A Place in Hell, najava i recenzija unaprijed: Michelle Williams i Daisy Edgar-Jones u rukama redateljice filma Fair Play
Ako itko zna kako dvoje ljudi zatvoriti u sobu tako da gledatelj grize nokte, onda je to Chloe Domont. Redateljica filma Fair Play vraća se s novim naslovom, a kad pogledate glumačku postavu, prva misao je jednostavna: ovo će boljeti, i to u najboljem mogućem smislu. A Place in Hell još nismo vidjeli, ali već sad razmišljamo koliko će nas protresti.
Na papiru jedna od najzanimljivijih napetih drama koje stižu, s Michelle Williams i Daisy Edgar-Jones koje obećavaju pravi glumački dvoboj.
Podaci o filmu
| Redatelj | Chloe Domont |
|---|---|
| Uloge | Michelle Williams, Daisy Edgar-Jones, José Báez, Michael Benz, Mark Borkowski |
| Žanr | Filmske drame, Trileri |
| Zemlja | Američki filmovi |
Što znamo, a što ne
Budimo iskreni: o filmu se zasad zna vrlo malo. Riječ je o američkoj produkciji, žanrovski o spoju drame i trilera, režira Chloe Domont, a glavne uloge igraju Michelle Williams, Daisy Edgar-Jones, José Báez, Michael Benz i Mark Borkowski. I to je otprilike sve. O radnji, likovima i tome tko se s kim sukobljava zasad nema ništa pouzdano, a ja ništa neću izmišljati, jer od toga u najavnoj recenziji nema goreg.
Naslov, doduše, već sam po sebi dosta govori. A Place in Hell, mjesto u paklu: to nije ime koje obećava romantičnu komediju. Prije sugerira da će netko negdje završiti u jako tijesnom položaju, a film će promatrati što čovjek u takvoj situaciji radi. Spoj drame i trilera upravo je teren na kojem je Domont najjača.
Chloe Domont, majstorica neugodne napetosti
Tko je gledao Fair Play, točno zna zašto se svi uzbude kad čuju ime Domont. Taj je film tako nemilosrdno isprepleo ljubavnu vezu i borbu za moć na poslu da mi je želudac bio u grču još dok su tekla odjavna slova. Nije bilo potjera ni eksplozija, a ipak je radio kao triler, jer se napetost gradila iz sitnih pomaka među ljudima, neizgovorenih uvreda i igara moći.
Takav stil je jako rijedak. Većina redatelja u trileru napetost prepušta radnji. Domont je prepušta likovima. Zato me ni ovdje ne zanimaju toliko preokreti koliko to kako će polako i metodično rastaviti svoje junake na dijelove. Ako bude upola precizna kao u prvijencu, već to bi moglo biti dovoljno za jedan od zanimljivijih filmova godine.
Drugi film je, naravno, uvijek rizik. Nakon jakog prvijenca na redatelju je pritisak, pa mnogi ili pokušaju ponoviti isto ili od toga pobjegnu predaleko. Zanima me koji će put Domont odabrati.
Michelle Williams i Daisy Edgar-Jones: ovaj par sam po sebi vrijedi ulaznice
Michelle Williams je glumica od koje jednostavno još nisam vidio lošu izvedbu. Planina Brokeback, Blue Valentine, Manchester by the Sea ili Fabelmanovi: u svakome je jednim trzajem lica uspjela reći više nego drugi cijelim monologom. Dramski trileri koji počivaju na ovakvim glumcima rijetko razočaraju, jer čak i kad scenarij posrne, oni ga iznesu na leđima.
Daisy Edgar-Jones jedan je od najuzbudljivijih uspona posljednjih godina. U seriji Normal People pojavila se s tako krhkom, a opet čvrstom prisutnošću da od tada pratim svaki njezin korak, a Where the Crawdads Sing i Twisters pokazali su da i u mainstream filmu može nositi priču.
Dvije takve glumice u istom filmu, kod redateljice koja gradi upravo na napetosti među ljudima? Gotovo bih se kladio da će gluma biti najjača strana filma. Kakav će točno biti njihov odnos na platnu, još ne znamo, ali što god to bilo, ovaj duo puno obećava.
Sporedni glumci, José Báez, Michael Benz i Mark Borkowski, široj publici manje su poznata imena, no u ovakvoj komornoj drami upravo manje poznata lica znaju iznenaditi.
Zašto bi mogao biti stvarno dobar
- Redateljski potpis: Domont je dokazala da i od svakodnevnih situacija može napraviti triler koji guši.
- Glumačka postava: i Williams i Edgar-Jones znaju unutarnju borbu učiniti vidljivom.
- Spoj žanrova: susret drame i trilera obećava film za odraslu publiku koja voli razmišljati, a takvih je u kinima sve manje.
- Ugođaj naslova: mračan, težak, intrigantan. Ako film pogodi taj ton, nećemo ga se lako riješiti.
Snaga ovakvih filmova obično je u tome što gledatelju ne daju da se udobno zavali. Nakon prethodnog rada Domont ne bih se iznenadio da i ovo bude film o kojem se društvo nakon kina još svađa na parkiralištu.
Gdje bi mogao posrnuti
Ne bih bio pošten da pišem samo o oduševljenju. Prokletstvo drugog filma je stvarno: veći budžet, veća imena i veća očekivanja ponekad odnesu onu sirovu, pomalo drsku energiju koja prvijenac čini posebnim. Ako Domont krene previše sigurnim putem, lako bismo mogli dobiti dobro odglumljenu, ali zaboravljivu dramu.
Drugi rizik je sam žanr. Dramski trileri plešu po tankom ledu: previše drame i film djeluje sporo, previše trilera i nestaje dubina likova. Dio kritičara zamjerio je i filmu Fair Play da je pred kraj previše ubrzao. Zanima me je li redateljica iz toga izvukla pouku.
I na kraju: dok o priči nema konkretnih informacija, sva očekivanja počivaju samo na imenima. To je istodobno obećanje i opasnost.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Za one koji vole odrasle drame što se polako grade na napetosti među likovima i kojima se Fair Play zavukao pod kožu. Obavezno za obožavatelje Michelle Williams i Daisy Edgar-Jones.
- Radije preskoči ako: Ako očekuješ akcijom nabijen triler koji živi od spektakla ili tražiš lagan večernji odmor, ovo vjerojatno neće biti tvoj film.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Fair Play (2023), Nestala (2014), Tár (2022), Crni labud (2010), Whiplash (2014)
Česta pitanja
Tko je režirao film A Place in Hell?
Film režira Chloe Domont, koja je ranije potpisala triler Fair Play.
Tko glumi u filmu A Place in Hell?
Glavne uloge igraju Michelle Williams, Daisy Edgar-Jones, José Báez, Michael Benz i Mark Borkowski.
Kojeg je žanra A Place in Hell?
Riječ je o spoju drame i trilera.
U kojoj je zemlji film snimljen?
A Place in Hell je američka produkcija.
Isplati li se već sada zapamtiti ovaj naslov?
Mislim da da. Redateljica koja je prvim filmom dokazala da i od neugodnih istina može napraviti zabavan film koji para živce, plus dvije glumice koje su kod kuće i na najtežem emocionalnom terenu: takva kombinacija rijetko promaši. Naravno, film još nismo vidjeli, a zamke drugog filma su stvarne, ali moja očekivana ocjena hrabro puže prema gore. Ako su napete drame za odrasle tvoj svijet, ne čekaj ovaj film na streamingu, nego ga pogledaj u kinu, u mračnoj dvorani, gdje mu nemaš kamo pobjeći.