George Michael: The Faith Tour, recenzija unaprijed: Pariz, 1988. i glas od kojeg se još uvijek ježi koža
Postoje pop zvijezde koje ne treba predstavljati, i postoje koncerti koje dosad nitko nije mogao pogledati kako treba. George Michael: The Faith Tour spaja jedno i drugo: legendarni koncert u pariškom Bercyju iz 1988., složen od novootkrivenih snimki na 35 mm filmu, restauriran i ponovno miksan. Ja sam već sad rezervirao večer za njega.
Na papiru ima sve da postane najljepši nostalgični kino događaj godine. Ako restauracija ispuni obećano, za obožavatelje će biti obavezan.
Podaci o filmu
| Redatelj | David Austin, Andrew Morahan |
|---|---|
| Žanr | Koncertni filmovi |
| Zemlja | Engleski filmovi |
O čemu je riječ? O jednom koncertu i trenutku koji se ne vraća
Krenimo od osnova, jer kod koncertnog filma nema se što spojlati, osim možda setliste. Film donosi legendarni koncert koji je George Michael 1988. održao na pozornici pariške dvorane Palais Omnisports de Paris-Bercy, usred rekordne turneje Faith. Materijal je složen od novootkrivenih snimki na 35 mm filmu, a prema najavi sadrži i dosad neviđene slike i zvuk.
To je bit priče: ovo nije stotinu puta presnimljena VHS kaseta u novom pakiranju, nego materijal snimljen na filmsku vrpcu, profesionalno restauriran i ponovno miksan. Tko je ikad gledao staru koncertnu snimku obnovljenu na velikom platnu, zna da je to ponekad potpuno drugačiji doživljaj od šumnih videa koje vrtimo na YouTubeu. Cilj je jasan: od jednog ključnog kulturnog trenutka napraviti pravi kino spektakl.
Uvertira: kamera Mary McCartney u pozadini
Ono što me zanima barem jednako kao sam koncert: filmu prethodi kratki film Mary McCartney. I u njemu su novootkriveni zvučni i slikovni zapisi, i to iz razdoblja od 1986. do 1988., dakle iz one dvije godine u kojima je George napisao album Faith i odveo ga na turneju.
Pametan potez. Koncertni film sam po sebi je vrhunac, ali do vrhunca treba put, a ovaj uvod obećava upravo to: pogled na to kako su se ploča i izvođač oblikovali. Najava cijelu stvar naziva "vremenskom kapsulom", intimnim i neposrednim uvidom u Georgeovo tadašnje raspoloženje u presudnom trenutku njegova života. Koliko će to doista biti intimno, a koliko lijepa, ali distancirana arhivska montaža, vidjet ćemo na projekciji. Namjera je u svakom slučaju simpatična: ne žele pokazati samo zvijezdu, nego i čovjeka iza nje.
George Michael na vrhuncu: zašto baš to razdoblje?
George Michael bio je jedna od najutjecajnijih pop zvijezda svoje generacije, i to ne treba objašnjavati nikome tko ga je ikad čuo kako pjeva, uživo ili sa snimke. Glas mu je istodobno izrastao iz crnog soula, bio zastrašujuće precizan i duboko emotivan, a njegov autorski talent obilježio je cijelo jedno razdoblje.
Era albuma Faith k tome je posebna prekretnica: to je trenutak u kojem George nakon Wham! dokazuje da može sam, a prema najavi filma tada je na vrhuncu stvaralačke snage. Kožna jakna, sunčane naočale, pokreti kukovima, a iza svega glas koji se nije dao krivotvoriti. Meni je to jedno od najuzbudljivijih razdoblja pop glazbe, jer govori i o samopouzdanju i o tome kako netko upravo odlučuje tko želi biti. Ako film uspije prenijeti tu dvojnost, dobio je bitku.
Redatelji i restauracija: ovdje se sve odlučuje
Film potpisuju redatelji David Austin i Andrew Morahan. Kod arhivskog koncertnog filma režija je nešto drugo nego kod igranog: ovdje su presudni odabir, montaža, ritam i prije svega tehnički posao. Loše izmiksan zvuk ili preispolirana, "plastična" slika mogu uništiti legendu, a pogođena restauracija vraća vas u 1988. kao da stojite na parteru Bercyja.
Film je, kažu, stručno restauriran i ponovno miksan, što zvuči obećavajuće, ali u ovom trenutku to uzimam s rezervom. Kod remiksa uvijek postoji napast da se dobije previše čist zvuk po mjeri modernog uha, a da se izgubi sirovi, živi puls koncerta. Nadam se da su ostali žamor publike, akustika dvorane i sitne pogreške, jer upravo zbog njih koncert ostaje koncert, a ne studijski album sa slikama.
Gdje bi moglo zapeti?
Bit ću iskren: koncertni film nema klasičnu priču, pa tko očekuje dramaturški luk ili velika dokumentarna otkrića, mogao bi se razočarati. Zato sam u rubrici Priča dao oprezniju ocjenu. Uvod Mary McCartney može donijeti kontekst, ali kičma filma bit će sam koncert.
Drugi rizik su trajanje i tempo: odsjediti cijeli koncert na velikom platnu može biti naporno za nekoga tko nije obožavatelj. Treća je zamka nostalgija. Ovakvi filmovi ponekad se prema junaku odnose s toliko poštovanja da ga skamene u spomenik. George Michael bio je puno živahniji i bezobrazniji lik od toga. Nadam se da to u montaži nisu zaboravili.
Ovo traži kino, ne televizor
Zašto bih kupio kartu kad ploču mogu slušati i kod kuće? Zato što je koncert zajednički doživljaj. Kad puna dvorana zajedno čuje kako taj glas oživljava na velikom platnu, u tome ima nečega što slušalice nikad neće dati. Upravo je to snaga ovakvih kino događaja: na kratko vrate osjećaj stadiona.
Turneja Faith rušila je rekorde, a Pariz je uvijek bio posebna pozornica. Ako snimke doista izgledaju onako kako očekujem od materijala na 35 mm filmu, ovo bi mogao biti film kojeg ćemo se i za nekoliko godina sjećati riječima: bio sam tamo kad sam ga ponovno vidio.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Obožavateljima Georgea Michaela, ljubiteljima pop glazbe osamdesetih i svima koji vole koncerte doživljene na velikom platnu, s dobrim zvukom.
- Radije preskoči ako: Onima koje glazba ne zanima ili žele klasičan dokumentarac pun preokreta: njima će ovo vjerojatno biti prejednostavan doživljaj usredotočen na koncert.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Bohemian Rhapsody (2018), Stop Making Sense (1984), Rocketman (2019), Amy (2015)
Česta pitanja
O čemu govori George Michael: The Faith Tour?
Prikazuje koncert Georgea Michaela održan 1988. u pariškom Bercyju, složen od novootkrivenih, restauriranih snimki na 35 mm filmu, s dosad neviđenim slikama i zvukom.
Tko je režirao film?
Redatelji filma su David Austin i Andrew Morahan.
Koji se kratki film prikazuje prije koncertnog filma?
Kratki film Mary McCartney s novootkrivenim zvučnim i slikovnim zapisima iz razdoblja od 1986. do 1988., kada je George Michael pisao album Faith i odveo ga na turneju.
Isplati li se s Georgeom ponovno otputovati u Pariz?
Mislim da se isplati, i to itekako. Kod koncertnog filma najvažnije je pitanje uvijek živi li glas i na platnu, a kod Georgea Michaela glas je bio sve. Restauriran materijal na 35 mm filmu, dosad neviđene snimke i osobna uvertira Mary McCartney: taj paket obećava više od većine nostalgičnih projekata. Ako tehnički posao doista sjedne, obožavateljima ovo neće biti samo film, nego večer koje će se sjećati godinama. Ja ću biti ondje, i ne bih imao ništa protiv da netko u dvorani počne pjevati.