Histoires parallèles, recenzija prije premijere: Asghar Farhadi viri kroz pariške prozore i to neće završiti dobro
Postoje glumačke postave za koje u prvi mah ne vjeruješ da su stvarne, a Histoires parallèles je upravo takav slučaj. Asghar Farhadi, možda najbeskompromisniji majstor suvremene moralne drame, okupio je samu krem francuskog filma i ispričao priču o spisateljici koja svoje susjede gleda izbliza, preblizu. Hoće li naizgled savršen recept doista uspjeti, tek ćemo vidjeti, ali sudeći po svemu što znamo, jedva čekam.
Na papiru jedna od najjačih europskih drama ove jeseni, koja ovisno o Farhadijevoj formi može biti remek-djelo ili tek elegantan, pomalo prepisan misaoni eksperiment.
Podaci o filmu
| Redatelj | Asghar Farhadi |
|---|---|
| Uloge | Isabelle Huppert, Virginie Efira, Vincent Cassel, Pierre Niney, Adam Bessa, India Hair |
| Žanr | Filmske drame |
| Trajanje | 139 min |
| Zemlja | Francuski filmovi, Talijanski filmovi, Belgijski filmovi, Iranski filmovi |
Prozor u tuđi život: o čemu govori film bez spojlera?
Polazište je jednostavno i upravo zato uznemirujuće. Sylvie je spisateljica koja traži inspiraciju za novi roman i pritom poseže za najočitijim, ali i najosjetljivijim izvorom: promatra susjede iz stana preko puta. Ne špijunira, barem ona to sigurno ne bi tako nazvala, samo skuplja materijal. Taj izgovor zvuči poznato svakom piscu koji je ikad nešto ukrao iz vlastite okoline.
Priča pravi zamah kad Sylvie zaposli mladog Adama da joj pomaže u svakodnevnim poslovima. Prema službenom opisu, Sylvie još ne sluti da će joj mladić posve preokrenuti i život i rad. Stvari se zakompliciraju do te mjere da Sylviena fikcija nadraste stvarnost svih njih.
Više od toga o radnji se ne zna, a iskreno, ni ne želim znati. Najveći užitak Farhadijevih filmova je gledati kako se naizgled bezazlene situacije malo pomalo truju, a u to je bolje ući nespreman.
Farhadi, knjigovođa svakodnevnih grijeha
Ime Asghara Farhadija samo po sebi razlog je da premijeru upišemo u kalendar. Redatelj filmova Nader i Simin se rastaju i Trgovački putnik dvaput je osvojio Oscara za najbolji međunarodni film, a riječ je o autoru kod kojeg jedna usputna rečenica ili vrata otvorena u krivom trenutku teže više nego kod drugih automobilska potjera.
Ne radi prvi put izvan Irana: Prošlost je snimio u Francuskoj, a Svi znaju u Španjolskoj. Mnogi su te filmove doživjeli kao slabije od njegovih iranskih naslova i to je ujedno najveći upitnik nad filmom Histoires parallèles. Francusko-talijansko-belgijsko-iranska koprodukcija znači sigurno financijsko zaleđe, ali i rizik da se redatelj kreće po pomalo stranom terenu.
S druge strane, tema, dakle prelijevanje fikcije u stvarnost, etika promatranja i pitanje odgovornosti, kao da je pisana za njega. Farhadi je oduvijek pričao o tome kako dobronamjerne laži narastu iznad čovjeka. Romanopisac koji ljude koristi kao sirovinu gotovo je savršeno utjelovljenje te ideje.
Huppert, Deneuve i ostali: postava gotovo prelijepa da bi bila istinita
Pogledajmo popis: Isabelle Huppert, Virginie Efira, Vincent Cassel, Pierre Niney, Adam Bessa, India Hair i Catherine Deneuve. Ovo nije glumačka postava, ovo je grupna fotografija francuske filmske povijesti.
Još se ne zna tko koga glumi pa neću ni nagađati, ali ova imena sama po sebi puno govore. Karijera Isabelle Huppert puna je hladnih, nedokučivih žena koje sve drže pod kontrolom, i ako dobije bilo kakvu ulogu u filmu o promatranju i manipulaciji, dosade sigurno neće biti. Virginie Efira posljednjih je godina postala jedna od najsvestranijih francuskih glumica, a Vincent Cassel jednim pogledom zna uzdrmati publiku.
Pierre Niney najdiscipliniraniji je glumac mlađe generacije, a sama prisutnost Catherine Deneuve već je događaj. Adam Bessa i India Hair manje su poznata imena na popisu, no Farhadi izvrsno radi s glumcima od kojih gledatelj ne zna što da očekuje.
Rizik je prije u tome da netko među toliko zvijezda ostane u sjeni. Ipak, Farhadi je oduvijek razmišljao u ansamblima u kojima svatko ima svoju tajnu i svoju perspektivu, pa me to ovdje brine manje nego kod prosječnog redatelja.
Što bi ga moglo učiniti velikim filmom?
- Oštra aktualnost teme. U vremenu kad svi gledaju sve, i kroz ekran i kroz prozor, voajerizam jedne spisateljice istodobno je klasično i vrlo suvremeno pitanje.
- Žanrovska napetost. Početna situacija od Prozora u dvorište jedan je od najjačih motiva filmske povijesti, a u Farhadijevim rukama to neće biti triler, nego moralna psihološka drama, često puno okrutnija.
- Rad s glumcima. U Farhadijevim filmovima glumci su uvijek malo bolji od sebe samih, a s ovom ekipom to je ozbiljno obećanje.
- Meta sloj. Redatelj koji od stvarnih ljudi gradi fikciju snima film o spisateljici koja radi isto. U tome leži prilika za samopropitivanje.
Gdje bi moglo zapeti: trajanje, gustoća, strani teren
Trajanje od 139 minuta kod Farhadija ne iznenađuje, ali nije ni zanemarivo. Riječ je o drami koja se gradi polako, kroz razgovore, i tko očekuje brz tempo, lako bi se mogao umoriti negdje sredinom drugog sata.
Apstraktnija osnovna ideja također je rizik. Fikcija koja nadrasta stvarnost lako može skliznuti u previše literarnom, mudrijaškom smjeru, gdje koncept postaje važniji od likova. Farhadijevi najbolji filmovi funkcionirali su upravo zato što su pitanja izrastala iz vrlo prizemnih situacija: razvoda, provale, posudbe novca. Ako struktura romana u romanu bude preglasna, mogla bi se izgubiti neposrednost.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole europske drame koje polako stežu grlo i počivaju na moralnim dilemama te koji bi zbog Huppert ili Deneuve otišli u kino bilo kad.
- Radije preskoči ako: Onima koji traže akciju, brz ritam ili jednoznačne odgovore te koje film pun razgovora dulji od dva sata prije uspava nego uzbudi.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Prozor u dvorište (1954), Nader i Simin se rastaju (2011), Trgovački putnik (2016), Le passé (2013), Swimming Pool (2003)
Česta pitanja
O čemu govori Histoires parallèles?
Spisateljica Sylvie za novi roman promatra susjede iz stana preko puta, a zatim zaposli mladog Adama kao pomoćnika, koji joj preokrene i život i rad, sve dok fikcija ne nadraste stvarnost svih njih.
Koliko traje Histoires parallèles?
Film traje 139 minuta.
Tko je režirao Histoires parallèles?
Film je režirao Asghar Farhadi, a riječ je o francusko-talijansko-belgijsko-iranskoj koprodukciji.
Tko glumi u filmu?
Isabelle Huppert, Virginie Efira, Vincent Cassel, Pierre Niney, Adam Bessa, India Hair i Catherine Deneuve.
Hoćemo li zaviriti kroz Sylviein prozor?
Hoćemo, i po meni to uopće nije pitanje. Asghar Farhadi i u svojim slabijim filmovima kaže više o ljudskim slabostima nego većina suvremenika u svojim najboljima, a s ovakvom postavom teško je zamisliti da iz toga ispadne nešto osrednje. Možda će biti dugačak, možda će koncept tu i tamo nadrasti likove, ali ovo je ona vrsta filma o kojoj ćeš se raspravljati još u tramvaju na putu kući. Moja ocjena prije premijere: čvrsta osmica, uz tajnu nadu da će na kraju biti i više.