Heysel 85, recenzija prije premijere: jedna od najmračnijih noći nogometne povijesti izbliza
Postoje utakmice čijeg se rezultata nitko ne sjeća, jer je ono što se dogodilo izvan terena progutalo sve ostalo. Heysel 85 vraća nas u jednu takvu večer: Bruxelles, svibanj 1985., Juventus i Liverpool u finalu Kupa europskih prvaka, a prije početnog zvižduka kaos koji je odnio ljudske živote. Na papiru ovaj film ima sve da postane jedna od najtežih, ali i najvažnijih europskih drama godine.
Obećanje zbijene katastrofične drame od 91 minute koja može snažno pogoditi ako redateljica ostane suzdržana, a izgubiti težinu ako sklizne u melodramu.
Podaci o filmu
| Redatelj | Teodora Ana Mihai |
|---|---|
| Uloge | Violet Braeckman, Matteo Simoni, Josse De Pauw, Fabrizio Rongione |
| Žanr | Povijesne drame |
| Trajanje | 91 min |
| Zemlja | Belgijski filmovi, Nizozemski filmovi, Njemački filmovi |
Finale koje ne pamtimo po golovima
Polazište filma Heysel 85 jednostavno je i nemilosrdno. U svibnju 1985. na stadionu Heysel u Bruxellesu Juventus i Liverpool FC igraju finale Kupa europskih prvaka. Prije početnog zvižduka huligani podivljaju, nekoliko desetaka ljudi gubi život, a stadion tone u potpuni kaos. Ovo nije izmišljeni scenarij, nego jedna od najbolnijih stvarnih tragedija europskog nogometa, i film se uopće ne pretvara da je klasični sportski film.
Ono što me u opisu najviše privuklo jest perspektiva. Heysel 85 tu večer ne pripovijeda s terena ni iz kuta igrača, nego kroz dvoje ljudi koji su ondje iz sasvim drugih razloga i koji iz trenutka u trenutak moraju sve raditi drukčije nego što su planirali.
Marie i Luca: dvoje ljudi, dvije odgovornosti
Jedna od glavnih likova je tridesetogodišnja Marie, kći gradonačelnika Bruxellesa i ujedno njegova glasnogovornica, koja utakmicu gleda s roditeljima. Drugi je 31-godišnji Luca Rossi, izvjestitelj talijanske televizije, kojega su na stadion pratili i članovi obitelji pristigli iz Italije.
Ta dvojnost mi se čini najpametnijim potezom filma. Luca radi: nastavlja javljati s lica mjesta, a istodobno očajnički traži obitelj u masi. Teško je zamisliti težu dilemu, profesionalna dužnost i goli strah sudaraju se u jednom čovjeku. Marie je u jednako teškom, ali posve drukčijem položaju: njezin otac, gradonačelnik, pijan je i nesposoban nositi se sa situacijom, pa ona mora preuzeti kontrolu. Mlada žena koja u ime cijelog grada mora donositi odluke, dok se muškarac čiji bi to bio posao raspada pokraj nje. Tu su istodobno obiteljska drama, politički triler i priča o preživljavanju, i ako scenarij dobro isprepliće niti, rezultat može biti vrlo snažan.
Teodora Ana Mihai i sirova stvarnost
Redateljica je Teodora Ana Mihai, ime možda manje poznato široj publici, ali u festivalskim krugovima itekako zapaženo. Njezin film La Civil, o majci koja traga za otetom kćeri, prikazan je i u Cannesu i pokazao je upravo onu vrstu napete, živčane, a opet ljudski bliske režije kakva ovakvoj temi treba. Mihai nije autorica koja gledatelju kičem udara u želudac, ona radije pušta da sama situacija postane nepodnošljiva.
Kod filma Heysel 85 to je ključno pitanje. O stvarnoj tragediji sa stvarnim žrtvama vrlo je lako snimiti loš film: s pretjeranim patosom, didaktičnim objašnjenjima ili spektakularnim scenama mase koje sve svedu na običan film katastrofe. Nadam se da će se Mihai usredotočiti na lica likova, njihove odluke i vrijeme koje iz minute u minutu istječe, a ne na koreografiju razaranja.
Glumačka postava: flamanska težina, belgijska snaga
U ekipi su imena koja će redovitim gledateljima belgijskog filma biti poznata. Matteo Simoni svestran je i karizmatičan glumac, i uloga užurbanog, očajnog izvjestitelja koji se ipak pokušava ponašati profesionalno mogla bi mu savršeno odgovarati. Josse De Pauw veteran je flamanskog glumišta, s rutinom i prisutnošću koje bi u tumačenju lika moći koji se urušava mogle vrijediti zlata. Fabrizio Rongione poznat je iz filmova braće Dardenne, što je samo po sebi dobar znak: tko je radio s njima, zna kako igrati uvjerljivo, bez imalo teatralnosti.
Najveći upitnik, a možda i najzanimljivije ime, jest Violet Braeckman. Ako dobro slutim, Marie će biti kralježnica cijelog filma, a iznijeti takav teret nije mala stvar. Ako uspije, lako bismo mogli otkriti novo lice.
Gdje bi moglo poći po zlu?
Ne bih bio pošten kad bih se samo oduševljavao. Trajanje od 91 minute istodobno je blagoslov i rizik. Blagoslov, jer u ovako zgusnutoj situaciji, gotovo u stvarnom vremenu, sažetost stvara napetost. Rizik, jer u tom vremenu treba uvjerljivo razviti dvije usporedne priče, obiteljski sukob, političku krizu i masovnu tragediju. Ako neka od niti ostane tanka, film bi mogao djelovati nedovršeno.
Druga opasnost je fikcijski okvir. Marie i Luca djeluju kao izmišljeni likovi smješteni u stvaran događaj, što lako može ostaviti dojam da film tragediju koristi radi vlastite drame. Hoće li to ispasti s poštovanjem ili pomalo izrabljivački, pokazat će tek platno. Belgijsko-nizozemsko-njemačka koprodukcija ipak sugerira da nas ne čeka holivudski spektakl, nego europsko djelo trezvenijeg pogleda, i to me smiruje.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole napete, teške drame utemeljene na stvarnim događajima i zanimaju ih i mračnija poglavlja nogometne povijesti. Za ljubitelje europskog autorskog filma obavezno.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje lagani sportski film ili zabavni film katastrofe, na krivom je mjestu. Osjetljivima na prikaze masovnih tragedija također bi mogao biti težak.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: September 5 (2024), Utøya: July 22 (2018), Bloody Sunday (2002), United 93 (2006)
Česta pitanja
O čemu govori Heysel 85?
O tragediji na finalu Kupa europskih prvaka između Juventusa i Liverpoola u Bruxellesu 1985., kada je zbog divljanja huligana poginulo nekoliko desetaka ljudi. Priču pratimo iz perspektive Marie, gradonačelnikove kćeri i glasnogovornice, te talijanskog televizijskog izvjestitelja Luce Rossija.
Koliko traje Heysel 85?
Film traje 91 minutu.
Tko je režirao Heysel 85?
Film je režirala Teodora Ana Mihai.
Tko glumi u filmu Heysel 85?
U glavnim ulogama su Violet Braeckman, Matteo Simoni, Josse De Pauw i Fabrizio Rongione.
Možemo li još jednom izdržati tu večer do kraja?
Heysel 85 neće biti film na koji idemo s kokicama da bismo poslije veselo čavrljali na parkiralištu. Upravo ga zato i čekam. Talentirana redateljica, snažna i iskusna glumačka postava te tema o kojoj se prerijetko govori zajedno čine ozbiljno obećanje. Ako Teodora Ana Mihai zadrži onaj suzdržani, ljudski blizak ton s kojim je i dosad radila, Heysel 85 mogao bi biti jedan od filmova koji se najdulje pamte. Ja ću ga svakako pogledati, a savjetujem i svima koji podnose teške teme da učine isto.