Juste une illusion, najava i recenzija: Nakache i Toledano vraćaju nas u Pariz 1985., u najzbunjeniju godinu odrastanja
Postoji trenutak kad trinaestogodišnjak shvati da ni odrasli zapravo ništa ne znaju, i od toga se istovremeno osjeća slobodno i prestrašeno. Juste une illusion želi uhvatiti baš taj trenutak, 1985. godine, u predgrađu Pariza, u rukama redateljskog dvojca koji nam je dao Nedodirljive. Film još nismo vidjeli, ali sve upućuje na to da bi mogao biti jedno od najtoplijih iznenađenja na kraju godine.
Na papiru savršen zimski francuski film: nostalgičan, duhovit, bolan, i ako redatelji ne skliznu u kič, lako će pogoditi ravno u srce.
Podaci o filmu
| Redatelj | Olivier Nakache, Éric Toledano |
|---|---|
| Uloge | Simon Boublil, Louis Garrel, Camille Cottin, Pierre Lottin, Alexis Rosenstiehl, Jeanne Lamartine |
| Žanr | Komedije |
| Trajanje | 114 min |
| Zemlja | Francuski filmovi |
O čemu je riječ? Dječak na ničijoj zemlji između djetinjstva i odrasle dobi
Godina je 1985. Vincent uskoro puni trinaest godina i živi s prosječnom obitelji srednje klase u pariškom predgrađu. Stariji brat drži se po strani, roditelji se neprestano svađaju, a on je u onom neugodnom međuprostoru u kojem više nije dijete, ali ga još nitko ne doživljava kao odraslog. Kroz njegove oči film propituje sve što se u toj dobi odjednom sruči na čovjeka: identitet, prijateljstvo, obitelj, vjeru, žudnju i, naravno, prvu ljubav.
Službeni opis filma završava lijepom rečenicom: to je komedija o onom razdoblju djetinjstva kad nada da možemo promijeniti svijet još nije izgledala kao puka iluzija. Meni ta rečenica o tonu filma govori više od bilo kakve sinopsise. Ne treba očekivati bučnu tinejdžersku komediju, nego onu oporu, nasmiješenu melankoliju u kojoj su Francuzi nenadmašni.
Što se točno događa Vincentu, tko će biti njegova prva ljubav i kamo vodi obiteljska napetost, zasad ne znamo, i iskreno, bolje je tako. Kod ovakvih filmova radnja nikad nije najvažnija, važni su trenuci: upropašten prvi spoj, večera na kojoj roditelji viču jedno na drugo bez ijedne riječi, noćni razgovor s bratom koji možda ipak nije toliko hladan.
Autori Nedodirljivih na novom terenu
Imena Olivier Nakache i Éric Toledano poznata su i našoj publici, jer upravo oni potpisuju Nedodirljive, film koji je dokazao da francuska komedija može postati svjetski hit, a da pritom ne izgubi srce. Snaga ovog dvojca oduvijek je bila u tome što smijeh i ganuće znaju izvući iz iste scene i rijetko posežu za jeftinim fazama.
Juste une illusion ipak je drugačiji izazov. Ovdje nema dvoje odraslih iz potpuno različitih svjetova čiji sudar sam po sebi donosi humor. Ovdje treba na platno prenijeti unutarnji svijet jednog tinejdžera, i to u davno prošlom vremenu. To traži puno finiji rad: ako bude preslatko, ispast će kič, ako bude pregorko, nestat će komedijske lakoće. Sudeći po dosadašnjoj karijeri, vjerujem im, ali priznajem da me zanima kako će se snaći u sporijem, intimnijem ritmu.
Izbor godine i mjesta radnje sumnjivo djeluje osobno. Ne znamo koliko je film autobiografski i to neću tvrditi, ali tema je baš ona kakvu čovjek crpi iz vlastitog djetinjstva, a ne iz knjiga.
Glumci: tinejdžer u središtu, iskusna imena oko njega
Na prvom mjestu glumačke postave stoji Simon Boublil, i to puno govori: ovakav film stoji ili pada na tome koliko je uvjerljiv mladi protagonist. Ako kamera dva sata počiva na licu jednog tinejdžera, to lice mora pričati. Igra li on Vincenta, zasad nije službeno potvrđeno, pa sam oprezan, ali sudeći po redoslijedu, prilično je vjerojatno da film počiva na njemu.
Uz njega je Louis Garrel, jedno od najzanimljivijih lica francuskog filma, koji istovremeno zna biti romantičan, smiješan i pomalo iritantan, što u obiteljskoj drami vrijedi zlata. Komični osjećaj i suhoća Camille Cottin također su upravo začin kakav ovakva komedija treba. U glumačkoj postavi su još Pierre Lottin, Alexis Rosenstiehl i Jeanne Lamartine.
Tko koga glumi, tko su posvađani roditelji, tko brat, a tko prva ljubav, zasad ne znamo i neću nagađati. Sigurno je samo da je odrasla ekipa jaka, pa ako mladi glumci drže razinu, zajednička igra mogla bi biti najveći adut filma.
Zašto baš 1985.? Šarm analognog doba
Već sama atmosfera filma nameće program. Analogna ljubav: telefonska slušalica na kabelu, pismo koje čekaš danima, kazeta na koju s radija snimaš omiljenu pjesmu, a ako pogriješiš, kreneš ispočetka. Svijet u kojem se prva ljubav nije odvijala iza ekrana, nego na stubištu, u školskom dvorištu, na autobusnoj stanici.
Ta nostalgija golemo je oružje, ali i zamka. Posljednjih godina mnogo je filmova posezalo za osamdesetima i često sam imao dojam da je scenografija postala važnija od likova. U dobrom filmu o nekom razdoblju epoha nije izlog, nego zrak: živi u odjeći, u glazbi, ali najviše u tome kako ljudi govore i šute. Nadam se da će Nakache i Toledano krenuti tim putem.
Glazba će biti posebno zanimljiva. Soundtrack francuskog filma o odrastanju smještenog u 1985. mogao bi biti doživljaj za sebe i snažno sumnjam da redatelji neće propustiti tu priliku. Kod mene zvuk unaprijed dobiva plus.
Gdje bi mogao posrnuti? Rizici
Budimo iskreni: priča o odrastanju jedan je od najizlizanijih žanrova. Već smo stotinu puta gledali tinejdžera koji shvaća da ni roditelji nisu savršeni i koji se prvi put zaljubljuje. Zato zadatak filma Juste une illusion nije reći nešto novo, nego iskreno ispričati isto.
- Previše slatkoće: nostalgija lako prijeđe u šećernu glazuru u kojoj se svaka loša uspomena izbrusi do glatkoće.
- Mnoštvo tema: identitet, prijateljstvo, obitelj, vjera, žudnja, ljubav. To je puno za jedan film i postoji opasnost da od svega dobijemo tek pomalo.
- Trajanje: 114 minuta nije malo za film atmosfere. Ako ritam posustane, to će biti trenutak kad gledatelj počne gledati na sat.
S druge strane, ti rizici stoje točno nasuprot snagama redateljskog dvojca: oni su uvijek znali voditi više niti odjednom i uvijek su imali osjećaj kako prije suza napetost razbiti duhovitom replikom.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole melankolične, a ipak nasmiješene francuske komedije, onima koji su i sami bili tinejdžeri osamdesetih ili jednostavno žude za toplim, ljudskim filmom za zimske večeri.
- Radije preskoči ako: Ako očekuješ brzu komediju punu fora ili te nostalgija i priče o odrastanju ostavljaju hladnim, vjerojatno će ti sporiji ritam usmjeren na likove biti dosadan.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Nedodirljivi (2011), La Boum (1980), Djetinjstvo (2014), Belfast (2021), Licorice Pizza (2021)
Česta pitanja
O čemu govori Juste une illusion?
Radnja je smještena u 1985. godinu, u predgrađe Pariza. Glavni junak je Vincent, koji uskoro puni trinaest godina i između hladnog starijeg brata i roditelja koji se neprestano svađaju traži odgovore na pitanja identiteta, prijateljstva, obitelji, vjere, žudnje i prve ljubavi.
Koliko traje Juste une illusion?
Film traje 114 minuta.
Tko je režirao Juste une illusion?
Francuski film režirali su Olivier Nakache i Éric Toledano, autori Nedodirljivih.
Tko glumi u filmu Juste une illusion?
U filmu glume Simon Boublil, Louis Garrel, Camille Cottin, Pierre Lottin, Alexis Rosenstiehl i Jeanne Lamartine.
Isplati li se zbog njega premotati kazetu?
Mislim da se isplati. Juste une illusion upravo je onakav film koji ne želi spasiti svijet, nego nas samo podsjetiti kako je bilo dok smo još vjerovali da ga možemo promijeniti. Redatelji Nedodirljivih, jaka francuska glumačka ekipa i neodoljivo atmosferično razdoblje: to je dovoljno da premijeru iščekujem s velikim zanimanjem. Ako mladi protagonist iznese film na svojim leđima, a redatelji odole šećernoj glazuri, ovo bi mogla biti jedna od najdražih europskih komedija ove godine. Hoće li stvarno biti tako, uskoro ćemo vidjeti.