Handbok för superhjältar, recenzija prije premijere: kad knjižnica postane najbolje skrovište
U djetinjstvu postoji trenutak kad školsko zvono ne znači slobodu, nego početak bijega. Handbok för superhjältar kreće upravo iz te bolno poznate situacije i pokušava pokazati izlaz kroz neobičnu knjigu pronađenu u knjižnici. Film još nismo pogledali, ali sudeći po osnovnoj ideji, mogao bi biti jedna od najdirljivijih animacija ove jeseni, ako ne posegne za lakim rješenjima.
Obećavajuća skandinavska animacija s važnom temom, koja može postati doista nezaboravna ako nasilje među djecom shvati ozbiljnije od supermoći.
Podaci o filmu
| Redatelj | Anoo Bhagavan, Patrik Forsberg |
|---|---|
| Žanr | Animirani filmovi |
| Trajanje | 95 min |
| Zemlja | Norveški filmovi, Švedski filmovi |
O čemu je riječ? Djevojčica, skupina dječaka i knjiga koja sama pronalazi čitatelja
Lisa dolazi u novu školu i već od prvog dana postaje meta. Prema službenom opisu, situacija je okrutno jednostavna: svaki dan nakon nastave za njom kreće skupina dječaka i ruga joj se. Lisa ne zna kako to zaustaviti pa radi ono što bi napravila mnoga djeca na njezinu mjestu: skriva se. Utočište pronalazi u knjižnici, gdje čeka dok progonitelji ne izgube interes i ne odu.
Među policama tada ugleda posebnu knjigu: priručnik o tome kako postati superjunak. I tu dolazi rečenica koja mi je odmah probudila znatiželju: zapravo nije Lisa pronašla knjigu, nego je knjiga pronašla nju. Zadatak se na prvi pogled čini jednostavnim: mora je posuditi, slijediti upute korak po korak i neumorno vježbati svaki dan.
Što će iz toga proizaći, o kakvim je sposobnostima riječ i kako će se razvijati Lisin odnos s nasilnicima, službeni opis ne otkriva, a ni ja to neću izmišljati. Sama postavka ipak dovoljno govori o tome kakav nas film čeka.
Najjači adut: ne plašt, nego vježba
U opisu me najviše privukao dio u kojem piše da „neumorno vježba svaki dan”. U većini priča o superjunacima junak sve dobije u trenu: ugriz pauka, nesreća, daleki planet i gotovo. Ovdje se pak čini da je postati junak stvar rada, discipline i upornosti. To bi u filmu za djecu i tinejdžere mogla biti vrlo vrijedna poruka, posebno u vremenu kad svi očekuju trenutne rezultate.
Jednako je zanimljiva knjiga kao lik. Misao da knjiga bira Lisu istodobno je čarobna i pomalo uznemirujuća. Zašto baš nju? Što želi od nje? Taj obrat dovoljan je da film ne bude samo simpatična poučna priča, nego da u njemu bude i malo misterije. Ako redatelji dobro odmjere, gledatelji će se cijelo vrijeme pitati je li ta knjiga prijatelj ili nešto sasvim drugo.
Skandinavski potpis: zašto vjerujem ovoj kombinaciji?
Film je norveško-švedska koprodukcija, a redateljsku stolicu dijele Anoo Bhagavan i Patrik Forsberg. Skandinavski dječji filmovi i animacije imaju jednu prepoznatljivu crtu koju jako volim: mlade gledatelje ne umataju u vatu. Usamljenost, strah i obiteljske napetosti tamo nisu kulisa, nego imaju pravi ulog, a priče se često usude reći da odrasli nisu uvijek tu kad bi trebali biti.
Takav pristup u filmu o nasilju u školi može vrijediti zlata. Holivudske animacije sklone su takve teme riješiti s dvije šale i jednom velikom, šarenom akcijskom scenom, dok će sjeverni film vjerojatnije pogoditi tiši i iskreniji ton. Naravno, to je zasad samo očekivanje, a ne jamstvo, no s obzirom na podrijetlo možemo se slobodno nadati nečemu manje sterilnom i manje zašećerenom.
Trajanje od 95 minuta također je dobar znak: dovoljno dugo da se Lisin razvoj razmaše, a dovoljno kratko da se film ne utopi u ponavljanju.
Za koju dob? Tema govori više nego što bismo pomislili
Kod animiranih filmova uvijek naćulim uši kad tema nije tipična pustolovina za cijelu obitelj. Handbok för superhjältar, sudeći po opisu, nije šarena avantura za najmlađe, nego film koji se ne libi ozbiljnijeg emocionalnog sadržaja.
Prikaz nasilja među vršnjacima sam po sebi može biti tjeskoban, a ako film vjerno prikaže Lisinu bespomoćnost, to bi mlađu djecu moglo pogoditi. Za učenike viših razreda osnovne škole i tinejdžere upravo zato može biti važan: oni taj svijet poznaju izbliza, bilo kao žrtve, kao promatrači ili, budimo iskreni, s one druge strane.
Kao roditelj, na film bih otišao s namjerom da poslije o njemu i razgovaramo. Najveća snaga ovakvog filma ne odlučuje se na platnu, nego na putu kući, kad dijete počne postavljati pitanja.
Gdje bi mogao posrnuti? Rizici koje ne prešućujem
Oduševljen sam, ali nisam slijep. Ovakva postavka ima nekoliko zamki i znatiželjno čekam kako će ih film izbjeći.
- Zamka čarobnog rješenja. Ako supermoći jednostavno „riješe” nasilje, to je opasna poruka. U stvarnosti nitko ne dobiva čarobnu knjigu, pa je važno da film kaže nešto i o samopouzdanju, upornosti i traženju pomoći.
- Maštarija o osveti. Primamljiva bi bila priča u kojoj izmučeno dijete na kraju dobro nauči pameti svoje mučitelje. Zabavno, ali jeftino. Nadam se da će film biti nijansiraniji.
- Jednodimenzionalni zlikovci. Dječaci nasilnici lako mogu postati bezlični negativci. Film bi bio jači da barem nagovijesti zašto se tako ponašaju.
- Ograničenja budžeta. Europske animacije rijetko se mogu mjeriti s vizualnim sjajem velikih američkih studija. To nije problem ako je stil originalan i dosljedan, ali tko želi blještavilo do zadnjeg piksela, mogao bi se razočarati.
Nijedna od ovih stvari nije kobna, no konačna ocjena ovisit će o tome na koju će se stranu vaga prevagnuti.
Što gledatelj može očekivati?
Sudeći po opisu, film koji kreće od osjećaja izopćenosti i koji postajanje junakom ne prikazuje kao trenutno čudo, nego kao svakodnevni rad. Bit će tu misterije oko knjige, vjerojatno i humora, jer je riječ o dječjem filmu, a nadamo se i puno srca.
Najveće pitanje za mene je koliko će biti hrabar. Ako se film usudi ozbiljno shvatiti Lisin strah i ne požuri prebrzo prema sretnom kraju, lako bi mogao postati ona vrsta animacije koja se godinama poslije spominje u učionicama. Ako se pak zadovolji simpatičnom, ali površnom poukom, bit će samo još jedan film u nizu. Ja se kladim na prvo i u skladu s tim dao sam i očekivane ocjene.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Tinejdžerima, učenicima viših razreda osnovne škole i njihovim roditeljima koji žele zajedničko iskustvo nakon kojeg ima o čemu razgovarati. Dobro će proći i ljubitelji tišeg, iskrenijeg tona skandinavskih filmova.
- Radije preskoči ako: Zbog teške teme manje je prikladan za najmlađu djecu, a nije ni za one koji žele brzu, vizualno raskošnu holivudsku superjunačku akciju.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Veliki heroj 6 (2014), Obitelj Superić (2004), Megamozak (2010), Izvrnuto obrnuto (2015), Krš i lom (2012)
Česta pitanja
O čemu govori Handbok för superhjältar?
Lisu u novoj školi od prvog dana maltretiraju pa se skriva u knjižnici. Ondje pronalazi posebnu knjigu, priručnik za postajanje superjunakom, koji mora slijediti korak po korak i vježbati svaki dan.
Koliko traje film?
Handbok för superhjältar traje 95 minuta.
Je li film prikladan za djecu?
Film se bavi nasiljem među vršnjacima, pa je prvenstveno namijenjen starijoj djeci i tinejdžerima. Za najmlađe je bolje da ga gledaju uz roditelje ili ga za sada preskoče.
Tko je režirao Handbok för superhjältar?
Film su režirali Anoo Bhagavan i Patrik Forsberg.
Iz koje je zemlje film?
Riječ je o animiranom filmu nastalom u norveško-švedskoj koprodukciji.
Isplati li se posuditi ovaj priručnik?
Mislim da se isplati, i to ne samo zato što se rijetko viđa animacija koja tako otvoreno kreće od teme školskog nasilja. Ideja filma Handbok för superhjältar jednostavna je, ali pametna: junaštvo ne prikazuje kao dar, nego kao snagu stečenu upornošću, a tajanstvena knjiga priči dodaje i malo misterije. Skandinavski autori i ozbiljna tema daju naslutiti da nas ovdje neće štedjeti od stvarnosti. Ako film ispuni to obećanje, iz kina neće izaći s knedlom u grlu samo djeca, nego i odrasli koji sjede pokraj njih. Ja ću već sada biti na početku reda.