Moscas, najava i recenzija: pravila samoće i devetogodišnji dječak koji ih sve prekrši
Postoji samoća koju čovjek ne trpi, nego je pažljivo gradi, poput tvrđave. Moscas ruši zidove upravo takve tvrđave, i to, ako je suditi po svemu što znamo, ne ovnom za probijanje, nego devetogodišnjim dječakom. Meksičko španjolska koprodukcija Fernanda Eimbckea mogla bi biti jedno od najtiših, a opet najtoplijih iznenađenja ove jeseni.
Obećanje tihe komične drame sazdane od sitnih gesta, u rukama redatelja koji točno zna kako iz naizgled ničega izvući emociju.
Podaci o filmu
| Redatelj | Fernando Eimbcke |
|---|---|
| Uloge | Enrique Arreola, Teresita Sánchez |
| Žanr | Komedije, Filmske drame |
| Trajanje | 102 min |
| Zemlja | Meksički filmovi, Španjolski filmovi |
O čemu govori Moscas, bez spojlera?
Postavka je jednostavna i upravo zato bi mogla funkcionirati. Olga živi u golemom stambenom bloku, strogo uređenim životom, bez prijatelja i bez partnera. Nije to junakinja koja uzdiše na prozoru čekajući veliku ljubav. Prije je riječ o ženi koja je sve posložila na svoje mjesto i nimalo ne želi da joj itko išta pomakne.
A onda dođe novac, odnosno njegov manjak. Zbog financija je prisiljena iznajmiti sobu, useljava se muškarac i tu počinju komplikacije: podstanar u stan potajno ušulja i svog devetogodišnjeg sina. Olga se, iznenađujući i samu sebe, počinje vezivati uz dijete. Brižno izgrađeni svijet počinje pucati, a sudbine troje ljudi, protiv Olgine volje, sve se čvršće isprepliću.
To je sve što znamo i, iskreno, to je i dovoljno. Ovo nije film kojem je obrat najvažniji. Pitanje je kako se otapa netko tko je odlučio da se nikada više neće otopiti.
Fernando Eimbcke, majstor tihih trenutaka
Ako vam ime zvuči poznato, nije slučajno. Eimbcke je meksički redatelj koji je debitantskim filmom Temporada de patos od nekoliko tinejdžera zatvorenih u stanu i jedne dosadne nedjeljne popodnevne ure napravio film koji se pamti. Potom su Lake Tahoe i Club Sándwich pokazali da ga ne zanimaju veliki događaji, nego stanke između njih.
Upravo je zato polazišna ideja filma Moscas tako uzbudljiva. Stan, nekoliko ljudi, jedna tajna, jedno dijete: to je Eimbckeov prirodni teren. U njegovim filmovima humor ne dolazi iz poenti, nego iz apsurda situacija, iz neugodnih tišina, iz načina na koji se ljudi nespretno pokušavaju povezati. Ako i ovaj put pogodi taj ton, oznaka komedije i drame neće biti marketinški trik, nego točan opis.
Priznajem, zbog toga ga najviše iščekujem. Redatelj koji može snimiti dirljiv film o pravljenju sendviča sigurno ima nešto važno za reći o samotnoj ženi i prokrijumčarenom djetetu.
Glumci: lica koja ne poznajete s plakata
Glavne uloge tumače Teresita Sánchez i Enrique Arreola. Nisu holivudske zvijezde i kod ovakvog je filma to izrazita prednost. Ne gledate slavnu glumicu koja glumi samotnu ženu, nego samotnu ženu.
Lik Olge istodobno je velika prilika i velik rizik. Zatvoren lik koji se grčevito drži pravila vrlo je lako odigrati antipatično ili dosadno. Tajna je u sitnim pukotinama: u pogledu, u produženoj kretnji, u trenutku kad si ukočeno lice na sekundu dopusti osmijeh. Ako to uspije, srce filma bit će na pravom mjestu.
Najveća je nepoznanica devetogodišnji dječak. Na dječjem glumcu ovakav film može pasti ili opstati, a na temelju Eimbckeovih ranijih radova vjerujem da zna raditi s mladim glumcima i izvući iz njih prirodnu, a ne slatkastu igru.
Što bi ga moglo učiniti zaista dobrim?
Nekoliko je razloga zbog kojih sam optimist:
- Spoj žanrova. Susret komedije i drame u ovoj je temi gotovo obavezan. Situacija s tajnim ukućaninom sama po sebi nosi komiku, jer sakriti dijete od stanodavke sa strogim pravilima nije mala vještina.
- Mjesto radnje. Golemi stambeni blok sjajna je metafora: tisuće ljudi jedni na drugima, a opet je svatko sam. I vizualno dobar redatelj s time može puno napraviti.
- Trajanje. 102 minute. Ne razvlači se i ne želi biti trosatni ep. Ovako intimnoj priči treba upravo toliko.
- Aktualnost teme. Samoća danas više nije sporedan motiv, nego znak vremena. Film koji o njoj govori iskreno i s humorom kinima itekako treba.
Gdje bi mogao posrnuti?
Ne bih bio pošten kad bih ga samo slavio. Priča o mrzovoljnoj odrasloj osobi koju pripitomi dijete jedan je od najizlizanijih obrazaca u povijesti filma. Vidjeli smo je stotinu puta i vrlo je lako skliznuti u kič, u glazbu koja izmamljuje suze i u predvidljiv zagrljaj prije odjavne špice.
Druga je opasnost upravo Eimbckeova snaga: sporost. Tko očekuje brzu komediju, lako bi se mogao razočarati. Ovo vjerojatno nije film na kojem se cijela dvorana glasno smije, nego onaj na kojem se tiho smiješite i tek na putu kući shvatite da vas je dirnuo. Meni to savršeno odgovara, ali nije za svakoga.
Postoji i pitanje na koje unaprijed ne mogu odgovoriti: koliko će uvjerljiv biti odnos između troje likova. Ako otac bude samo sredstvo za zajedničke scene Olge i djeteta, film bi mogao postati jednostran.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Za one koji vole tihe filmove po mjeri čovjeka, u kojima humor i tuga sjede jedno pokraj drugoga. Ljubiteljima latinoameričkog autorskog filma obavezno.
- Radije preskoči ako: Za one koji od komedije očekuju akciju, glasne šale ili brz ritam. Duge, rječite tišine vjerojatno će im biti dosadne.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Paterson (2016), Roma (2018), Perfect Days (2023), Čudesna sudbina Amélie Poulain (2001)
Česta pitanja
O čemu govori film Moscas?
O Olgi, samotnoj ženi strogo uređena života koja iznajmljuje sobu muškarcu, a on potajno u stan useli i svog devetogodišnjeg sina. Olga se počinje vezivati uz dijete i njezin se svijet mijenja.
Koliko traje Moscas?
Film traje 102 minute.
Tko je režirao Moscas?
Redatelj je Meksikanac Fernando Eimbcke.
Tko glumi u filmu Moscas?
Glavne uloge tumače Enrique Arreola i Teresita Sánchez.
Hoćemo li pustiti ovog tajnog stanara u naše kino?
Mislim da hoćemo, i to širom otvorenih vrata. Moscas je na papiru poznata priča, ali u rukama je redatelja koji je oduvijek iz svakodnevnih trenutaka znao izvući najviše. Ako Teresita Sánchez uspije pokazati čovjeka ispod Olgina oklopa, a film odoli zovu kiča, dobit ćemo malen, ali vrlo upečatljiv film. Čim stigne, sjedam u dvoranu i slutim da ću izaći malo toplijeg srca nego što sam ušao. Očekivana ocjena: jaka osmica.