Jedini preživjeli recenzija: ratni film Petera Berga u planinama Hindukuša ne zna za milost
Neke ratne filmove gledaš, a neke radije pretrpiš, u najboljem smislu te riječi. Jedini preživjeli spada u ovu drugu vrstu: Peter Berg te dva sata praktički baca niz stijene i ne pita možeš li izdržati. Nije savršen film, ali ono što ti ostavi u tijelu nećeš se tako brzo otresti.
Brutalno fizički, dobro izveden ratni film koji je na planinskoj padini nepobjediv, ali s domoljubnim patosom ponekad pretjera.
Podaci o filmu
| Original | Lone Survivor |
|---|---|
| Premijera u Hrvatskoj | 6. 3. 2014. |
| Redatelj | Peter Berg |
| Uloge | Mark Wahlberg, Taylor Kitsch, Emile Hirsch, Ben Foster, Eric Bana, Ali Suliman |
| Žanr | Ratni filmovi, Akcijski filmovi, Drame |
| Trajanje | 121 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Četiri čovjeka, jedna planina i plan koji ne ostaje plan
Postavka je jednostavna i upravo zato funkcionira. 28. lipnja 2005. četvorica pripadnika Navy SEAL-a šalju se u tajnu i opasnu akciju u afganistansku regiju Hindukuš. Kodni naziv misije je Crvena krila, a cilj je neutralizirati visokorangirane talibanske zapovjednike. Na papiru brz i čist posao. U stvarnosti sve pođe po zlu, neprijateljske snage napadnu tim, a četvorica vojnika ubrzo ostaju sami, s minimalnim izgledima za preživljavanje.
Toliko vrijedi znati unaprijed, i mislim da je toliko i dovoljno. Film se ne oslanja na preokrete, nego na to kako te događaji pritišću. Izvorni naslov Lone Survivor, kao i hrvatski, prilično govori sam za sebe, pa ovdje nije pitanje što će se dogoditi, nego po koju cijenu. Peter Berg to pitanje postavlja vrlo okrutno i jednako okrutno na njega odgovara.
Mark Wahlberg i ekipa u čije drugarstvo moraš povjerovati
Ovakav film stoji ili pada na tome vjeruješ li da ti ljudi doista idu u vatru jedan za drugoga. Ovdje vjeruješ. Mark Wahlberg igra Marcusa Luttrella i to je upravo ona vrsta uloge koja mu savršeno leži: malo riječi, puno tijela, puno stiskanja zuba. Nije to blistava izvedba, ali ni ne mora biti.
Uz njega je Taylor Kitsch kao poručnik Michael "Mike" Murphy iznenađujuće jak, napokon je dobio ulogu u kojoj njegov smireni pogled nešto vrijedi. Emile Hirsch kao Danny Dietz najnervozniji je i najljudskiji dio tima, a Ben Foster kao Matthew "Axe" Axelson donosi ono što uvijek donosi: intenzitet zbog kojeg bi se pomalo bojao sjediti pored njega. Foster je za mene tajno oružje filma.
U pozadini je Eric Bana kao kapetan korvete Erik Kristensen, koji u bazi nosi i moral i odgovornost, te Alexander Ludwig (Shane Patton) i Jerry Ferrara (Hasslert). Posebno treba spomenuti Alija Sulimana, koji kao Mohammad Gulab daje jedno od najvažnijih lica filma. O njemu namjerno neću reći više, ali obrati pažnju.
Peter Berg ne režira, on gura
Peter Berg oduvijek je bio čovjek glasnog, znojnog, prizemnog filma, a nakon Hancocka i Bojnog broda Jedini preživjeli kod njega označava puno ozbiljniji i suzdržaniji smjer. Pod suzdržanim, naravno, ne mislim tihim. Vatreni okršaji ovdje nisu koreografirani balet, nego kaotične, užurbane, zastrašujuće minute u kojima nemaš pojma odakle dolazi sljedeći metak. Baš kao ni vojnici.
Pravo čudo ipak je teren. Planinska padina treći je glavni lik filma i Berg to jako dobro razumije. Ima scena pri kojima se u sjedalu trgneš jer kamera ne štedi: osjećaš težinu, kamenje, kosti. Ne pretjerujem kad kažem da te minute spadaju među najfizičkije trenutke ratnih filmova 2010-ih.
Jedina prava slabost režije jest to što Berg ponekad ne vjeruje dovoljno u ono što je napravio. Ondje gdje bi tišina bila dovoljna, scena ipak dobije malo dodatnog guranja, malo usporavanja, malo glazbenog podizanja. Razumijem zašto, ali nije trebalo.
Zvuk koji ti odzvanja u želucu
Ako je ovaj film zbog nečega trebalo gledati u kinu (ili barem na pristojnom ozvučenju), onda je to zvuk. Udari metaka, krčanje radija, dahtanje, kotrljanje kamenja: film vrlo svjesno koristi zvuk da te stjera u kut. Često se prepadneš zvuka, a ne slike.
Glazba najbolje funkcionira kad se povuče u pozadinu i daje neku vrstu bučne, nemirne podloge. Kad izađe naprijed i želi djelovati na emocije, namjera se već osjeti. No unatoč tome, zvuk je u cjelini jedna od najjačih strana filma i kod mene dobiva najvišu ocjenu.
Gdje se prelomi: u sjeni zastave
Ne može se prešutjeti: Jedini preživjeli vrlo je američki ratni film. Slavljenje drugarstva, odanosti i dužnosti ponekad sklizne u područje u kojem manje osjećaš da gledaš ljude, a više da gledaš ideal. Tko je alergičan na domoljubni patos, imat će trenutaka kad će kolutati očima.
Mene je to smetalo manje nego što sam očekivao, jer je središnji, najveći dio filma toliko sirov i nemilosrdan da iz tebe izbije svaku svečanost. Okvir se filmu ipak osjeti, a i likovi su više arhetipovi nego potpuno razrađeni ljudi. Zapravo ne saznaš tko su bili prije planine. Prema filmu to možda i nije važno, meni ipak pomalo jest.
Važno je još: riječ je o filmu od 121 minute koji nije za svakoga. Nasilje nije samo sebi svrha, ali je vrlo izravno, a ozljede nisu uljepšane.
Na polici žanra: kamo ga staviti?
Ako mu tražiš mjesto među modernim ratnim akcijskim filmovima, nalazi se negdje između sirovog kaosa filma Pad crnog jastreba i napetosti koja para živce u Katancu boli. S filmom Ridleyja Scotta dijeli osjećaj beskrajnog okršaja (i usput Erica Banu), a s filmom Kathryn Bigelow to što ti ne dopušta ugodnu distancu.
Berg se poslije s Markom Wahlbergom ponovno udružio u filmu Deepwater Horizon, i ondje je recept isti: stvarni ljudi, katastrofalna situacija, vrlo fizičko snimanje. Jedini preživjeli je po meni najjači zajednički rad tog para, jer ovdje ima najmanje kulisa, a najviše kamena i krvi.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Onima koji vole sirove, fizički iscrpljujuće ratne filmove i ne boje se da ih film pritišće od početka do kraja. Za obožavatelje Bena Fostera i Taylora Kitscha obavezno.
- Radije preskoči ako: Tko ima slab želudac ili ne podnosi američki vojnički patos, neka ga radije zaobiđe. Za opušteni večernji akcijski film potpuno je neprikladan.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Pad crnog jastreba (2001), Katanac boli (2008), Greben spašenih (2016), Deepwater Horizon (2016), Restrepo (2010)
Česta pitanja
O čemu govori Jedini preživjeli?
28. lipnja 2005. četvorica pripadnika Navy SEAL-a šalju se u tajnu akciju u afganistansku regiju Hindukuš, pod kodnim nazivom Crvena krila, kako bi neutralizirali visokorangirane talibanske zapovjednike. Misija pođe po zlu i četvorica vojnika ostaju sami.
Kada je Jedini preživjeli stigao u hrvatska kina?
Film je u Hrvatskoj premijerno prikazan 6. ožujka 2014.
Koliko traje Jedini preživjeli?
Film traje 121 minutu.
Tko je režirao Jedini preživjeli i tko glumi?
Redatelj je Peter Berg. U glavnim ulogama su Mark Wahlberg, Taylor Kitsch, Emile Hirsch, Ben Foster, Eric Bana, Ali Suliman, Alexander Ludwig i Jerry Ferrara.
Koji je izvorni naslov filma Jedini preživjeli?
Izvorni naslov ovog američkog filma je Lone Survivor.
Penješ li se s njim na planinu ili ostaješ u dolini?
Penji se. Jedini preživjeli nije film koji ugasiš s dobrim osjećajem, ali nije ni snimljen zbog toga. Peter Berg te vodi blizu borbi koliko god igrani film to može, a četvorica glavnih glumaca, predvođena zastrašujuće dobrim Benom Fosterom, čine vjerodostojnom onu vezu bez koje bi sve ovo bila samo buka. Patos ga ponekad pritisne, likovi su mogli biti dublji, ali minute provedene na planinskoj padini itekako vrijede. Kod mene čvrsta osmica i film kojeg ću se i godinama poslije sjećati u želucu.