Rocky Balboa recenzija: stari lav još jednom ulazi u ring
Svaka legenda jednom dođe do trenutka kad se mora odlučiti: dostojanstveno se povući ili još jednom pokazati zašto je uopće postala legenda. Sylvester Stallone je 2006. odabrao ovo drugo i snimio Rocky Balbou, tihi, melankoličan film uz koji ćete ipak stiskati šake. Tko se smijao vijesti da Stallone pred šezdesetu ponovno navlači rukavice, taj ovaj film vjerojatno još nije pogledao.
Rocky Balboa je dostojan oproštaj od kultnog lika, pun srca, i puno je više drama o samoći i starenju nego boksački film.
Podaci o filmu
| Redatelj | Sylvester Stallone |
|---|---|
| Uloge | Sylvester Stallone, Burt Young, Antonio Tarver, Geraldine Hughes, Milo Ventimiglia, Tony Burton |
| Žanr | Drame, Akcijski filmovi |
| Trajanje | 102 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
O čemu govori Rocky Balboa bez spojlera?
Rocky Balboa više nije onaj mladi, gladni boksač kojeg je nekad cijela Philadelphia zvala po imenu. Vlasnik je malog restorana u kojem gostima rado prepričava stare mečeve, a sam rijetko misli na slavu. Živi sam, suprugu je pokopao prije nekoliko godina, a sa sinom se baš i ne slaže. Čovjek koji živi više od uspomena nego od planova.
A onda se ukaže prilika. Rocky, u pedesetima, usamljen i bez novca, ponovno staje pod reflektore i izaziva aktualnog svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, Masona "The Linea" Dixona. Ima li šanse? Film to i sam kaže naglas: naravno da nema. I naravno da će Rocky svejedno pokušati, uz pomoć svog sina. To je cijela postavka i, iskreno, sasvim je dovoljna. Filmovi o Rockyju nikad nisu bili poznati po zamršenim zapletima, nego po tome što jednostavnu ljudsku priču znaju ispričati tako da gledatelj i s kauča podigne šaku u zrak.
Stallone koji napokon ponovno igra sam sebe
Sylvester Stallone ovdje nosi više uloga odjednom: napisao je lik, režirao film i glumi Rockyja. Takva autorska kontrola često se pretvori u projekt taštine, ali ovdje se događa nešto sasvim drugo. Stallone očito točno zna tko je taj čovjek i ne želi ga prikazati kao junaka. Rocky je nespretan, pomalo sramežljiv, sentimentalan i u njemu ima neke tuge zbog koje ga jednostavno morate zavoljeti.
Stallone glumi suzdržano, gotovo krhko. Umjesto ikone akcijskih filmova iz osamdesetih i Rambo mišića, gledamo čovjeka u godinama koji zna da mu je vrijeme proletjelo i ne zna baš što bi s onim što mu je ostalo. To je Stallone kakvog rijetko dobijemo i koji je iznenadio mnoge kritičare. I mene.
Stara i nova lica u kutu
Od sporednih likova, Burt Young kao Paulie Pennino ponovno donosi onog mrzovoljnog, dragog i pomalo jadnog šogora bez kojeg Rockyjev svijet ne bi bio potpun. Odnos njih dvojice jedan je od najljudskijih slojeva filma: dvojica ostarjelih muškaraca koje povezuje isti gubitak.
Milo Ventimiglia glumi Rockyjeva sina, Roberta Balbou mlađeg, a sukob oca i sina čini emocionalnu okosnicu filma. Ventimiglia uvjerljivo igra mladića koji u sjeni slavnog oca pokušava izgraditi vlastiti život, a ta je napetost stvarna, ne samo rekvizit iz scenarija. Geraldine Hughes kao Marie tiha je i topla prisutnost, a Tony Burton kao Tony 'Duke' Evers unosi onu trenersku čvrstinu zbog koje scene pripreme doista pogađaju.
Protivnika, Masona "The Linea" Dixona, glumi Antonio Tarver, koji je u ringu potpuno uvjerljiv. Nije to najslojevitiji lik, ali u filmu o Rockyju to je gotovo žanrovsko pravilo: protivnik je više utjelovljenje izazova nego zasebna drama.
Što stvarno funkcionira: tišina prije meča
Najveće iznenađenje Rockyja Balboe jest to što se većina filma ne odvija u ringu. Stallone daje liku vremena da hoda ulicama Philadelphije, razgovara, prisjeća se i tuguje. Te su scene spore, ponekad i malo previše sentimentalne, ali upravo zato je meč na kraju toliko snažan. Ne navijamo za boksača, nego za čovjeka kojeg smo do tada upoznali.
- Atmosfera: Philadelphia ovdje nije kulisa nego dio lika, otrcana, zimska i domaća.
- Trening: montaža priprema radi točno onako kako to serijal tradicionalno zna, i da, glazba sigurno izaziva trnce.
- Ulog: meč nije borba za pojas svjetskog prvaka, nego za to može li netko još pokazati da je živ.
Kultna Rockyjeva tema Billa Contija jednostavno sjedi u filmu i kad zazvuči, nema tog ciničnog gledatelja koji neće nešto osjetiti.
Gdje malo boli: klišeje se ne može nokautirati
Nemojmo se zavaravati: Rocky Balboa je vrlo predvidljiv film. Tko je ikad gledao sportsku dramu, točno zna koji padovi i usponi slijede, a film to ni ne pokušava promijeniti. Dijalozi ponekad izgovaraju ono što su slike već rekle, a neke scene djeluju više kao motivacijski govor nego kao drama.
I srednji dio se malo raspada, u prvom satu film zna samo tako zastati, pa oni koji očekuju akciju mogu postati nestrpljivi. Ali iskreno: nitko ne sjeda gledati Rockyja zbog iznenađenja. Sjeda zbog osjećaja koji vam ovaj film do kraja daje u potpunosti.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Svima koji su voljeli prethodne filmove o Rockyju, ali i onima koji vole tihe, ljudske drame o starenju, tugovanju i drugim prilikama.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje brzu akciju i neprestanu makljažu ili je alergičan na sentimentalnost i motivacijske klišeje, vjerojatno će se dosađivati u prvom satu.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Rocky (1976), Creed (2015), The Wrestler (2008), Million Dollar Baby (2004), The Fighter (2010)
Česta pitanja
O čemu govori Rocky Balboa?
Usamljeni Rocky Balboa, u pedesetima i vlasnik restorana u Philadelphiji, kad mu se ukaže prilika ponovno ulazi u ring i izaziva svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, Masona "The Linea" Dixona.
Koliko traje Rocky Balboa?
Film traje 102 minute.
Kada je izašao Rocky Balboa?
Premijera filma bila je 20. prosinca 2006.
Tko je režirao Rocky Balbou?
Film je režirao Sylvester Stallone, koji ujedno glumi i glavnu ulogu, Rockyja Balbou.
Tko glumi Rockyjeva sina?
Roberta Balbou mlađeg glumi Milo Ventimiglia.
Isplati li se još jednom navući rukavice s Rockyjem?
Da, i to ne samo iz nostalgije. Rocky Balboa nije najbolji film serijala, prvi dio ostaje nedodirljiv, ali je njegov najzreliji i najiskreniji nastavak. Stallone ovdje ne pokušava ponovno prodati staru slavu, nego pokazuje što ostaje od čovjeka kad pljesak utihne. Predvidljiv, ponekad malo patetičan, ali iskren film koji na kraju pogađa točno tamo gdje treba. Ako neke kišne večeri tražite nešto zbog čega ćete malo više vjerovati u sebe, teško ćete naći bolji izbor.