Crvena panda recenzija: kad je pubertet doslovno dlakav i crven
U životu svakog tinejdžera dođe trenutak kad se osjeća kao da je prerastao vlastitu kožu. Crvena panda hvata baš taj trenutak i umata ga u golemo, mekano, crveno krzno. Film Domee Shi glasan je, kaotičan i jako drag, a o tome koliko je teško istovremeno biti dobra kći i ostati svoja govori s rijetkom iskrenošću.
Crvena panda jedna je od najhrabrijih i najdirljivijih animacija posljednjih godina. Ponekad je preglasna, ali točno onoliko koliko je glasna i prosječna trinaestogodišnjakinja.
Podaci o filmu
| Original | Turning Red |
|---|---|
| Premijera u Hrvatskoj | 31. 3. 2022. |
| Redatelj | Domee Shi |
| Uloge | Rosalie Chiang, Sandra Oh, Ava Morse, Hyein Park, Maitreyi Ramakrishnan, Orion Lee |
| Žanr | Animirani filmovi, Obiteljski filmovi, Komedije, Fantasy filmovi |
| Trajanje | 100 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
O čemu govori Crvena panda, bez spojlera?
Glavna junakinja je Mei Lee, trinaestogodišnjakinja puna samopouzdanja, jezičava i nevjerojatno energična, koja se svim silama trudi u maminim očima biti savršeno, poslušno dijete. A uz to dolazi i sve što ide uz te godine: novi interesi, prijateljstva koja odjednom postaju važnija od obitelji i tijelo koje iz dana u dan djeluje sve stranije.
Njezina mama Ming uvijek je u blizini. Doslovno uvijek. Ona to zove zaštitom, a Mei to, kao i svaki tinejdžer, s vremenom doživljava kao zagrljaj koji guši. Kao da sve to nije dovoljno, stiže i obrat: svaki put kad se Mei previše uzbudi, a uzbuđena je gotovo stalno, pretvara se u ogromnu crvenu pandu.
Toliko je dovoljno znati unaprijed. Najveći dio filma razvija se iz te jednostavne, a genijalne ideje, i kroz nju kaže puno više nego što biste u prvi mah očekivali.
Metafora oko koje se napokon nitko ne okolišava
Animirani filmovi pubertet obično zaobilaze na sigurnoj udaljenosti, na prstima. Crvena panda nije takva. Ovdje je pretvaranje u crvenu pandu otvoreno i bez srama metafora puberteta: iznenadnih emocionalnih ispada, srama, želje da sakriješ ono što ti se događa i spoznaje da se to ne može jednostavno isključiti.
Mene je kupila upravo time. Film ne drži prodike i ne objašnjava se previše, nego naprosto kaže da je to razdoblje neugodno, zbunjujuće i ponekad smiješno, i da je to sasvim u redu. Malo koji obiteljski film usudi se ovako približiti temi, a da pritom cijelo vrijeme ostane zabavan.
Jednako je važan i drugi sloj: odnos majke i kćeri. Ming nije zla niti je karikatura, nego roditelj koji voli, boji se i kontrolira, često sve to odjednom. Najjači trenuci filma nisu spektakularne scene s pandom, nego oni u kojima se dvije žene jednostavno ne razumiju, iako to jako žele.
Rosalie Chiang i Sandra Oh: dva glasa, jedan vulkan
Rosalie Chiang, glas Mei, odrađuje nevjerojatan posao. Njezina Mei je istovremeno naporna, preslatka, smiješna i bolno ranjiva, dakle točno kao prava trinaestogodišnjakinja. U glasu joj se čuje i pretjerano oduševljenje i onaj trenutak sloma kad shvati da svijet ne funkcionira onako kako bi ona htjela.
Sandra Oh kao Ming tajno je oružje filma. Tko ju je gledao u ranijim ulogama, zna koliko joj leže napeti, intenzivni likovi, a ovdje to brusi u zastrašujuće preciznu potrebu za kontrolom, zamotanu u majčinsku ljubav. Smiješ joj se, a onda odjednom shvatiš da negdje u njoj čuješ vlastite roditelje.
Prijateljice, odnosno Miriam koju glasom tumači Ava Morse, Abby u izvedbi Hyein Park i Priya koju glumi Maitreyi Ramakrishnan, čine drugu polovicu srca ovog filma. Ta mala ekipa je glasna, čudna i potpuno odana, i rijetko je lijepo vidjeti animirano prijateljstvo koje nije samo kulisa oko glavne junakinje. Uz njih se pojavljuju i Orion Lee kao Jin Lee, Wai Ching Ho kao glas bake te Tristan Allerick Chen kao Tyler.
Domee Shi, redateljica koja zna gdje boli
Ljubiteljima animacije ime Domee Shi moglo bi zvučati poznato zbog Pixarova kratkog filma Bao nagrađenog Oscarom, koji je također govorio o odnosu majke i djeteta, i to s nevjerojatnom emocionalnom snagom. U Crvenoj pandi tu temu razvija u dugometražnom obliku, i osjeća se da je riječ o nečem osobnom.
Režija je energična, gotovo hiperaktivna. Šale stižu brzo, kadrovi su puni sitnih, duhovitih detalja, a pokreti likova često podsjećaju na pretjerani, elastični stil animea. To neće svima sjesti, ali meni se upravo to svidjelo: film izgleda onako kako se osjeća tinejdžerski mozak. Ubrzano, šareno i pomalo kaotično.
Ono što posebno cijenim jest to što se Shi ne boji da njezina junakinja ponekad bude antipatična. Mei griješi, sebična je, laže, a film ne žuri da je opravda. Upravo zato je uvjerljiva.
Gdje panda posrne?
Ovo nije savršen film, a to ni ne pokušava biti. Najveći rizik krije se upravo u stilu: neprekidna žurba, glasan humor i puno vrištanja nakon nekog vremena mogu postati zamorni, osobito odraslim gledateljima koji vole mirnije, melankoličnije animacije.
I treći čin se više oslanja na spektakl i velike geste nego na suptilnije emocije koje su u prvoj polovici filma tako dobro funkcionirale. To ne kvari doživljaj, ali osjeti se da glasnoća tu i tamo preuzima kontrolu nad srcem.
Tu je još nešto: film se izrazito fokusira na jedno specifično iskustvo, svijet tinejdžerica. Meni je to vrlina, ali moguće je da ga neće svi doživjeti jednako bliskim.
Kome je zapravo namijenjena ova priča?
Na papiru je to obiteljski film, no zapravo je najviše namijenjen dvjema generacijama: tinejdžerima koji upravo prolaze kroz sve što prolazi Mei i njihovim roditeljima koji tek uče kako ih pustiti. Ako sjednu zajedno pred ekran, iz toga se može roditi dobar razgovor.
Tema tjelesnih i emocionalnih promjena u pubertetu ipak se više obraća starijoj djeci. S manjom djecom vrijedi ga gledati zajedno i nakon toga razgovarati o onome što su vidjeli.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Tinejdžerima koji tek uče kako se nositi s vlastitim vulkanom i roditeljima koji ih žele razumjeti. I svima koji vole hrabru, šarenu animaciju punu srca.
- Radije preskoči ako: Onima kojima smeta glasan, ubrzan humor u stilu animea ili koji žele tišu, liričniju priču. Sasvim maloj djeci zbog teme je manje preporučljiv.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Izvrnuto obrnuto (2015), Luca (2021), Encanto (2021), The Mitchells vs. the Machines (2021)
Česta pitanja
O čemu govori Crvena panda?
O trinaestogodišnjoj Mei Lee koja se bori s promjenama u pubertetu i prezaštitničkom majkom, a svaki put kad se previše uzbudi pretvara se u ogromnu crvenu pandu.
Koliko traje Crvena panda?
Film traje 100 minuta.
Je li Crvena panda prikladna za djecu?
Najviše se obraća starijoj djeci i tinejdžerima, jer mu je glavna tema pubertet. S mlađima ga je dobro gledati zajedno i poslije razgovarati o odrastanju.
Tko je režirao Crvenu pandu?
Režirala ju je Domee Shi, a izvorni naslov ovog američkog animiranog filma je Turning Red.
Tko posuđuje glas Mei i njezinoj mami u originalnoj verziji?
Meilin Lee glas posuđuje Rosalie Chiang, a njezinoj majci Ming Sandra Oh.
Isplati li se zavući pod crveno krzno?
Po meni apsolutno. Crvena panda je ona vrsta animacije na kojoj se dijete smije do suza, a roditelj negdje na sredini filma shvati da ima knedlu u grlu. Glasna je, ponekad i previše, ali poštena, hrabra i duhovita, i govori o stvarima o kojima većina obiteljskih filmova radije šuti.
Ako kod kuće imate tinejdžera ili se još sjećate kako je bilo to biti, ovaj film ne smijete propustiti. Ja ga bez razmišljanja smatram jednim od najosobnijih djela moderne animacije, i nimalo mi ne smeta što mi je od njega duša postala malo dlakava.