Kinoster
HR ▾

Recenzija

Irac recenzija: Scorseseovo tri i pol sata dugo oproštajno pismo gangsterskom filmu

Američki filmoviKrimićiDramePovijesni filmoviKriminalistički filmoviPrema istinitoj pričiEkranizacije knjiga

U svakom gangsterskom filmu dođe trenutak kad pucnjava više nije zanimljiva, nego tišina koja slijedi. Irac je u cijelosti film o toj tišini: Martin Scorsese kroz 209 minuta pokazuje što ostane od čovjeka koji je cijeli život povlačio okidač umjesto drugih. Spor je, gorak, mjestimice iskušava strpljenje, i baš je zato nezaboravan.

9,0/10
Ocjena
Irac nije najzabavniji Scorseseov film, ali je možda najmudriji: posljednji, potresni obračun jednog žanra sa samim sobom.
Priča
9
Gluma
10
Režija
10
Vizualni dojam
8
Glazba i zvuk
8
Emocije
9

Ukupna ocjena prosjek je šest kriterija.

Podaci o filmu

OriginalThe Irishman
RedateljMartin Scorsese
UlogeRobert De Niro, Al Pacino, Joe Pesci, Harvey Keitel, Ray Romano, Bobby Cannavale
ŽanrKrimići, Drame, Povijesni filmovi
Trajanje209 min
ZemljaAmerički filmovi

Veteran koji ličí kuće

Glavni lik filma je Frank Sheeran, veteran Drugog svjetskog rata koji se nakon rata stavlja u službu organiziranog kriminala. Šverc, ubojstva po narudžbi, čovjek od povjerenja, upravo onakav kakvog najozloglašenije figure dvadesetog stoljeća rado drže uz sebe. Njegovim očima pratimo kako se mafija, sindikati i visoka politika isprepliću i kako sve to vodi do jedne od najvećih neriješenih misterija američke povijesti: nestanka Jimmyja Hoffe, legendarnog sindikalnog vođe.

Tko poznaje stvarnu povijest, zna da je Hoffina sudbina do danas otvoreno pitanje. Scorsese, međutim, od te misterije ne radi kriminalistički film i ovo nije istraga. Prije je riječ o kronici: polaganoj, desetljećima dugoj ispovijesti u kojoj pitanje nije što se dogodilo, nego po koju cijenu.

U spojlere neću ulaziti, ali mogu reći ovoliko: tko očekuje brzu mafijašku akciju, došao je na krivo mjesto. Ovaj film se prisjeća, odvaguje i vrlo rijetko žuri.

Posljednji susret legendi

Krenimo od očitog: Robert De Niro, Al Pacino i Joe Pesci u istom filmu, u Scorseseovoj režiji. Da je to netko desetak godina ranije izgovorio u kafiću punom filmofila, ismijali bi ga. A ipak se dogodilo.

De Niro je kao Frank Sheeran suzdržaniji nego ikad. Ovo nije eksplozivni lik iz Taksista, nego čovjek koji uvijek stoji u pozadini i pomakne se tek kad mu kažu. Ta pasivnost je srž filma i De Niro je nosi savršeno, oči mu često govore više od bilo kojeg dijaloga.

Al Pacino kao Jimmy Hoffa motor je filma. Glasan, tašt, zabavan, tvrdoglav, u trenu prelazi granicu između smiješnog i tragičnog. Pacino ovdje napokon opet viče s razlogom i svaka njegova scena upumpava energiju u film.

Najveće iznenađenje ipak je Joe Pesci kao Russell Bufalino. Tko ga pamti iz Dobrih momaka ili Casina, očekuje tempiranu bombu. Umjesto toga dobivamo tihu, gotovo očinsku figuru čiji je mir tisuću puta strašniji od bilo kakvog ispada bijesa. Po meni je ovo jedna od najboljih uloga u Pescijevoj karijeri.

Ni sporedne uloge ne zaostaju: Harvey Keitel kao Angelo Bruno, Ray Romano kao Bill Bufalino, Bobby Cannavale kao Skinny Razor, a Stephen Graham kao Anthony „Tony Pro” Provenzano daje upečatljiv pečat. Anna Paquin igra odraslu Peggy Sheeran i, iako je uloga škrta na riječima, njezina prisutnost i pogled moralno su zrcalo filma.

Scorsese koji se više ne divi gangsterima

Scorseseov opus pun je gangstera i, priznajmo, ti su filmovi nekad bili pomalo zaljubljeni u svoju temu. Energija Dobrih momaka, novac, moć, sjaj, sve je to privlačilo, čak i ako je na kraju slijedio pad.

Irac je naprotiv film zrele dobi, u najboljem smislu te riječi. Scorsese ovdje više ne pokazuje sjaj, nego posljedice. Nasilje je brzo, ružno i gotovo birokratsko. Smrt nije dramatični vrhunac, nego još jedna stavka na popisu zadataka. Ta hladnoća isprva iznenađuje, zatim postaje sve teža, i upravo je to cilj.

Režija je sigurna i neužurbana. Scorsese se ne boji dugih scena, šutnje ni naizgled nevažnih razgovora. Tko je strpljiv, upravo od tih trenutaka dobiva najviše.

Što funkcionira, a što iskušava

Što po meni izvrsno funkcionira:

A što može biti iskušenje:

Cijena grijeha koju nitko neće platiti umjesto tebe

Prava tema Irca za mene nije mafija, pa ni Hoffin nestanak. Nego samoća. Što postane od čovjeka koji je cijeli život slijedio naredbe, bio vjeran pogrešnim ljudima i usput izgubio one koji su doista trebali biti važni.

Zato je važan i lik Peggy: pogled njegove kćeri prati Frankov život i sudi čak i kad ne izgovori ni riječ. Malo se gangsterskih filmova usuđuje ovako se suočiti s prazninom koju svijet vjernosti i nasilja ostavlja za sobom.

Završni dio je tih, bolan i duboko ljudski. Neću o njemu reći više, ali po meni je to najjači dio filma i naknadno daje smisao i onim sporijim minutama.

Kome ga preporučujemo?

Ako ti se sviđa, pogledaj i: Dobri momci (1990), Casino (1995), Kum (1972), Bilo jednom u Americi (1984), Pokojni (2006)

Česta pitanja

O čemu govori Irac?

Kroz oči Franka Sheerana, veterana Drugog svjetskog rata koji postaje švercer i plaćeni ubojica organiziranog kriminala, film prikazuje mafijaški svijet poslijeratne Amerike i misteriozni nestanak sindikalnog vođe Jimmyja Hoffe.

Koliko traje Irac?

Film traje 209 minuta, dakle gotovo tri i pol sata.

Tko je režirao Irca?

Film je režirao Martin Scorsese.

Tko glumi u Ircu?

Glavne uloge imaju Robert De Niro (Frank Sheeran), Al Pacino (Jimmy Hoffa) i Joe Pesci (Russell Bufalino), a uz njih glume i Harvey Keitel, Ray Romano, Bobby Cannavale, Anna Paquin i Stephen Graham.

Isplati li se Ircu posvetiti cijelu večer?

Da, ali samo ako mu se doista posvetite. Irca se ne može gledati jednim okom, s mobitelom u ruci, jer ćete tada vidjeti samo dug i spor mafijaški film. Ako ipak sjednete, sve ugasite i pustite Scorsesea da priča svojim tempom, dobit ćete film koji vam ostaje u glavi danima.

Nije to najzabavniji gangsterski film koji sam ikad gledao, ali je jedan od najiskrenijih. Redatelj i tri glumačka diva zajedno se osvrću na žanr koji su sami nekoć učinili legendarnim, i ne sviđa im se ono što vide. Zato je Irac poseban: ne slavi, nego polaže račune. Po meni je obavezan za svakoga tko film shvaća ozbiljno.

Ocjena: 9,0/10 · Priča 9 · Gluma 10 · Režija 10 · Vizualni dojam 8 · Glazba i zvuk 8 · Emocije 9