Victorian Psycho recenzija unaprijed: kad je guvernanta najmračnija tajna kurije
Postoji trenutak kad gotički horor više nije priča o duhovima, nego o onoj koja donosi čaj. Victorian Psycho cilja upravo u taj trenutak: mlada guvernanta useljava se u zabačenu kuriju, a posluga se tiho i uredno počinje prorjeđivati. Ako vam naslov nije dovoljno otkrio, glumačka postava sigurno hoće.
Na papiru se sprema jedan od najdrskijih gotičkih horora godine, a ako se redatelj usudi biti istovremeno zao i duhovit, mogao bi nastati kultni film.
Victorian Psycho: trailer
Podaci o filmu
| Redatelj | Zachary Wigon |
|---|---|
| Uloge | Jason Isaacs, Maika Monroe, Ruth Wilson, Thomasin McKenzie, Evie Templeton |
| Žanr | Horor filmovi |
| Trajanje | 90 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
1858., Ensor House: o čemu je film bez spojlera?
Postavka je toliko klasična da gotovo osjetite miris voska od svijeća. Godina je 1858., a ekscentrična mlada guvernanta Winifred Notty stiže u udaljenu, gotičku kuriju Ensor House. To je ona vrsta kuće u kojoj su hodnici duži nego što bi trebali biti, oči s portreta vas prate, a svi su previše uljudni da bi izgovorili ono što misle.
Dok se Winifred polako snalazi u novom domu, članovi posluge počinju nestajati bez ikakvog objašnjenja. Vlasnici kuće sve se češće pitaju nije li s novom guvernantom nešto ozbiljno pogrešno. Toliko znamo i, iskreno, toliko je sasvim dovoljno. Naslov ionako ne ostavlja mnogo dvojbe kamo ide priča, pravo pitanje je kako će do toga doći.
I tu dolazi ono što mi se u ovoj premisi posebno sviđa: viktorijanske priče o guvernantama tradicionalno govore o krhkoj mladoj ženi koja upada u prijeteću kuću. Ovdje se pak čini da bi se kuća trebala bojati. Ta obrnuta perspektiva sama po sebi daje cijeloj stvari pomalo bezobraznu oštricu.
Naslov koji namiguje unaprijed
Nemoguće je ne primijetiti aluziju skrivenu u naslovu Victorian Psycho. Tko je gledao Američkog psiha, točno zna kakvu atmosferu može očekivati: društvenu satiru koja je na površini elegantna, a ispod nje natopljena krvlju. Ako film tu liniju prenese u svijet korzeta i strogog bontona, rezultat bi mogao biti jednako smiješan koliko i jeziv.
Viktorijansko doba savršen je teren za to. Društvo u kojem je privid važniji od svega, u kojem su sluge nevidljive i u kojem guvernanta stoji točno na pola puta između gospodske obitelji i posluge. Nitko na nju zapravo ne obraća pažnju i upravo je to čini opasnom. Ako se scenarij pametno poigra tom društvenom nevidljivošću, ovdje neće nastati samo još jedan kostimirani slasher, nego izrazito zločesta klasna satira.
Rizik je, naravno, isti: preglasno namigivanje lako može cijelu priču odvući prema parodiji. Ovakav film mora istodobno držati pod kontrolom napetost i crni humor, a to je puno teže nego što izgleda.
Glumačka postava od koje vam pođu sline
Ako se već sada na nešto može mirno kladiti, onda je to ekipa glumaca. Idemo redom:
- Maika Monroe jedno je od najpouzdanijih horor lica posljednjeg desetljeća. Od filma It Follows znamo da je to glumica koja jednim pogledom gradi napetost, a u Longlegsu je pokazala da se odlično snalazi i u sporoj, tjeskobnoj atmosferi.
- Jason Isaacs već desetljećima je majstor profinjene prijetnje. Tko ga je gledao kao Luciusa Malfoya, zna koliko kod njega vrijedi jedna podignuta obrva.
- Ruth Wilson od serije Luther specijalistica je za nedokučive, opasne žene, a u kostimiranim pričama također se odavno osjeća kao kod kuće.
- Thomasin McKenzie je nakon filmova Jojo Rabbit i Last Night in Soho dokazala da je posebno jaka u ulogama koje balansiraju između krhkosti i tame.
- Evie Templeton upotpunjuje ekipu.
Tko točno koga glumi, zasad neću razlagati, ali s ovoliko karakternih glumaca u jednoj kuriji gotovo je sigurno da će scene za večerom nositi film. S ovakvim društvom napeto je već i kad samo sjede za stolom i ne izgovaraju ono što misle.
Zachary Wigon: od komorne drame do horora u kuriji
Redatelj je Zachary Wigon, čije je ime privuklo pažnju nakon filma Sanctuary, igre moći za dvoje glumaca koja se odvija gotovo na jednoj lokaciji. Taj je film govorio o tome tko kontrolira prostoriju, tko kim manipulira i u kojem se trenutku moć okreće. Ako se nešto od toga prelije u Victorian Psycho, jako bih se obradovao, jer ova priča u biti govori o istom: o zatvorenom prostoru u kojem je hijerarhija naizgled uklesana u kamen, sve dok je netko ne počne polako rastavljati.
Wigonova snaga je napet dijalog koji počiva na glumcima. Pitanje je koliko to može pretočiti u horor. Gotička kurija nije hotelska soba: traži scenografiju, atmosferu, prostor oslikan svjetlom i ritam koji se neće ugušiti u vlastitoj eleganciji. Trajanje od 90 minuta ovdje je izrazito dobra vijest. Ovo neće biti dva i pol sata dug prestižni horor koji previše razmišlja o sebi, nego, nadajmo se, zategnut i zločest mali film.
Zašto bi mogao biti odličan, a gdje bi mogao pokleknuti?
Što mu ide u prilog:
- Koncept. Ideja guvernante ubojice jednostavna je i upravo zato snažna. Ne treba joj komplicirana mitologija.
- Glumci. Rijetko se u hororu koji djeluje kao projekt srednjeg budžeta okupi ovoliko jakih imena.
- Trajanje. U ovom žanru 90 minuta zlata vrijedi.
- Ton za odrasle. Sve upućuje na to da se autori neće suzdržavati, što je uz ovakav naslov osnovno očekivanje.
Što me brine:
- Ton. Spoj satire i horora jedna je od stvari koje se u filmu najlakše pokvare. Ako je preozbiljno, bit će dosadno, ako je previše šaljivo, nestaje prijetnja.
- Predvidljivost. Ako već iz naslova znamo tko je ubojica, film nas mora iznenaditi nečim drugim. To može biti psihologija lika, humor ili reakcija vlasnika kuće, ali nešto mora funkcionirati umjesto pukog pitanja tko je to učinio.
- Zasićenost kostimiranim hororom. Posljednjih smo godina vidjeli hrpu gotičkih horora pri svijećama. Ovaj se nekako mora izdvojiti iz reda.
Mračno nasljeđe gotičkih priča o guvernantama
Guvernanta je jedna od najstarijih figura gotičke književnosti i filma. Od filma The Innocents znamo da su mlada žena, ogromna kuća i nekoliko čudne djece dovoljni da gledatelj tjednima ne spava. The Others je istu tradiciju zavrnuo na svoj način, a Lady Macbeth je pokazao koliko zastrašujuća može biti žena zatvorena u hladnu seosku kuću koja jednog dana odluči da joj je dosta.
Victorian Psycho očito izvrće upravo to nasljeđe. Klasična guvernanta je žrtva, promatračica ili luđakinja kojoj nitko ne vjeruje. Winifred Notty je, sudeći po opisu, prije pogreška u sustavu: netko koga nitko nije shvaćao dovoljno ozbiljno da bi ga se bojao. Ako film taj obrat vješto izvede do kraja, neće biti samo zabavan, nego i pomalo drzak komentar o tome koliko toga promakne kući koja gleda samo vlastiti odraz.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Za one koji vole gotičku atmosferu, crni humor i dobro napisane, zločeste protagoniste, i koji bi satiru Američkog psiha rado vidjeli u svijetu korzeta.
- Radije preskoči ako: Za one koji traže klasične filmove o duhovima pune naglih trzaja ili kojima smeta kad ih horor natjera i na smijeh. Ni osjetljivima na krv ovo neće biti idealan večernji program.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: The Innocents (1961), The Others (2001), Lady Macbeth (2016), Američki psiho (2000), Crimson Peak (2015)
Česta pitanja
O čemu govori Victorian Psycho?
Godine 1858. ekscentrična mlada guvernanta Winifred Notty stiže u udaljenu gotičku kuriju Ensor House. Dok se snalazi, posluga počinje neobjašnjivo nestajati, a vlasnici se pitaju nije li s novom guvernantom nešto pogrešno.
Koliko traje Victorian Psycho?
Film traje 90 minuta.
Tko je režirao Victorian Psycho?
Redatelj filma je Zachary Wigon.
Tko glumi u filmu Victorian Psycho?
Glavne uloge tumače Jason Isaacs, Maika Monroe, Ruth Wilson, Thomasin McKenzie i Evie Templeton.
Isplati li se otići u kino zbog guvernante ubojice?
Moj je odgovor zasad odlučno da, uz malo opreza. Victorian Psycho ima sve što treba za pamtljiv žanrovski film: jednostavnu, a opet uvrnutu osnovnu ideju, nevjerojatno jaku glumačku postavu, redatelja koji zna raditi sa zatvorenim prostorima i igrama moći te blagotvorno kratko trajanje. Rizik leži u tonu: ako Wigon pogodi omjer zločestog humora i prave napetosti, ovo bi mogao biti jedan od prvih pravih kultnih filmova nadolazeće godine.
A ako ne pogodi, opet dobivamo sat i pol s Maikom Monroe, Jasonom Isaacsom i Ruth Wilson u kuriji osvijetljenoj svijećama. Mogu zamisliti i gore zimske večeri. Moja očekivana ocjena: 7,5/10, i priznajem da potajno računam kako ću je nakon premijere morati zaokružiti naviše.