zilbalodis ima autorski glas posve drukčiji od uglađenih obiteljskih filmova velikih američkih studija, natrpanih šalama. Kod njega govori i tišina, kamera dugo ostaje na prizoru, a gledatelj dobiva vremena da jednostavno gleda.
Latvijsko, belgijsko i francusko koprodukcijsko ostvarenje usto dokazuje da se europskom suradnjom, uz djelić budžeta, može napraviti animacija koja se vizualno i emotivno može nositi s holivudskim divovima. Režija mi je najjača strana filma: svaki kadar ima težinu, tempo je promišljen, a 85 minuta ni u jednom trenutku ne djeluje predugo.
Slika i zvuk: kad voda postane glavni lik
Vizualni stil možda će na prvi pogled iznenaditi one naviknute na sjajne Pixarove teksture. Poplava izgleda više slikarski, mjestimice gotovo kao videoigra, ali to nije mana, nego karakter. Krajolici su monumentalni, voda je istodobno prekrasna i prijeteća, a svjetlo stvara atmosferu u kojoj i u najmirnijim prizorima tinja neka tjeskoba.
Kamera se kreće kao znatiželjan promatrač koji prati životinje: ponekad im se posve približi, a ponekad se udalji i pokaže koliko su sićušne u tom golemom, potopljenom svijetu. Zvučna slika i glazba jednako su pažljivo složene. Huk vode, životinjski glasovi i lebdeći, nježni glazbeni slojevi zajedno grade ugođaj zbog kojeg ovaj film treba gledati u kinu, a ne na ekranu mobitela.
Gdje se film i gledatelj mogu mimoići?
Bit ću iskren: Poplava neće sjesti svima. Tko očekuje brz, bučan dječji film pun šala, mogao bi biti razočaran. Nema ovdje pop kulturnih referenci ni pričljivog sporednog lika koji svake minute ispaljuje foru. Tempo je meditativan, a ima i trenutaka kada radnja namjerno zastane kako bismo mogli uroniti u jednu sliku, jedno raspoloženje.
Najmlađima bi neke scene mogle biti zastrašujuće. Osjećaj opasnosti i nemoći prisutan je cijelo vrijeme, a osjetljivije dijete možda i pusti suzu, pa je dobro to imati na umu prije odlaska u kino s malenima. A jednostavnost priče, koja je za mene vrlina, nekima će ostaviti dojam da nešto nedostaje: tko voli da film sve izgovori i objasni, ovdje će ostati s mnogo otvorenih pitanja.
Zašto ostaje s vama danima?
Jedna od najvećih snaga Poplave je to što ne servira gotovu pouku. Može se gledati kao klimatska parabola, može se čitati kao priča o bijegu, zajedništvu ili prihvaćanju drugoga, a dijete će je jednostavno doživjeti kao pustolovinu hrabre mačke. Svako je čitanje valjano i film nijedno ne nameće.
Ja sam se u njega zaljubio jer tako čisto pokazuje što znači pronaći dom među strancima kad onoga starog više nema. To je nježan, ali nimalo naivan film. Tužan je i pun nade u isto vrijeme, a upravo zbog takvih dvojnosti vrijedi ići u kino.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Ljubiteljima mačaka, poklonicima autorske animacije i obiteljima koje žele mirniji, poticajan zajednički doživljaj u kinu. Obožavatelji Ghiblijevih filmova i Crvene kornjače ovo moraju pogledati.
- Radije preskoči ako: Onima koji traže brzu, bučnu animiranu komediju punu šala, kao i sasvim maloj djeci koja se lako uplaše.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: La Tortue rouge (2016), Divlji robot (2024), WALL·E (2008), Sen to Chihiro no kamikakushi (2001)
Česta pitanja
Kada je Poplava stigla u hrvatska kina?
Poplava je u Hrvatskoj premijerno prikazana 20. veljače 2025.
O čemu govori Poplava?
O usamljenoj mački koju velika poplava otjera iz doma i koja utočište pronalazi na brodu s drugim životinjama. Zajedno se moraju prilagoditi promijenjenom svijetu.
Koliko traje Poplava?
Film traje 85 minuta.
Može li se Poplava gledati s djecom?
Može, ali zbog nekoliko napetih i opasnih scena najmlađima bi mogla biti zastrašujuća, pa je najbolje gledati je zajedno s njima.
Tko je režirao Poplavu?
Film je režirao latvijski redatelj Gints Zilbalodis, a riječ je o latvijsko, belgijsko i francuskoj koprodukciji.
Koji je originalni naslov Poplave?
Originalni naslov filma je Straume.
Biste li se ukrcali na ovaj brod?
Svakako. Poplava je animirani film kojeg ćemo se sjećati i za nekoliko godina, jer osvaja iskrenošću, a ne glasnoćom. Gints Zilbalodis dokazao je da su mačka, brod i potopljeni svijet dovoljni da pokrenu dublje emocije od mnogih produkcija s trostruko većim budžetom. Ako možete, pogledajte ga na velikom platnu, u tišini i s punom pažnjom, i pustite da vas ponese. Za mene je ovaj film obavezan naslov.